PROBLEM LAŽNE ZNANOSTI

Piše: Jeffrey A. Tucker

Prošli tjedan uspio sam napraviti lažnu studiju pomoću umjetne inteligencije koja je dokazala da jedenje vafla povećava ćelavost. Bila je puna fusnota, citata te komplicirane matematike i modela. Bilo je pomalo zastrašujuće vidjeti koliko su rezultati vjerodostojni. Morali ste pažljivo promotriti da biste ugledali nešto problematično. Podijelio sam je s drugima koji su odmah rekli nešto poput: „Ovo je dosta uvjerljivo.“

Nemojte jesti te vafle; kosa će vam ispasti. Znanost tako kaže!

Razmislite o ovome. Nikada prije nismo imali priliku stvoriti sadržaj koji je naizgled izrazito znanstven o bilo kojoj temi u roku od nekoliko sekundi. Ova moć prisutna je tek dvije godine. Mnogi ljudi čak ni ne znaju da postoji, a kamoli koliko je jednostavna. Zločesti akteri mogu koristiti ovu moć kad god požele. Mogu se osloniti na naslijeđene razine povjerenja u ‘znanost’ kako bi takvu laž predstavili kao istinu.

Prošli tjedan vidjeli smo još jedan komad lažne znanosti povučen iz jednog časopisa. Radi se o velikoj stvari. Časopis posrijedi je The Lancet, jedan od najprestižnijih na svijetu. Objavio je studiju koja je bila temeljito recenzirana. No, ispostavilo se da su autori zavarali stručnjake.

Povučeni rad jedan je od mnogih nastalih iz ogromnog i dobro financiranog ispitivanja terapijskih lijekova koji se koriste za liječenje bolesti COVID-19. Dotično ispitivanje nazvano je TOGETHER (eng. zajedno). Financirano je potporama FTX-a, kripto tvrtke koja je kasnije zatvorena zbog prijevare, uz financijske tvrtke koje drže velike farmaceutske dionice i think tankove financirane od strane industrije koji su za cilj imali prodaju cjepiva. Da je studija bila točna, cijepljenje bi se činilo kao jedina opcija.

Autori su zasuli sve časopise radovima o rezultatima.

Do sada je povučen samo jedan, ali ostali će vjerojatno učiniti isto s vremenom. To uključuje New England Journal of Medicine, časopis koji se ponosi svojom niskom stopom povlačenja studija.

Ispitivanje TOGETHER provedeno je, a zatim u potpunosti objavljeno prije četiri godine. Pitanja i kritike su se vrtjele i ključale cijelo ovo vrijeme.

Kada je studija objavljena 2021. godine, navedena je kao jedan od glavnih razloga za povlačenje hidroksiklorokina i ivermektina s polica. Čak i ako vam je liječnik napisao recept, odgovor je bio ne.

Nikada neću zaboraviti taj dan kada sam ušao u ljekarnu u svom susjedstvu i pokazao im svoj recept. Djevojka za pultom ispričala se i otišla porazgovarati sa svojim šefom, koji je odmahnuo glavom bez riječi. To me natjeralo da žurno naručim lijekove iz New Yorka, od osobe koja ih je naručila iz Indije. Osjećao  sam se bolje za tri sata.

Kasnije sam saznao da je, iako su milijuni ljudi učinili nešto slično, jer je to bio jedini način da dobiju učinkovite lijekove, ta praksa, recimo to tako, neodobravana.

Zašto su mi sve ljekarne u mom susjedstvu uskratile provjerene tretmane koje mi je propisao moj liječnik? Jer su vjerovale znanosti.

To je problem lažne znanosti. Ima posljedice u stvarnom svijetu. Navodno živimo u dobu znanosti, ali kredibilitet svih institucija sada je u slobodnom padu. Slogan ‘znanost’ korišten je kako bi se opravdala razina napada na slobodu kakvu nikada prije nismo vidjeli. Kao rezultat toga, ugled znanosti općenito je pretrpio ogroman udarac.

Ispitivanje TOGETHER barem je imalo privid uvjerljivosti. Uostalom, oni su zapravo proveli pravo ispitivanje. S druge strane, otkriveno je da je ispitivanje SURGISPHERE (kirurška sfera), objavljeno početkom ljeta 2020., u potpunosti izmislilo sve svoje podatke. Njegovi zaključci stoga nisu bili valjani. I da budemo pošteni, lažna znanost nije bila u potpunosti jednostrana. Pokazalo se da su neke studije, koje ukazuju na suprotne rezultate, također imale lažirane podatke.

Tijekom tog razdoblja objavljene su stotine tisuća radova, a ovih dana povlačenja se događaju jednako brzo kao i prihvaćanja u stara vremena. Prijatelji moji, ovo nije samo PR problem. Ovo je prava kriza kredibiliteta same znanosti.

Kad vam znanost kaže da nije sigurno da kod kuće večerate za Dan zahvalnosti ili pjevate hvalospjeve Bogu bez da ste prije toga ubili svoju baku, time se pod znak pitanja dovode sami temelji znanstvene revolucije.

Umiješajte tu i umjetnu inteligenciju i problem ćete pogoršati deset tisuća puta.

