‘NEZNAJUĆI’ UM

Piše: Sam Langley

Prije nekoliko godina pročitao sam knjigu pod nazivom ‘Željeti prosvjetljenje je velika greška’. Prožeta je učenjima korejskog zen majstora Seung Sahna, a napisao ju je jedan od njegovih učenika. Središnja tema učenja bila je važnost ‘neznajućeg’ uma (eng. don’t know mind). Majstor Seung Sahn bio je protiv objavljivanja knjige i opisao ju je kao otrov. Mislim da je njegova poanta bila da bi čitanje, razgovor i razmišljanje o Zenu samo dodatno zavaralo i odvratilo ljude od stvarne prakse.

Sokrat je shvatio da prava mudrost dolazi od spoznaje da se ništa ne zna

Mnogi mudri ljudi izrazili su važnost ‘neznanja’ na različite načine. Sokrat je shvatio da prava mudrost dolazi od spoznaje da se ništa ne zna, Chuang Tzu nije mogao odrediti je li čovjek koji sanja o tome da je leptir ili leptir koji sanja o tome da je čovjek, a mnogo stoljeća kasnije Robert Anton Wilson tvrdio je da je „vjera smrt inteligencije“.

Čini mi se da ljudska bića rijetko samo postoje. Mi stalno razmišljamo, razgovaramo i radimo. Što je u redu… Ali to znači da nikada nismo u miru. Mislim da većina ljudi doživljava stalnu razinu blage tjeskobe koju ublažavaju samo alkohol i televizija. Čini se da je zadana čovjekova postavka – nemir.

MAJMUNSKI UM I TAI CHI

Meditacija bi trebala pomoći, ali što je ZAPRAVO meditacija? Naš um je stalno zauzet. On razmišlja i razmišlja, smišlja koncepte i prosuđuje. U budizmu to nazivaju majmunskim umom. Majmunski um uvijek nešto želi raditi, a da bismo smirili um moramo mu dati nešto za raditi. Na taj način sve što zahtijeva usmjerenu pažnju moglo bi se nazvati meditacijom. Međutim, nisu sve aktivnosti podjednako pogodne za meditaciju i um ubrzo ponovno postaje nemiran.

U mnogim istočnjačkim tradicionalnim oblicima meditacije posebna se pozornost posvećuje držanju (posturi) i opuštanju.

Dok meditiramo padamo u stanje ‘neznanja’ i proživljavamo trenutke u kojima više ne smišljamo koncepte

Tai Chi je posebno dobra metoda jer se usredotočujemo na cijelo tijelo. Majmunski um se uvijek nečime bavi jer uvijek postoji nešto na što se treba prilagoditi. U početku se Tai Chi čini teškim, bole vas noge, pokreti su složeni i um želi odustati. Ali činjenica da je težak je ono što ga čini tako dobrim za prakticiranje. Ako vas noge bole dok radite stojeći Qigong, vi ste u trenutku i doživljavate taj osjećaj, to je prava meditacija!

Dok meditiramo padamo u stanje ‘neznanja’ i proživljavamo trenutke u kojima više ne smišljamo koncepte. U početku su ti trenuci kratki, a zatim postaju dulji. Nakon što uspijete usmjeriti svoju pažnju na tijelo na dulje vrijeme, um će postati vrlo miran.

‘NE ZNAM’ KONCEPT

Čak i sam pokušaj unošenja ‘ne znam’ koncepta u svoj život može biti koristan. Stvara prekrasan osjećaj olakšanja kada redovito priznajete da ne znate. Ja osobno volim biti u pravu. Volim dobru raspravu i često snažno iznosim svoje mišljenje. No, sve više i više otkrivam da se moja potreba za time smanjuje. Uostalom, zapravo ne znam o čemu točno govorim. Većina ljudi također ne zna o čemu govori.

Mir uma postoji između da i ne, između jina i janga

Problem nastaje s jezikom. Zarobljeni smo riječima. Robert Anton Wilson protivio se korištenju riječi ‘je/jest’ (glagol biti) koja je po njegovom mišljenju uzrokovala sve sukobe i nesporazume u svijetu. Uklanjanjem riječi ‘je’ iz svog govora odjednom zvučite puno razumnije – „trava je zelena“ ili „trava izgleda zeleno.“

Ne postoje znanstveni dokazi da duhovi postoje, što neke ljude navodi na zaključak da ih stoga definitivno nema. Mislim da je razumnije reći da ne znamo, ali to ne zadovoljava želju većine ljudi da imaju mišljenje, da znaju postoji li nešto ili ne, da ili ne.

Imam osjećaj da mir uma postoji između da i ne, između jina i janga i da je to mjesto između polova neosuđujući osjećaj neznajućeg uma.

(Izvor: awaken.com; 29. srpnja 2025.)