UNIVERZALNI TEMELJNI DOHODAK – 17 ključnih varijabli koje (ne)će potaknuti inflaciju

Piše: Scott Santens

Hoće li univerzalni temeljni dohodak (UTD) uzrokovati inflaciju? Hoće li cijene svega porasti? Ta pitanja mi često postavljaju. Evo kako stvari stoje s UTD-om i inflacijom: zapravo, sve ovisi.

Može li UTD potaknuti inflaciju? Naravno, ako to napravimo na određeni način u određenom kontekstu. Ali, napravimo li to na drugi način, u nekim drugim uvjetima, onda ne. Tu je riječ o multivarijantnoj jednadžbi. Pa, koje su to varijable?

17 VARIJABLI INFLACIJE

1. Iznos UTD-a

UTD od 100 dolara mjesečno imat će drugačiji inflacijski utjecaj od 10.000 dolara mjesečno. Iznos UTD-a je važan. Važan je zbog potražnje koja premašuje ponudu, ali i utjecaja na radnu snagu koji potencijalno može smanjiti ponudu. Što je UTD veći, to je veći i utjecaj na zaposlenost.

UTD na razini siromaštva od 1.300 dolara mjesečno ima nizak do srednji inflacijski rizik ovisno o drugim varijablama. UTD ispod razine siromaštva od 500 dolara mjesečno ima vrlo mali inflacijski rizik.

2. Ekonomski kapacitet

Inflacija se može dogoditi kada potražnja za robom i uslugama premašuje sposobnost zadovoljavanja te potražnje ponudom. Ako je zemlja na rubu ili iznad svog kapaciteta, UTD može povećati cijene. Ako postoji puno kapaciteta, ponuda može zadovoljiti potražnju. Onda nema problema.

U eksperimentu na makrorazini u Keniji, gospodarstvo je u potpunosti apsorbiralo povećanje potražnje bez inflacije jer je potražnja rasla sporo.

3. Konkurencija

Čak i ako postoji puno slobodnih kapaciteta, moguće je da cijene porastu s UTD-om zbog monopolističkih aktera. Tajni dogovori o cijenama su problem. Mjere koje štite i zaoštravaju tržišnu konkurenciju stoga su važne za uspješnu provedbu UTD-a. To znači da je provedba antimonopolskih zakona važna, kao i smanjenje prepreka ulasku novih poduzeća.

Pojava inflacije 2022. godine većim je dijelom bila posljedica problema u lancu opskrbe koji su uzrokovali porast cijena, što su poduzeća zatim koristila kao pokriće za dodatni porast cijena za višak profita. Da je samo nekoliko tvrtki osiguravalo ponudu, to je bilo lako učiniti. Ekonomistica Isabelle Weber je analizirala sadržaj s približno 140.000 korporativnih konferencija, i došla je do zaključka da su pandemijski šokovi ponude (supply shocks) „funkcionirali kao implicitni koordinacijski mehanizam za tvrtke da podignu cijene.“

4. Vrijeme

Moguće je da UTD izazove privremenu inflaciju. Cijene mogu porasti, što je signal dobavljačima da povećaju zalihu. Rezultat može biti puno veća ponuda, nakon čega slijede još niže cijene zbog obilja. Dakle, inflacija može doći i proći. Tržišta se razvijaju i prilagođavaju. Rekao bih da je ovakva inflacija dobar rezultat UTD-a. Gospodarstvo bi trebalo biti u stanju zadovoljiti stvarnu potražnju za osnovnim dobrima i uslugama. Ako UTD uzrokuje porast cijene hrane isključivo zato što se ne proizvodi dovoljno hrane, onda je očito potrebno proizvoditi više hrane kako bi svi mogli jesti.

U pilot projektu UTD-a u Indiji, cijene su s vremenom zapravo pale zbog velikog povećanja ponude kao odgovor na povećanu potražnju.

5. Banke

U sustavu s fiducijarnim novcem, kada nacija poput SAD-a izdaje vlastitu valutu, ponuda novca u konačnici se stvara saveznom potrošnjom, ali unutar tog sustava banke također stvaraju novi novac iz duga.

Tako kamatne stope utječu na inflaciju. Kada je kamatna stopa visoka, dug je skup, pa se novčana zaliha banke smanjuje, a kada je stopa niska, dug je jeftin, tada se novčana zaliha banke povećava.

UTD uparen sa smanjenjem sposobnosti banaka da povećaju novčanu zalihu značio bi da banke ne bi imale neto povećanja te zalihe. Ovo je neoporeziva metoda ‘plaćanja’ za UTD. Ako bismo počeli izdavati 200 milijardi dolara mjesečno u vidu UTD-a i ako bi banke istovremeno smanjile izdavanje 200 milijardi dolara mjesečno kredita, neto povećanje novčane zalihe bilo bi nula.

6. Porezi

Porezi brišu novac iz novčane zalihe. Deficiti su razlika između stvorenog novca i izbrisanog novca. UTD financiran deficitom imat će veći inflacijski pritisak od onog neutralnog prema deficitu.

Oporezivanje 1 bilijuna dolara iz novčane zalihe putem poreza na vrijednost zemljišta također će imati drugačiji utjecaj na inflaciju od porezne reforme koja uklanja 1 bilijun dolara iz novčane zalihe na neki drugi način. Različiti porezi imaju različite utjecaje na cijene.

Budući da najbogatijih 10 posto stanovništva u SAD-u sada konzumira 50 posto svih dobara i usluga, pored oporezivanja vrijednosti zemljišta, mislim da bi optimalna porezna reforma uključivala kombinaciju novih poreznih razreda i viših poreza za najbogatijih 10 posto, uz poreze na ugljik i druge Pigovske poreze (Pigouvian tax), mali standardni PDV uparen s PDV-om na luksuz, mali porez na sve transakcije i porez na bogatstvo za multimilijunaše i milijardere.

7. Reforma socijalne skrbi

Ako netko kupuje hranu gotovinom umjesto bonovima, potražnja se nije povećala. Dakle, UTD koji zamjenjuje postojeće programe poput Programa dopunske pomoći u prehrani (SNAP), Pomoći za privremeno potrebite obitelji (TANF) i Programa dodatne prehrane za žene, dojenčad i djecu (WIC) imat će manji inflacijski učinak od onog koji ne zamjenjuje te programe.

Porezne subvencije su također oblik socijalne pomoći. Standardni odbitak ima inflacijski pritisak. Zamjena standardnog odbitka s UTD-om od oko 450 dolara mjesečno nametnula bi vrlo mali inflacijski pritisak. Jer bi zamijenila naknadu koja varira između 250 i 650 dolara mjesečno, ovisno o kvintilu dohotka.

8. Mjere koje se tiču ponude

Mnogi ljudi brinu o UTD-u i najamnini. UTD u području gdje ljudi mogu graditi samo obiteljske kuće imat će veći inflacijski učinak nego u području koje dopušta višeobiteljske kuće i velike stambene zgrade.

Što je lakše graditi nove stambene objekte, to je stanodavcima teže povećati najamnine.

Budite pametni. Budite YIMBY. (‘Yes In My Backyard’, predstavlja filozofiju ili pokret u urbanizmu i planiranju, koji podržava izgradnju novih objekata, posebno stambenih, u svom lokalnom okruženju, nap. p.)

9. Pametna štednja

Uočeno je da UTD smanjuje kriminal i poboljšava zdravlje. Kada se potrošnja na te troškove smanji, to djeluje protuinflacijski. Kriminal povećava cijene. Kada velikom broju ljudi treba hitna zdravstvena skrb povećavaju se troškovi zdravstvenog osiguranja.

U pilot projektu Dauphin, ukupna stopa kriminala smanjila se za 15 posto, nasilje se smanjilo za 37 posto, a stope hitne hospitalizacije smanjile su se za 9 posto. Ukupni troškovi kriminala u SAD-u procijenjeni su na potencijalno više od 4 bilijuna dolara godišnje. A mi na zdravstvo godišnje trošimo preko 5 bilijuna dolara.

Što je veći utjecaj UTD-a na te ogromne troškove, to je manji stupanj inflacije.

10. Neto naspram bruta

Da, svi bi trebali dobiti UTD, ali to ne znači da će svi biti u plusu nakon oporezivanja. Ako dobijete 15 tisuća dolara UTD-a, a porezi vam porastu na 7 tisuća dolara, vaš neto prihod iznosi 8 tisuća dolara. Svaki inflacijski pritisak tada bi ovisio o tom neto porastu od 8 tisuća dolara, a ne o bruto prihodu od 15 tisuća dolara.

Ako dobivate 15 tisuća dolara UTD-a, a porezi vam porastu za 20 tisuća dolara jer je vaš oporezivi dohodak 200 tisuća dolara, tada se vaš raspoloživi dohodak smanjuje za 5 tisuća dolara. Imali biste 5 tisuća dolara manje za trošenje unatoč UTD-u od 15 tisuća dolara.

Iz istog razloga zašto je UTD manji nego što većina ljudi misli, on je i manje inflatoran nego što većina ljudi misli.

11. Manjkava roba

Kada ljudi dobiju više novca, to može značiti kupnju jednog para lijepih čizama koje traju 30 godina umjesto jednog novog para jeftinih cipela svake godine. Ono što ekonomisti nazivaju manjkavom robom poput ove treba uzeti u obzir.

Potražnja za određenom robom će se smanjiti jer ljudi imaju više novca za trošenje. Kada ljudi kupuju manju količinu stvari to uzrokuje deflaciju, a ne inflaciju.

12. Štednja i dug

Iz pilot eksperimenata, od kojih je jedan proveden na Aljasci, znamo da ljudi koji su dobili UTD određeni postotak troše na otplatu dugova i povećanje ušteđevine.

Kada se ljudi odluče štedjeti novac umjesto trošiti ga, to smanjuje inflaciju. Neće se sav UTD potrošiti. Određeni postotak UTD-a bit će ušteđen za budućnost. Ono što se uštedi nema inflacijski pritisak.

Kada ljudi troše svoj novac na otplatu dugova, ne samo da ne kupuju robu i usluge, već takvom vrstom trošenja smanjuju novčanu zalihu. To uzrokuje deflaciju, a ne inflaciju.

Dakle, ako netko primi uplatu od 1.500 dolara UTD-a, od čega 500 dolara uštedi, 500 dolara stavi na svoju kreditnu karticu, dok preostalih 500 dolara potroši na određene stvari, tada samo 500 dolara ima potencijalni inflacijski pritisak. A to bi se moglo u potpunosti uravnotežiti s 500 dolara koje izbaci iz novčane zalihe plaćanjem kreditnom karticom.

13. Brzina optjecaja novca

Jedan dolar na dnu gospodarstva obično mijenja vlasnika više puta nego jedan na vrhu. To je poznato kao granična sklonost potrošnji i dio je ukupne brzine optjecaja novca. Smanjenje poreza za gornjih 1 posto ima manji inflacijski učinak od podjednakog smanjenja poreza za donjih 60 posto jer bogati ne stimuliraju lokalna gospodarstva toliko svojom potrošnjom. Oni mogu čak i izbjeći porez putem offshore računa u inozemstvu.

Ako gospodarstvo ima brzinu optjecaja novca koja je na rekordno niskoj razini, UTD će polučiti manji inflacijski učinak nego da je brzina optjecaja novca na rekordno visokoj razini, tako da je to važno.

Ali UTD će također više ubrzavati rast gospodarstva, lokalno i na državnoj razini. Jedan dolar u rukama radničke klase bit će potrošen iznova i iznova u lokalnim poduzećima, a to će imati veći utjecaj na BDP nego potrošnja bogatih.

Rastuće gospodarstvo moći će podnijeti veću buduću potrošnju bez inflacije od gospodarstva koje stagnira i žudi za potražnjom.

Moglo bi se reći da bi inflacija, kao posljedica pandemije, bila manja da desetljeća u kojima su plaće manje-više stagnirale nisu kočila rast BDP-a.

14. Nejednakost

Visoka nejednakost zapravo može uzrokovati posebnu vrstu inflacije, u kojem slučaju smanjenje nejednakosti može smanjiti troškove određenih dobara i usluga.

Gospodarstvo orijentirano na zahtjeve bogatih reagira drugačije od onog orijentiranog na zahtjeve većine. Tu za primjer uzimam stanovanje. Bogati podižu cijenu stanovanja jer se prema njemu odnose kao prema imovini. Kada bi nejednakost bila manja to bi značilo da oni bogati posjeduju pet kuća umjesto deset. To bi povećalo dostupnu ponudu stanovanja, snižavajući pritom cijenu.

Bogati su također manje osjetljivi na porast cijena. Ako cijena jaja poraste, kupovat će jaja bez obzira na cijenu. Njima to nije važno. