OZEMPIC pod povećalom: Jesu li probavni poremećaji skrivena nuspojava?

Sve veći broj pacijenata kojima su propisani GLP-1 lijekovi (za mršavljenje) – poput Ozempica, Wegovyja i Mounjara – javlja se s uznemirujućim gastrointestinalnim simptomima za koje liječnici kažu da nadilaze „tipičnu mučninu“. Ta izvješća uključuju tešku gastrointestinalnu paralizu, produljeno povraćanje i u nekim slučajevima očitu nepovratnu probavnu disfunkciju. To je skup učinaka koji regulatori ili proizvođači još uvijek nisu adekvatno objasnili.

GLP-1 lijekovi, izvorno razvijeni i odobreni za liječenje dijabetesa, postali su popularni za mršavljenje. Njihov mehanizam – uključujući usporavanje pražnjenja želuca – dobro je poznat. Ali kada taj učinak postane pretjeran, može dovesti do gastropareze ili čak gotovo potpune paralize motiliteta želuca. Studija JAMA-e iz 2023. otkrila je da korisnici semaglutida imaju više od tri puta veći rizik od paralize želuca (‘gastrična staza’) u usporedbi s terapijama za mršavljenje koje ne koriste GLP-1. U jednoj velikoj opservacijskoj studiji, oko 0,53 posto korisnika GLP-1 lijekova razvilo je gastroparezu – povećanje rizika od otprilike 66 posto. Ista studija također je izvijestila o povišenim stopama kolecistitisa, mučnine i povraćanja te pankreatitisa kod korisnika ove klase lijekova.

Kritičari postavljaju pitanje: „Zašto mainstream mediji često ponavljaju ono što govore farmaceuti, dok se neovisni zdravstveni promatrači moraju boriti da njihov glas dopre do javnosti?“

Oboljeli pacijenti opisuju užasne epizode: uporno, nekontrolirano povraćanje; nemogućnost jedenja krute hrane; ekstremni umor; bol u trbuhu; a u nekim slučajevima i produljeno ili trajno oštećenje probavne funkcije. Mnogi kažu da su im se životi preokrenuli – nutritivno, emocionalno i društveno. Na internetskim forumima korisnici prepričavaju kako im je rečeno da su njihove nuspojave „očekivane“ ili da će se simptomi s vremenom povući – da bi se oni zapravo pogoršali.

Liječnici i neovisni istraživači sve više oglašavaju uzbune. Neki upozoravaju da trenutna percepcija ovih lijekova kao benignih ili „uglavnom dobro podnošljivih“ prikriva stvarnost u kojoj, u velikim razmjerima, čak i rijetke, ali teške nuspojave postaju numerički značajne. Kritičari tvrde da se regulatori i proizvođači još nisu dovoljno uhvatili u koštac s dugoročnom sigurnošću – posebno s oštećenjem probavnog sustava.

REGULATORI PRIZNAJU SIGNALE, ALI KONKRETNE AKCIJE OSTAJU NEDOSTIŽNE

Regulatorna tijela su to primijetila, ali reakcije su mlake. Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) potvrdila je da je primila izvješća o nuspojavama gastropareze povezane sa semaglutidom i liraglutidom, od kojih su neke dokumentirane kao ‘neriješene’ u vrijeme izvještavanja – te je naglasila da sam dijabetes može uzrokovati gastrointestinalne komplikacije, što komplicira utvrđivanje ‘krivca’. Ipak, do danas nisu uvedena sveobuhvatna upozorenja ili obvezna velika dugoročna ispitivanja sigurnosti.

Oprezan regulatorni odgovor izazvao je kritike. Promatrači tvrde da su odobrenja za GLP-1 lijekove dodijeljena na temelju kratkoročnih ispitivanja učinkovitosti, bez sveobuhvatnog praćenja rijetkih, ali ozbiljnih nuspojava tijekom godina ili desetljeća. U međuvremenu, milijuni korisnika diljem svijeta djeluju kao de facto dugoročni testeri, s malo institucionalnog nadzora. Jaz između promotivne pompe, iskustva pacijenata i neovisne medicinske stvarnosti se širi.

Medicinski autoritet i korporativni interesi moraju biti odgovorni. Inače, sami lijekovi koji se prodaju kao ‘lijekovi koji mijenjaju život’ mogu nanositi nepovratnu štetu, a pacijenti ostaju sami s posljedicama

Zabrinutost dodatno potiče istodobna studija široko korištenog opioidnog analgetika, koja je otkrila da ne pruža klinički značajno olakšanje kronične boli, a istovremeno nosi značajne rizike, uključujući oštećenje organa i ovisnost. Taj slučaj odražava veću zabrinutost: lijekovi koji se brzo stavljaju u opticaj ili se intenzivno prodaju mogu skrivati razne opasnosti, koje se kasnije prepoznaju tek kada široka upotreba pojača iznimne događaje.

Kritičari ukazuju na širi farmaceutski ekosustav: korporativno lobiranje, selektivno objavljivanje i upravljanje medicinskim narativima. Oni postavljaju teška pitanja: zašto dugoročni ishodi nisu preduvjet za masovnu distribuciju? Na kojem pragu štete bi regulatori trebali intervenirati? Zašto mainstream mediji često ponavljaju ono što govore farmaceuti, dok se disidenti ili neovisni zdravstveni promatrači moraju boriti da njihov glas dopre do javnosti?

Teret dokaza leži na oštećenima, a ne na proizvođačima lijekova – što nije u skladu s uobičajenim pretpostavkama o sigurnosti

Zasad, pacijenti ostaju na nesigurnom teritoriju. Neki izvještavaju da ih liječnici odbacuju; drugi se osjećaju zarobljeni dvostrukim rizikom ponovnog dobivanja na težini ili pogoršanja dijabetesa ako prestanu s terapijom. Teret dokaza leži na oštećenima, a ne na proizvođačima lijekova – što nije u skladu s uobičajenim pretpostavkama o sigurnosti.

Kako glasovi koji kritiziraju medicinsko-industrijski kompleks dobivaju na težini, ova kriza u razvoju naglašava grubu istinu: medicinski autoritet i korporativni interesi moraju biti odgovorni. Do tada, sami lijekovi koji se prodaju kao ‘lijekovi koji mijenjaju život’ mogu nanositi nepovratnu štetu, a pacijenti ostaju sami s posljedicama.

(Izvor: naturalnews.com; 10. listopada 2025.)