MISTERIJ NESTAJANJA PLODNOSTI: Poliestersko donje rublje čini vas sterilnima!

Piše: Sayer Ji

Mladi par pokušao je sve. Mjerenje vremena, praćenje temperature, promjene u prehrani – ništa nije djelovalo. Nakon višemjesečne frustracije, našli su se u klinici za plodnost, odgovarajući na uobičajena pitanja o zdravlju i načinu života. A onda je uslijedilo neočekivano pitanje: „Kakvo donje rublje nosite?“

Zvuči apsurdno – vaš izbor donjeg rublja utječe na vašu sposobnost začeća. No, nova istraživanja sugeriraju da bi upravo tkanina koja dodiruje vaša najosjetljivija područja mogla djelovati kao slučajni kontraceptiv. Od eksperimenata znanstvenika dr. Ahmeda Shafika, dobitnika Nobelove nagrade, koji su muškarce privremeno sterilizirali poliesterskim donjim rubljem, do modernih otkrića kemikalija koje remete hormone u hlačama za jogu, dokazi su sve veći: sintetičke tkanine i plodnost ne idu ruku pod ruku.

U eksperimentu dr. Shafika 14 zdravih muškaraca je pet mjeseci nosilo poliestersku mrežu za testise. Rezultati su bili šokantni: svaki od njih je postao azoospermičan, što znači da im je broj spermija pao na nulu

Prije nego što počnete paničariti i odbacite cijelu svoju garderobu, imajte na umu da su učinci uglavnom reverzibilni. No, u eri u kojoj se jedan od šest parova bori s neplodnošću, razumjeti kako nešto tako bezazleno, kao što je odabir tkanine, može biti presudno, itekako je vrijedno vaše pažnje – posebno danas, kad nova istraživanja sugeriraju da izloženost okolišu može uzrokovati trajne promjene koje utječu ne samo na vas, već potencijalno i na vašu buduću djecu.

UGROŽENE SU I BUDUĆE GENERACIJE

Iako su ispitanici dr. Shafika povratili svoju plodnost nakon uklanjanja poliestera, sada saznajemo da izloženost kemikalijama ne ostavlja uvijek traga. Nedavna revolucionarna istraživanja pokazala su da tjelesne stanice mogu prenijeti genetske informacije izravno na spermije – nije potrebna spolna reprodukcija. To znači da otrovi iz okoliša koji utječu na bilo koji dio vašeg tijela mogu potencijalno promijeniti genetske informacije u vašoj spermi, prenoseći promjene na buduće generacije. Ovo otkriće, objavljeno u recenziranim časopisima, otkriva da štetna izloženost može uzrokovati subklinička oštećenja i epigenetske promjene koje traju čak i nakon što je početna prijetnja uklonjena.

Implikacije su otrežnjujuće: moguće je da to poliestersko donje rublje ne suzbija broj vaših spermija samo privremeno – ono bi potencijalno moglo mijenjati genetske informacije koje se prenose na vašu djecu. Iako bi se puna plodnost mogla vratiti, epigenetsko nasljeđe izloženosti sintetičkim tkaninama moglo bi se zadržati na načine koje tek počinjemo uviđati. To čini lobiranje u korist prirodnih vlakana još uvjerljivijim – ne radi se samo o vašoj trenutnoj plodnosti, već i o genetskom zdravlju koje prenosite dalje.

OTKRIĆE DOBITNIKA NOBELOVE NAGRADE KOJE JE PROMIJENILO SVE

Godine 1992., egipatski znanstvenik dr. Ahmed Shafik objavio je revolucionarno istraživanje koje je trebalo promijeniti način na koji razmišljamo o odjeći. Njegov eksperiment bio je vrlo jednostavan: natjerao je 14 zdravih muškaraca da nose poliestersku ‘skrotalnu podvezicu’ – u biti poliestersku viseću mrežu za testise – kontinuirano oko 140 dana. Rezultati su bili šokantni: svaki je muškarac postao azoospermičan, što znači da im je broj spermija pao na nulu.