Veliki incident u tom smislu dogodio mi se prije tjedan dana. Bio sam na jednom događaju na kojem su dva Britanca sa širokim osmijesima i otmjenim naglaskom obilazila posjetitelje prosvjedujući protiv lažnog mesa. To je cilj s kojim suosjećam. To je način da ljudi počnu spuštati svoj gard.

Snimali su ljude kamerom i neposredno prije nego što bi je uključili, predstavili bi studiju u kojoj se navodi da lažno meso uzrokuje autizam. Ispitanike su zatim uputili da pred kamerom podrže studiju. Natjerali su me da pred kamerom osudim lažno meso – u potpunosti sam se složio – ali su me zatim pritisnuli da podržim njihovu studiju. U tom trenutku, skeptični dio mog mozga se uključio i shvatio da nešto nije u redu. Odbio sam reći što su tražili.

Sljedećeg jutra shvatio sam šalu. Ovi vrlo uvjerljivi momci stvorili su ovu nepotpisanu studiju s ciljem prevare ljudi. Cilj je bio jednostavan, ali i prilično briljantan. Trebalo je dokazati da će zagovornici zdravstvene slobode podržati bilo koju studiju koja je u skladu s njihovim predrasudama. Konačni proizvod vjerojatno je bio dokumentarac osmišljen kako bi diskreditirao cijeli pokret – i Trumpovu administraciju zajedno s njim.

Zavjera je osujećena. U međuvremenu, imao sam priliku razmisliti o značenju svega toga. Živimo u vrlo čudnim vremenima kada se empirijska znanost koristi kao oružje u političke svrhe. Više od 500 radova je povučeno, ali bezbroj drugih ostaje ranjivo.

Mene brine to što je to stvorilo neku vrstu nihilizma koji okružuje cijeli pothvat. Šaljivdžije koje se kreću po znanstvenim konferencijama s lažnim studijama namijenjenim trolanju ljudi nisu samo beskorisne, već dodatno potkopavaju povjerenje.

Ključna točka znanstvene revolucije 16. i 17. stoljeća bila je unapređenje čvršćeg načina spoznaje – što je istina, a što ne. U prošlosti je vjera zauzimala središnje mjesto, a teologija je bila kraljica akademskih disciplina. Ali rad Kopernika, Keplera, Bacona, Descartesa i Newtona – svi su redom bili veliki mislioci – kao da je dokazao da su promatranje i indukcija bolja osnova spoznaje.

Ova revolucija u mišljenju vremenski se poklopila s ogromnim napretkom u tehnologiji, medicini i prosperitetu za sve. Svijet se dramatično mijenjao, s rastućom razinom mobilnosti, izbora i materijalnog napretka. Odlučno smo se okrenuli od onoga što se nazivalo ‘mračnim dobom’ i ušli u nova vremena. Znanost je bila novi kralj misli.

U pozadini se uvijek skrivao problem. Ako želimo uzdići promatranje i empirijski rad iznad vjere i dedukcije, doista rušimo jedan oblik crkvenog autoriteta. Ali ne cijenimo li drugi oblik autoriteta – promatrače, znanstvenike, ljude koji stvaraju, čuvaju i interpretiraju podatke?

Doista, cijenimo.

Drugim riječima, možemo cijeli dan pričati o znanosti, ali ne možemo zaobići samo pitanje povjerenja. Možemo vjerovati crkvi i teološkim autoritetima. Možemo vjerovati vlastitom čitanju tekstova o otkrivenju poput Biblije. Ili možemo vjerovati znanosti i znanstvenom establišmentu.

Razlog je jednostavan.

Nijedna osoba nije u poziciji znati i provjeriti sve činjenice povezane s onim što nazivamo znanošću. Nemamo drugog izbora nego vjerovati onome tko govori. Kad se ispostavi da pripovjedač nema poštene namjere, što to za nas znači?

Evo ključnog problema s kojim se danas suočavamo u području znanosti. Čini se da je toliko toga pošlo po zlu da sama znanstvena revolucija gubi utjecaj na javnost. Još ne znamo što će je zamijeniti.

Razmislite na trenutak o tome što je preživjelo bez da pretrpljene štete po svoj ugled. Govorim o euklidskoj geometriji, nazvanoj po grčkom filozofu iz četvrtog stoljeća prije Krista. Euklidove metode preživljavaju i danas. Razlog je taj što mostovi rade, a zgrade se uzdižu do oblaka. Razmotrite metodu: dedukcija temeljena na logici prostora koja se mjeri matematikom.

Postoje škole logike, matematike i geometrije, ali unutarnja konzistentnost je nužna i nešto što svatko može provjeriti. Dedukcija je demokratska. Ne poziva se na vjerodostojnost nijednog autoriteta već same logike i stoga ugrađuje vlastiti test pouzdanosti. Dokaz je stoji li ono što se gradi.

Osupnut sam nevjerojatnom ironijom da su ti principi izdržali test vremena, čak i 2400 godina kasnije. Euklidovi uvidi prethodili su znanstvenoj revoluciji za više od 2000 godina.

Nitko od nas ne zna što će proizaći iz ovog kaosa, ali čini se da su ovo vremena ogromne tranzicije. Prelazimo s jedne propale paradigme spoznaje istine na nešto što tek treba utvrditi. To je najvažnija debata našeg vremena.

A što se tiče tih vafla, budite oprezni!

(Izvor: theepochtimes.com; 19. studenoga 2025.)