ČIZMA INFLACIJE NEMILOSRDNO GAZI I U 2025. GODINI

Piše: Jeffrey Tucker

Inflacija je najpodmukliji porez jer je najmanje očita. Kad bi vam poreznik ove godine uzeo 30 posto više prihoda nego prije šest godina, kiptjeli biste od bijesa. Inflacija čini istu stvar, ali ostavlja nas zbunjenima i dezorijentiranima, s osjećajem da nešto zaista nije u redu, ali s objašnjenjem koje je neprozirno i pomalo apstraktno.

Za visoke poreze krivimo političare. Ali, nikada nismo sigurni koga točno okriviti za inflaciju. Dio razloga leži u tome što ju generira sustav s mnogo pokretnih dijelova. Osnovno objašnjenje je jednostavno – veća količina papirnatog novca – ali među ‘igračima’ nalaze se: središnji bankari, komercijalni bankari, trgovci obveznicama, zakonodavna tijela; a način na koji se to odvija ovisi o čimbenicima koji uključuju rezerve i financijsku brzinu.

Prepušteni smo sami sebi, s osjećajem bijesa prema svima i svemu.

Ali to ne dolazi preko noći.

Podsjetimo se da je 2021. američka ministrica financija Janet Yellen uvjeravala zemlju da je inflacija prolazna. To je zvučalo kao da se radi o privremenoj pojavi, iako to nije tako sročila. No, mnogi su čuli upravo to i pretpostavili da će cijene pasti za nekoliko mjeseci.

To se nije dogodilo. Štoviše, situacija se pogoršala, a inflacija je dosegnula dvoznamenkaste brojke! Da stvar bude gora, mediji su svako izvješće o inflaciji prikazivali kao relativno dobru vijest. Inflacija se „hladi“, rekli su, i ograničena je samo na ovaj ili onaj sektor, bez kojeg uopće ne bi bilo problema. Ove poruke slušali smo tri godine.

Vlade i zajmoprimci općenito vole inflaciju iz istog razloga zbog kojeg su nekoć voljeli obezvređivanje kovanica: ona financira potrošnju bez otvorenih poreza i otplaćuje dug jeftinijim dolarima. Ali račun na kraju plaćaju svi ostali

Upravo u tom razdoblju, bilo je trenutaka u kojima smo se osjećali neobično prosperitetno jer je Ministarstvo financija ubrizgavalo novostvoreni novac FED-a izravno na naše bankovne račune. Mnogi su u to vrijeme ostajali kod kuće, nisu baš radili. Činilo se kao magija: zarađivati ​​novac bez rada. Uvijek je tako u ranim fazama inflacije. Život se čini relativno dobrim, ili barem ne pretjerano lošim.

Ali onda su se počele događati čudne stvari. Doduše, ne sve odjednom. Inflacija je počela pogađati nasumične sektore, a zatim je ponovno nestala, poput plijesni u kući koja se pojavi, a zatim preko noći nestaje. Stalno se pitate jeste li to umislili u svojoj glavi, sumnjate da se zapravo radi o prijetnji, vjerujete da je to tek prolazna stvar i tako dalje. Osim toga, novac se inače prelijeva posvuda, što pokreće mahnitu kupnju.

Taj učinak prelijevanja novih inflacija nastavlja se, udarajući na neočekivane načine. Prvo poskupi šperploča. A onda ju više ne vidite. Pa onda benzin. A potom zaboravite na njega. Onda su to jaja, ali njih čas vidite, čas ne. Zatim su zahvaćene usluge, koje primjećujete samo zato što vam je slučajno potreban popravak automobila. Inflacija ostaje skrivena dok ju slučajno ne otkrijete, kada vam iznenada trebaju lijekovi i slično. U svakoj fazi, situacija se poboljšava u jednom sektoru, a pogoršava u drugom.

Točka u kojoj postaje očito da se događa masovna devalvacija ostaje neprepoznata. Međutim, na kraju sve nas zapljusne realnost. Svi smo bili pokradeni iako nikada nismo vidjeli lopova ili čak primijetili da nam imovina nedostaje. Svaka inflacija u povijesti funkcionirala je na ovaj način, zbog čega su vlade dugo pribjegavale tiskanju novca kada su porezi preopasni za političku stabilnost.

Inflacija od 2021. do 2024. godine započela je u godini prije nego što se odrazila na cijene. Odgovor na pandemiju bio je razlog naglog prelaska s monetarnog stezanja na monetarno popuštanje. Takva divlja manija tiskanja nije doživljena u našim životima u Sjedinjenim Američkim Državama. Ponovila se i u većini dijelova svijeta, uzrokujući u biti globalnu inflaciju.

U 2025. godini trauma inflacije manifestira se tihim očajem: propušteni posjeti liječniku, jeftinija (manje zdrava) hrana, odgođeni odlasci u mirovinu… To nije hiperinflacija, već sporo mljevenje koje normalizira teškoće

Nema potrebe pitati se zašto su svi ovih dana toliko uznemireni zbog kupovne moći i zašto je to postalo središnje pitanje. Uglavnom je to zbog devalvacije koja se dogodila tijekom pandemije. Da, carine su pridonijele problemu uglavnom podizanjem donje granice cijena koja uključuje troškove usklađivanja. Uz to, carine nisu uzrok problema, ali ni ne pomažu njegovom otklanjanju.

Dugotrajni učinci su posvuda u 2025. godini. Čak i dok se ukupna inflacija kreće oko 3 posto – što je više od cilja Federalnih rezervi, iako je predstavljena kao „umjerena“ – kumulativna šteta od tih poplava novca iz doba pandemije je ukorijenjena. Cijene ne padaju; one samo sporije rastu. Vaš račun za namirnice i dalje je 20-25 posto veći nego 2019., troškovi stanovanja su naglo porasli, a svakodnevne usluge se čine kao luksuz.

Kupovna moć je tema svih tema, a ne neki prolazni bljesak. To ima neizvjesne političke utjecaje, ali sigurno ne pomaže što je Donald Trump prerano proglasio svoje zlatno doba, otprilike u vrijeme kada se trauma proživljena kroz prethodne četiri godine tek počela slijegati.

Za većinu ljudi, zlatno doba je više nalik na kovanice u našem džepu: staro željezo preoblikovano da izgleda kao nešto što nije

Troškovi smještaja, najveći dio svačijeg proračuna, nenormalno su visoki i nastavljaju rasti 3-4 posto u mnogim izvješćima. Pandemijske blokade uništile su novu gradnju, lanci opskrbe ostali su u kaosu, a zatim je tiskanje novca podiglo cijene imovine. Rezultat je da za kupnju prosječne kuće sada morate imati daleko veće prihode od onih koje većina mladih obitelji ima. Kupci prvog stana su marginalizirani, primorani su biti vječni podstanari ili se preseliti u manje privlačna mjesta.

Nisu to samo brojke; to su odgođena sklapanja brakova, manji broj djece, uništeni snovi o neovisnosti.

Kada pričamo o hrani, scenarij je sličan. Jaja, meso, mliječni proizvodi – dakle osnovne namirnice – nepredvidivo su rasli, a zatim se utaborili na uzvišenim predjelima. Cijene energenata rasle su i padale u skladu s globalnim događajima i promjenama politike, ali benzin i komunalne usluge nikada se nisu vratile na razine od prije 2021. godine. Dodajte tu i carine i dobit ćete pritisak na rast cijena robe, od odjeće do elektronike.

Današnji dužnosnici mogu sve ovo nazvati prijevarom ili prolaznošću, ali obitelji žive u stvarnom svijetu. Jedan mjesec su to računi za grijanje, sljedeći čuvanje djece ili osiguranje automobila.

Inflacija ne samo da nagriza budžet. Ona nagriza povjerenje. Ljudi osjećaju da rade više za manje, ušteđevina im nestaje u zraku, nagrade za rad razrjeđuju se nevidljivim silama. A što Sustav federalnih rezervi radi po pitanju tog problema? Odgovor nije dobar: snižava kamatne stope. Da se ne lažemo. Ovo je kvantitativno popuštanje nazvano drugačijim imenom. On time riskira još jedan puni val, što je zastrašujuća mogućnost. Kongres ne pomaže svojim kontinuiranim mahnitim trošenjem. A sada svjedočimo virtualnom spajanju Ministarstva financija i Federalnih rezervi. To može samo pogoršati problem, osim ako ne budemo imali puno sreće.

Problem se svodi na sljedeće. Stabilna valuta je odlična, pa čak i neophodna za ljude. Ali nikada nije dobra za vladu ili financijska tržišta ovisna o dugovima. Vlade i zajmoprimci općenito vole inflaciju iz istog razloga zbog kojeg su nekoć voljeli obezvređivanje kovanica: ona financira potrošnju bez otvorenih poreza i otplaćuje dug jeftinijim dolarima. Ali račun na kraju plaćaju svi ostali. Rezultati su društveni nemiri, pad proizvodnje i pogrešno raspoređeni kapital.

U 2025. godini, trauma inflacije manifestira se tihim očajem: propušteni posjeti liječniku, jeftinija (manje zdrava) hrana, odgođeni odlasci u mirovinu. To nije hiperinflacija, već sporo mljevenje koje normalizira teškoće. Lopov je pobjegao, ostavljajući nas siromašnijima, podijeljenijima, u stanju beznađa. Dok se ne suočimo s uzrokom, udarci će nastaviti dolaziti, nasumični i neumoljivi, sve dok sam sustav ne zaplače.

U međuvremenu, za većinu ljudi, zlatno doba je više nalik na kovanice u našem džepu: staro željezo preoblikovano da izgleda kao nešto što nije.

(Izvor: theepochtimes; 17. prosinca 2025.)