Osjetljivost na gluten najčešće nema puno veze sa samim glutenom

Piše: dr. Joseph Mercola

Godinama je gluten imao lošu reputaciju – bio je krivac za sve, od nadutosti do mentalnog zamora (brain fog). Porast broja proizvoda bez glutena i dijeta koje podržavaju slavne osobe učinio ga je krivcem za svaki probavni problem. Ali što ako pravi problem uopće ne leži u glutenu?

Kada osjetite nelagodu nakon jedenja kruha ili tjestenine, lako je pretpostaviti da je uzrok gluten. No, sve više dokaza upućuje na to da je priča daleko složenija. Ono što osjećate kao „reakciju na gluten“ često uključuje druge čimbenike – kao što je npr. način na koji vaša crijeva obrađuju određene ugljikohidrate i kako vaš mozak interpretira probavne signale.

Razumijevanje ovih interakcija daje vam veću kontrolu od tek pukog izbjegavanja druge skupine namirnica. Pitanje nije samo je li gluten štetan, već što se zapravo događa u vašem tijelu kada reagirate na hranu koja ga sadrži. Nedavna istraživanja nude novi uvid u to zašto se simptomi javljaju, što ih zapravo uzrokuje i kako pronaći trajno rješenje bez nepotrebnih ograničenja.

GLUTEN JE RIJETKO PRAVI KRIVAC ZA PROBAVNE SMETNJE

U studiji objavljenoj u časopisu The Lancet, istraživači su analizirali više od 58 studija koje su uključivale odrasle osobe, koje su pak osjećale nelagodu nakon konzumiranja hrane koja sadrži gluten, ali su bile negativne na celijakiju ili alergiju na pšenicu. Cilj je bio utvrditi izaziva li sam gluten te reakcije ili su posrijedi i drugi čimbenici.

Većina ljudi koji misle da reagiraju na gluten reagiraju na druge komponente hrane. U desecima kontroliranih ispitivanja, samo 16-30% sudionika imalo je simptome izravno uzrokovane glutenom. Većina se osjećala loše iz drugih razloga – često zbog drugih komponenti pšenice ili fermentabilnih ugljikohidrata poznatih kao FODMAP-ovi (fermentabilni oligosaharidi, disaharidi, monosaharidi i polioli). Ovi prirodni spojevi, kojih ima u izobilju u namirnicama poput pšenice, luka, češnjaka i graha, uvlače vodu u crijeva i stvaraju plinove dok fermentiraju, što dovodi do nadutosti i grčeva.

Dijete s niskim udjelom FODMAP-a bile su učinkovitije od dijeta bez glutena. U jednom eksperimentu, osobe koje su vjerovale da su „osjetljive na gluten“ poboljšale su se na dijeti s niskim udjelom FODMAP-a, čak i kada je gluten ponovno uveden. Drugi eksperiment pokazao je da fruktani – vrsta FODMAP-a koja se nalazi u pšenici – uzrokuju više simptoma od samog glutena.

Nocebo efekt igra snažnu ulogu u percipiranoj intoleranciji na gluten. Istraživači su otkrili da su, kada sudionici nisu znali jedu li gluten ili placebo, razlike u simptomima gotovo nestale. Međutim, oni koji su očekivali da će ih gluten razboljeti razvili su nelagodu čak i kada su konzumirali hranu bez glutena.

Uvjerenja i emocije utječu na simptome crijeva. Istraživanje snimanja mozga otkrilo je da očekivanje nelagode aktivira područja u mozgu koja obrađuju bol, povećavajući osjetljivost crijeva. Kada očekujete bol ili probavne smetnje, vaš mozak pojačava normalne osjete poput plinova ili nadutosti, čineći da se osjećaju kao da su nelagoda. To ne znači da su simptomi imaginarni – to znači da vaše tijelo reagira na emocionalne i neuronske signale kao da je prijetnja stvarna.

Probavna osjetljivost uključuje i vaše tijelo i um. Istraživanje podupire tvrdnju da su osjeti u crijevima usko povezani s centrima za emocionalnu obradu u vašem mozgu. Kronični stres, strah od hrane ili ponovljena negativna iskustva vezana uz jelo uvjetuju vaša crijeva da reagiraju obrambeno. S vremenom to stvara stvarnu fizičku bol od svakodnevne probavne aktivnosti. Prepoznavanje ove veze između mozga i crijeva pomaže objasniti zašto simptomi traju čak i nakon što se gluten ukloni.

NEPOTREBNA KONZUMACIJA HRANE BEZ GLUTENA DONOSI NEŽELJENE POSLJEDICE

Proizvodi bez glutena obično su 139% skuplji od konvencionalnih i često imaju manje vlakana i hranjivih tvari. Dugoročno izbjegavanje hrane koja sadrži gluten također smanjuje mikrobnu raznolikost u vašim crijevima, što je važno za probavu i imunološku ravnotežu. Također pojačava anksioznost zbog hrane, što otežava ponovno podnošenje raznolike prehrane.

Poboljšanje zdravlja crijeva često zahtijeva zajedničko rješavanje problema kvalitete prehrane i emocionalnih obrazaca. Same promjene u prehrani nisu uvijek dovoljne. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) i pristupi temeljeni na izloženosti koji smanjuju anksioznost povezanu s hranom često pomažu ljudima da se brže oporave. Ova dvostruka strategija pomaže u ponovnom treniranju i probavnog sustava i načina razmišljanja, vraćajući samopouzdanje u jedenje bez ograničenja.

Pregled je utvrdio nekoliko razloga zašto dijete bez glutena čine da se ljudi osjećaju bolje, čak i kada gluten nije problem:

1. Smanjenje unosa glutena obično znači uklanjanje prerađene hrane s visokim udjelom FODMAP-a koja opterećuje probavu.
2. Ljudi imaju tendenciju jesti više cjelovite, prirodno bezglutenske hrane poput voća i povrća.
3. Svjesnija prehrana i kontrola porcija smanjuje stres na probavni sustav.
4. Proaktivan pristup prehrani poboljšava psihičko blagostanje i svijest o tijelu.

Prava ne-celijakijska osjetljivost na gluten je rijetka, ali postoji. Iako se to rijetko događa, mali dio ljudi reagira specifično na gluten kroz imunološke puteve koji se razlikuju od celijakije ili alergije. Kod ovih osoba simptomi poput bolova u trbuhu, tjelesnog umora ili mentalnog zamora poboljšavaju se tek kada se gluten potpuno ukloni. Međutim, nedostatak pouzdanih biomarkera otežava dijagnozu, pa ostaje proces eliminacije.

Liječnici bi prvo trebali isključiti celijakiju i alergiju na pšenicu, a zatim optimizirati ukupnu kvalitetu prehrane. Ako simptomi potraju, prije prelaska na kratkoročno, nadzirano ispitivanje bez glutena treba isprobati dijetu s niskim udjelom FODMAP-a. Ponovno uvođenje glutena nakon toga pomaže u potvrđivanju uzrokuje li on zaista simptome.

KAKO PRESTATI KRIVITI GLUTEN I POČETI LIJEČITI SVOJA CRIJEVA

Ako ste se odrekli glutena, a i dalje se osjećate napuhnuto, umorno ili neugodno nakon obroka, problem vjerojatno uopće nije gluten. Pravo iscjeljenje događa se kada popravite crijeva na staničnoj razini – ne smanjenjem unosa hrane, već vraćanjem energije i ravnoteže.

Vaša crijeva su zdrava kada su vaši mitohondriji, sićušni proizvođači energije u vašim stanicama, dobro nahranjeni i zaštićeni. To znači ograničavanje otrova koji ih oštećuju – poput ulja sjemenki bogatih linolnom kiselinom (LA) – i opskrbljivanje pravim, neprerađenim ugljikohidratima koji održavaju vaš probavni sustav učinkovitim. Evo kako to učiniti:

1. Započnite isključivanjem onoga što nije problem. Prije nego što napravite promjene, potvrdite da celijakija ili alergija na pšenicu nisu uzrok vaših simptoma. To su jedina stanja koja zaista zahtijevaju cjeloživotno izbjegavanje glutena. Nakon što se to isključi, preusmjerite svoju pozornost na ono što vam remeti probavu. Vodite dnevnik prehrane i simptoma dva tjedna.

Pratite što jedete, kako se osjećate i razinu stresa. Vjerojatno ćete otkriti da problem nije gluten, već nešto dublje – neravnoteža crijevnih bakterija, mitohondrijska tromost ili previše prerađene hrane bogate sjemenkama ulja koja upaljuje sluznicu crijeva i crpi staničnu energiju.

2. Prestanite izgladnjivati crijeva – FODMAP-ovi iz cjelovitih namirnica su hrana za njih. FODMAP-ovi se često okrivljavaju za nadutost, no mnogi su neophodni za zdravlje crijeva kada dolaze iz prirodnih izvora. Fruktoza u svježem voću i laktoza u mliječnim proizvodima od životinja hranjenih travom hrane Akkermansiu muciniphila, jednu od najkorisnijih bakterija u vašem debelom crijevu. Ova vrsta jača vašu crijevnu barijeru i pomaže u regulaciji imunološke funkcije.

Pravi problem dolazi od prerađenih izvora FODMAP-a poput pakiranih grickalica, poslastica bez glutena i kukuruznog sirupa s visokim udjelom fruktoze. Oni hrane pogrešne bakterije i stvaraju plinove i upalu. Polako i namjerno ponovno uvodite prirodne FODMAP-ove kako biste obnovili ravnotežu.

3. Napunite svoje crijevne stanice pravom energijom – ne ograničenjima. Vaš probavni sustav ovisi o mitohondrijima za pokretanje svakog procesa, od apsorpcije hranjivih tvari do održavanja vaše crijevne barijere. Kada smanjite unos ugljikohidrata ili se oslanjate na ulja sjemenki za energiju, ti mitohondriji se gase.

Da biste obnovili vitalnost stanica, ciljajte na oko 250 grama zdravih ugljikohidrata dnevno – od zrelog voća, krumpira, korjenastog povrća i bijele riže. Ovi ugljikohidrati iz cjelovitih namirnica osiguravaju glukozu koja hrani vaše mitohondrije i podržava vašu štitnjaču i živčani sustav, što zauzvrat poboljšava pokretljivost crijeva i probavu. Kada vaše stanice imaju dovoljno energije, vaša crijeva se konačno mogu zacijeliti.

Mnogi ljudi teško podnose cjelovite žitarice koje sadrže gluten jednostavno zato što njihova crijeva nisu spremna za njih. Oštećena crijevna sluznica i loša mikrobna raznolikost otežavaju probavu vlakana i proteina koje ta hrana sadrži. Umjesto toga, počnite s lako probavljivim ugljikohidratima poput voća i bijele riže dok se vaša crijeva ne zacijele. Nakon što se vaš mikrobiom i crijevna barijera obnove, možete postupno ponovno uvoditi cjelovite žitarice u malim količinama kako biste testirali svoju toleranciju.

4. Izbacite ulja sjemenki kako biste zaustavili oštećenje mitohondrija na izvoru. LA, polinezasićena masnoća koja se nalazi u većini ulja sjemenki, skriveni je pokretač upale crijeva. Nakuplja se u vašim tkivima i lako oksidira, oštećujući funkciju mitohondrija i slabeći crijevnu sluznicu. Zamijenite industrijska ulja sjemenki – poput soje, uljane repice, šafranike i suncokreta – stabilnim, zasićenim mastima poput maslaca, loja ili ghija s travom. One podržavaju proizvodnju energije umjesto da je otimaju.

Nakon što prestanete jesti hranu bogatu LA, vaše crijevne stanice ponovno dobivaju sposobnost učinkovitog generiranja energije, smanjujući nadutost, iritaciju i umor. Cilj je održati dnevni unos LA ispod 5 grama, idealno bliže 2 grama. Kada se pokrene moja aplikacija Mercola Health Coach, funkcija Seed Oil Sleuth pomoći će vam da to pratite do desetinke grama.

5. Obnovite povjerenje u hranu i ponovno istrenirajte vezu između crijeva i mozga. Strah od hrane drži vaše tijelo u stalnom stresu, umrtvljujući probavu prije nego što uopće počne. Smirite taj refleks prije obroka usporavanjem disanja i podsjećanjem da je hrana prehrana, a ne opasnost. Postupno ponovno uvodite prirodnu hranu koju ste izbjegavali – jednu po jednu – i pratite kako vaše tijelo reagira.

Zamislite to kao osobni eksperiment, a ne kao test, i slavite male pobjede. Ta iskustva ponovno treniraju vaš mozak da povezuje hranu sa sigurnošću, pomažući u obnavljanju komunikacije između crijeva i živčanog sustava koja je poremećena stresom i ograničenjima.

(Izvor: mercola.com; 13. prosinca 2025.)