Njihove partnerice prestale su koristiti kontracepciju. Cijelu godinu nije došlo ni do jedne trudnoće. Poliestersko donje rublje učinilo je ove muškarce privremeno sterilnima.

Poliesterska tkanina stvara elektrostatičko polje koje ‘prolazi’ u reproduktivne organe, remeteći njihovu funkciju

Evo izvanrednog dijela: otprilike pet mjeseci nakon uklanjanja poliesterskih podvezica, broj spermija muškaraca vratio se u normalu. Parovi koji su željeli začeti uspješno su to i učinili. Poliester je djelovao kao potpuno reverzibilan oblik muške kontracepcije – bez tableta, bez postupaka, samo tkanina.

Što bi to moglo objasniti? Dr. Shafik identificirao je dva mehanizma. Prvo, poliester je stvarao značajan statički elektricitet – do 700 volti elektrostatskog potencijala na skrotumu. Vjerovao je da ovo električno polje ometa proizvodnju sperme. Drugo, slaba prozračnost poliestera povisila je temperaturu testisa zadržavanjem topline. Proizvodnja sperme zahtijeva da testisi ostanu nešto hladniji od tjelesne temperature (što objašnjava njihov vanjski položaj), a omatanje sintetičkim materijalom poremetilo je ovo ključno hlađenje.

ELEKTROSTATIČKO POLJE ZAHVAĆA REPRODUKTIVNE ORGANE

Revolucionarni rad dr. Shafika tu nije stao. U istraživanju koje mu je posthumno donijelo nagradu ‘Ig Nobel’ – dodijeljenu za studije koje vas „prvo nasmiju, a zatim natjeraju na razmišljanje“ – obukao je 75 štakora u malene hlače rađene po mjeri. Neki su nosili poliester, drugi pamuk, vunu ili mješavine poliestera i pamuka.

Rezultati su bili zapanjujući: Štakori u poliesterskim hlačama postali su znatno manje seksualno aktivni, pokušavajući manje parenja. Štakori koji su nosili poliester pokazali su najveće statičke naboje na genitalnom području. Kada su hlače skinute, njihov libido se vratio u normalu.

Kad vježbate postajete topli i znojni. Pore ​​vam se otvaraju, koža postaje propusnija i zapravo se satima marinirate u koktelu kemikalija

Njegovi eksperimenti sa psima otkrili su još zabrinjavajućih učinaka. Ženke pasa koje su dulje vrijeme nosile poliestersko donje rublje pokazale su dramatično smanjenu razinu progesterona i nisu uspjele zatrudnjeti nakon parenja. Mužjaci pasa u poliesteru razvili su niži broj spermija, povećan broj abnormalnih spermija i znakove degeneracije testisa. Većina učinaka poništila se nakon uklanjanja poliestera, iako su neki psi dulje ostali neplodni.

Shafikov zaključak bio je smion: poliesterska tkanina stvara elektrostatičko polje koje ‘prolazi’ u reproduktivne organe, remeteći njihovu funkciju. Kod ženki je ovo električno polje inhibiralo jajnike. Kod mužjaka je zaustavilo proizvodnju sperme.

Kritičari bi mogli tvrditi da su to bili ekstremni eksperimentalni uvjeti – većina ljudi ne nosi isto poliestersko donje rublje kontinuirano mjesecima. Međutim, razmislite o modernim navikama: bokserice od mješavine poliestera koje se nose cijeli dan, sintetička odjeća za vježbanje koja se nosi satima, poliesterske pidžame koje se nose svake noći. Možda nenamjerno ponavljamo Shafikove eksperimente na sebi.

MARINIRANJE U KOKTELU KEMIKALIJA

Vaše hlače za jogu su napravljene od plastike (i ispiru se)

Evo činjenice koja bi vas mogla iznenaditi: 62 posto svih vlakana odjeće proizvedenih u svijetu su sintetička – u biti to je plastika ispredena u niti. Ta oprema za vježbanje koja odvodi vlagu je plastična. Te rastezljive, udobne tajice su plastične. Ta poliesterska bluza nalik svili je definitivno plastična.

To je važno jer plastične tkanine ne ostaju inertne na vašoj koži. One ispuštaju mikroskopska vlakna – mikroplastiku – svaki put kada se nose ili peru. Znanstvenici su te plastične čestice pronalazili posvuda: u ljudskoj krvi, u plućnom tkivu, čak i u posteljicama trudnica. Jedna studija otkrila je mikroplastične čestice u 100 posto testiranih ljudskih posteljica.

Studije pokazuju da rukovanje termalnim papirom za račune u samo nekoliko sekundi dovodi BPA u vaš krvotok

Sama vlakna su samo dio problema. Pravi razlog za zabrinutost je ono što se nalazi u njima – i što izlazi iz njih kada se znojite.

Godine 2023., ekološke skupine koje su testirale popularnu sportsku odjeću otkrile su nešto alarmantno: visoke razine BPA-a (bisfenola A) u odjeći od poliestera i spandeksa. Neki sportski grudnjaci i tajice sadržavali su do 40 puta veću sigurnu granicu BPA-a od dozvoljene u kalifornijskom zakonu. Centar za zdravlje okoliša poslao je pravne obavijesti na adrese više velikih marki nakon što je otkrio ove zabrinjavajuće razine.

Razmislite što to znači. Obučete sportski grudnjak ili kompresijske tajice. Vježbate, postajete topli i znojni. Pore ​​vam se otvaraju, koža postaje propusnija i satima se u biti marinirate u koktelu kemikalija. Kao što je primijetio jedan stručnjak za toksikologiju: „Sportski grudnjaci i majice nose se satima, a u njima se trebate znojiti, pa je zabrinjavajuće pronaći tako visoke razine BPA-a u njima“.

BPA, ftalati i PFAS

BPA je endokrini disruptor – oponaša estrogen u vašem tijelu, veže se za hormonske receptore i šalje zbunjujuće signale. Kod muškaraca, veća izloženost BPA-u korelira s nižim brojem spermija i lošijom kvalitetom sjemena. Kod žena, one s najvišim razinama BPA u krvi pokazuju 83 posto veći rizik od ponavljajućeg pobačaja u usporedbi s onima s najnižim razinama.

Zatim tu su ftalati – kemikalije koje se koriste za izradu fleksibilne plastike, a nalaze se u svemu, od elastičnih pojaseva do tiskanih logotipa na majicama. Nazvane kemikalijama koje ‘savijaju spol’ (‘gender-bending’), ftalati se povezuju sa sniženim testosteronom kod muškaraca i smanjenim brojem i pokretljivošću spermija. Kod žena su povezani sa sindromom policističnih jajnika i povećanim rizikom od pobačaja.

Možda najviše zabrinjavaju PFAS-i – ‘vječne kemikalije’ koje se nikada ne razgrađuju. Oni se koriste za izradu odjeće otporne na vodu i mrlje, a otkriveni su u 25 posto tajica za vježbanje i hlača za jogu koje su testirale ekološke skupine. Žene s višim razinama PFAS-a u krvi pokazuju do 40 posto manju vjerojatnost da zatrudne unutar godine dana. Ove kemikalije su toliko postojane da se nalaze u krvi 99 posto testiranih Amerikanaca.

Mogu li ove kemikalije zapravo prodrijeti u vašu kožu? Istraživanja potvrđuju da mogu. Studije pokazuju da rukovanje termalnim papirom za račune u samo nekoliko sekundi dovodi BPA u vaš krvotok. Izloženost kože PFAS-ima može nositi slične rizike kao i gutanje. Kada se znojite – što otvara pore i stvara vlagu koja pomaže u otapanju kemikalija – upijanje se značajno povećava.

(Izvor: substack.com; 23. kolovoza 2025.)

NAPOMENA: Za ostatak ovog članka i potpune reference posjetite donju poveznicu izvora.