KLONIRANA HRANA – danas u kanadskim trgovinama, a sutra i u našim?

Piše: Sylvain Charlebois (The Epoch Times)

Prema podacima iz kanadskog Ministarstva zdravstva, Ottawa namjerava ukloniti hranu dobivenu od kloniranih životinja sa svog popisa „nove hrane“. Riječ je o procesu koji, prije nego li se proizvodu plasiraju na tržište, zahtijeva sigurnosnu recenziju i javno objavljivanje. Ministarstvo zdravstva Kanade pod „novu hranu“ ubraja proizvode koji se ranije nisu uobičajeno konzumirali ili koji koriste nove proizvodne procese, a koji zahtijevaju dodatne sigurnosne provjere.

S regulatornog stajališta, ovo izgleda kao mjera učinkovitosti; Sa stajališta povjerenja potrošača, to je velika pogreška.

Ministarstvo zdravstva Kanade tvrdi da se klonirane životinje i njihovo potomstvo ne razlikuju od konvencionalnih, pa bi se s njima trebalo postupati isto. Problem nije znanost – problem je tišina. Kanađanima se ne govori da će se pravila za kontroverznu tehnologiju uskoro promijeniti. Nema priopćenja za javnost, nema javne izjave, samo tiho ažuriranje na vladinoj mrežnoj stranici koju većina građana nikada neće pročitati.

POTROŠAČI ŽIVE U NEZNANJU

Kloniranje u poljoprivredi znači proizvodnju točne genetske kopije životinje, obično u svrhu uzgoja. Sami klonovi rijetko završe na tanjurima, ali njihovi potomci da. Oni se pojavljuju u svakodnevnim proizvodima poput govedine, mlijeka ili svinjetine. Koristi su neizravne: stabilnija proizvodnja, manji gubici od bolesti ili ujednačenija kvaliteta.

No, potrošači ne vide nikakvu dobit prilikom plaćanja. Kloniranje je skupo i ne donosi vidljivo poboljšanje okusa, nutritivne vrijednosti ili cijene. Kupci bi jednog dana mogli kupiti odrezak od potomstva klonirane krave bez ikakvog znanja, a i dalje platiti isto, ako ne i više, za to.

Bez oznaka koje identificiraju klonirano porijeklo, potencijalne učinkovitosti ostaju skrivene. Kada se proizvodi rođeni iz novih tehnologija miješaju s konvencionalnima, potrošači gube sposobnost razlikovanja, nagrađivanja inovacija ili donošenja informiranog izbora. Na kraju, industrija štedi dok kupci nemaju nikakve koristi od toga.

I nisu samo kupci ti koji ostaju živjeti u neznanju. Izvoznici bi također uskoro mogli platiti cijenu. Kanada godišnje izvozi milijarde govedine i svinjetine, između ostalog i u EU. Ako proizvodi kloniranog podrijetla uđu u lanac opskrbe bez označavanja, kanadski izvoznici mogli bi se suočiti s dodatnim nadzorom ili ograničenjima na tržištima gdje kloniranje nije prihvaćeno. Regulatorni prečac kod kuće mogao bi brzo postati tržišna barijera u inozemstvu.

Ova rasprava dolazi u vrijeme kada je javno povjerenje u kanadski prehrambeni sustav već krhko. Istraživanje Kanadskog centra za integritet hrane iz 2023. godine pokazalo je da samo 36 posto Kanađana vjeruje da prehrambena industrija „ide u pravom smjeru“, a manje od polovice vjeruje da se vladini regulatori ponašaju transparentno. Potiho uvođenje klonirane hrane u opskrbu bez otkrivanja informacija samo bi produbilo taj skepticizam.

PONAVLJANJE STARE POGREŠKE

Upravo je zbog toga Kanada postala zarobljena u beskrajnoj raspravi o genetski modificiranim organizmima (GMO). Prije dva desetljeća, regulatori i tvrtke tiho su uveli složenu tehnologiju ne dajući potrošačima priliku da je razumiju. Uskraćujući transparentnost, uskratili su i povjerenje. Rezultat su bile godine zbunjenosti, sumnje i polarizacije koje traju i danas.

Transparentnost ne bi trebala biti opcionalna u demokraciji koja se ponosi znanstveno utemeljenom regulacijom. Čak i ako je hrana sigurna, a trenutni dokazi na to upućuju, Kanađani zaslužuju znati kako se proizvodi ono što jedu.

Ironija je u tome što se s ovom promjenom moglo postupati odgovorno. Male geste poput – kratke obavijesti, objašnjavajućih sekcija ‘pitanja i odgovora’ ili obveze preispitivanja označavanja nakon što se postigne međunarodni konsenzus – pokazale bi poštovanje prema javnosti i očuvale povjerenje u naš prehrambeni sustav.

Umjesto toga, Ottawa riskira ponavljanje stare pogreške: brkanje regulatorne učinkovitosti s dobrim upravljanjem. U vrijeme kada je povjerenje potrošača u cijene hrane, korporativnu etiku i vladin nadzor već krhko, zadnje što Kanadi treba je još jedna tiha mjera koja se čini kao tajna.

Kloniranje možda neće promijeniti izgled ili okus onoga što je na vašem tanjuru, ali način na koji dospijeva tamo i dalje bi trebao biti važan.

(Izvor: theepochtimes.com; 10. studenoga 2025.)