PREISPITUJTE SVE! (Ako već ne možete pobjeći dogmatskim porukama medija…)

Piše: Jeff Thomas

Prosječna osoba u Prvom svijetu prima daleko više informacija nego što bi primala da živi u zemlji Drugog ili Trećeg svijeta. U mnogim zemljama svijeta sama ideja 24-satnog televizijskog programa bila bi nezamisliva, no mnogi zapadnjaci smatraju da bi bez neprestane konzumacije vijesti bili potpuno neinformirani.

Nije stoga iznenađujuće da prosječni stanovnik Prvog svijeta smatra da bolje razumije aktualne događaje od onih koji žive drugdje. Ali, kao i s drugim stvarima, kvaliteta i kvantiteta nisu jedno te isto.

Prosječni informativni program ima komentatora koji servira ‘vijesti’, ili barem onaj dio događaja koji medijska kuća smatra vrijednim predstavljanja. Osim toga, predstavljen je iz političke perspektive kontrolora mreže. Ali uvjereni smo da je izvještavanje ‘nepristrano’, u onom dijelu programa koji uključuje raspravu ‘stručnjaka’.

Uobičajeno, raspravu vode moderator i dva stručnjaka koji dijele njegov politički stav te jedan stručnjak koji ima suprotan stav. Sve njih za taj doprinos plaća ista medijska kuća. Moderator će postaviti pitanje o aktualnom problemu, a zatim slijedi rasprava koja traje nekoliko minuta. Općenito, ne dolazi se do pravog zaključka – nijedna strana ne slaže se s drugom. Moderator zatim prelazi na drugo pitanje.

Dakle, mreža je emitirala dnevna pitanja, a mi smo dobili uravnotežen pogled koji može utjecati na naša vlastita mišljenja.

Pa sad, jesmo li zaista?

NEDOSTACI

Zapravo, postoje značajni nedostaci u ovoj vrsti prezentacije:

1. Opseg izvještavanja je izuzetno uzak. Raspravlja se samo o odabranim aspektima svakog pitanja.
2. Općenito, dobivamo vrlo malo pravih uvida. Zapravo, raspravlja se samo o standardnim suprotstavljenim liberalnim i konzervativnim stavovima, što implicira da gledatelj mora odabrati jedno ili drugo i usvojiti ga kao svoje vlastito mišljenje.
3. U programu koji je liberalno orijentiran, jedan konzervativni stručnjak tijekom rasprave izgleda glupo naspram tri liberalna stručnjaka. On time osigurava da se uvjerenja liberalnog gledatelja iznova potvrde. (Obrnuto vrijedi u konzervativnom informativnom programu.)
4. Svaki aspekt pitanja koji se obrađuje ponavlja se mnogo puta tijekom dana. Zatim se produžuje na onoliko dana, tjedana ili mjeseci koliko je pitanje aktualno. ‘Poruka’ se stoga ponavlja gotovo jednako često kao i reklama za marku praška za rublje.

Dakle, koji je neto učinak takvog izvještavanja? Je li gledatelj postao dobro informiran?

Ne, nimalo. Ali je zato postao dobro indoktriniran.

Liberal će biti sklon redovito gledati liberalni informativni kanal, što će rezultirati kontinuiranim potvrđivanjem njegovih liberalnih stavova. Konzervativac će, pak, redovito gledati konzervativni informativni kanal, što će rezultirati kontinuiranim potvrđivanjem njegovih konzervativnih stavova.

Mnogi će se gledatelji složiti da je to tako, ali ne prepoznaju da su, u biti, programirani da jednostavno apsorbiraju informacije. Usput se smanjuje njihova sklonost da zapravo sami propituju i razmišljaju.

ALTERNATIVNE MOGUĆNOSTI

Dokaz za to je da oni koji su programirani imaju tendenciju reagirati ljutito kada se susretnu s Nigelom Farageom (član britanske desno orijentirane stranke ‘Reform UK’) ili Ronom Paulom (američki političar). Zbog njih bi mogli razmotriti treću opciju – nešto izvan uskih konzervativnih odnosno liberalnih pogleda na svijet. U stvari, o bilo kojem pitanju postoji široko polje alternativnih mogućnosti.

Nasuprot tome, nije neuobičajeno da ljudi izvan Prvog svijeta imaju bolji instinkt kada se susretnu s vijestima. Ako nemaju pristup BBC-ju, Fox News-u ili CNN-u, vjerojatno će, kada saznaju za određeni politički događaj, sami razmisliti što taj događaj za njih znači.

Budući da nisu unaprijed programirani da slijede jednu ili drugu usku liniju razmišljanja, otvoreni su za širok raspon mogućnosti. Svaka osoba, na temelju svog osobnog iskustva, vjerojatno će izvući drugačiji zaključak i, kroz temeljit razgovor s drugima, vjerojatno će nastaviti ažurirati svoje mišljenje svaki put kada primi novo gledište.

Stoga, nije neuobičajeno da su oni, koji se ne ‘hrane’ vijestima, ne samo otvorenijeg uma, već i maštovitiji u svojim razmatranjima, čak i kada su manje obrazovani i manje ‘informirani’ od onih iz Prvog svijeta.

Iako oni koji nisu izloženi stalnoj paljbi informacija, što je norma u Prvom svijetu, nisu ništa inteligentniji od svojih europskih ili američkih kolega, njihovi stavovi češće su rezultat osobnog objektivnog razmišljanja i zdravog razuma te su često pronicljiviji.

Ljudi u zemljama Prvog svijeta često s ponosom ističu naprednu tehnologiju koja im omogućuje veći broj vijesti nego što ostatak svijeta obično prima.

Nadalje, ti će se ljudi vjerojatno ponositi svojim uvjerenjem da dva suprotstavljena stava, koja se iznose, ukazuju na to da žive u ‘slobodnoj’ zemlji, gdje se potiče neslaganje.

Nažalost, ono što se potiče jest jedno od dva stava – ili liberalni ili konzervativni stav. Drugi stavovi se ne odobravaju.

Liberalni stav zagovara da je snažna liberalna vlada potrebna za kontrolu pohlepe kapitalista, kako bi ih oporezivala, uz regulaciju koliko god je to moguće kako bi se ograničila njihova sposobnost da ugrožavaju siromašniji stalež.

Konzervativni stav zagovara da je snažna konzervativna vlada potrebna za kontrolu liberala, koji prijete stvaranjem kaosa i moralnog sloma poput borbe za prava homoseksualaca, legaliziranog pobačaja itd.

Zajedničko ovim dvama dogmatskim konceptima jest da je potrebna snažna vlada.

Svaka skupina stoga teži povećanju moći svoje skupine zakonodavaca kako bi nadvladala suprotstavljenu skupinu. To osigurava da, bez obzira na to dominiraju li sadašnjom vladom liberali ili konzervativci, jedina sigurnost je da će vlada biti moćna.

Gledano iz ove perspektive, ako bi TV gledatelj redovito prebacivao s liberalnog na konzervativni kanal, počeo bi uviđati veliku sličnost između njih dvoje.

Gledatelju nije teško dovoditi u pitanje oporbenu skupinu, smatrati ju neiskrenom – nositeljem lažnih informacija. Mnogo je teže dovoditi u pitanje stručnjake koji su u našem vlastitom ‘timu’ i pitati se jesu li i oni neiskreni.

To je posebno teško u omjeru tri naprama jedan – kada tri komentatora dijele naš politički stav i svi kažu istu stvar čudaku u panelu. U takvoj situaciji, najteži zadatak je dovesti u pitanje vlastiti tim, koji očito uspijeva pobijediti čudaka.

EVOLUCIJA INDOKTRINACIJE

U davnim vremenima, kraljevi bi svojim podanicima govorili u što da vjeruju, a podanici bi zatim prihvatili ili odbacili primljene informacije. Oslanjali bi se na vlastito iskustvo i sposobnost rasuđivanja kako bi ih informirali.

Kasnije se razvila bolja metoda: korištenje medija za indoktrinaciju stanovništva propagandom koju generira vlada (sjetite se: Josefa Goebbelsa ili ujaka Joea Staljina).

Danas postoji daleko učinkovitija metoda – ona koja zadržava ponavljanje potonje metode, ali pomaže u eliminiranju otvorenog polja alternativnih gledišta. To čini pružajući izbor između ‘Stava A‘ i ‘Stava B‘.

U demokraciji uvijek postoje ‘A’ i ‘B’. Ova iluzija izbora daleko je učinkovitija u pomaganju stanovništvu da vjeruje da je moglo birati svoje vođe i svoja gledišta.

U modernoj metodi, kada pojedinac glasa, bez obzira na to koga ili što odabere, on glasa za svemoćnu vladu. (Naziva li se konzervativcem ili liberalom, svejedno je.)

Slično tome, putem modernih medija, kada gledatelj upija ono što se predstavlja kao diskurs, bez obzira na to odabere li Stav A ili Stav B, on podržava svemoćnu vladu.

DVA RJEŠENJA

Jedno rješenje za izbjegavanje ispiranja mozga dogmatskim porukama medija jest jednostavno izbjegavanje gledanja vijesti. Ali to nije lako, jer naši suradnici i susjedi gledaju vijesti svaki dan i htjet će s nama raspravljati o onome što su ih učili.

Drugi izbor je preispitivati ​​sve.

Uzimanje u obzir da se o događaju, o kojem se raspravlja, možda ne samo lažno izvještava, već da je poruka koju šalju stručnjaci možda svjesno planirana za našu konzumaciju.

To je u početku teško učiniti, ali s vremenom može postati navika. Ako je tako, vjerojatnost da nas moćnici odvedu na krivi put može se uvelike smanjiti. U stvari, o bilo kojem pitanju postoji široko polje alternativnih mogućnosti.

Razvijanje vlastitog gledišta moglo bi, u nadolazećim godinama, biti ključno za vašu dobrobit.

(Izvor: internationalman.com; 9. prosinca 2025.)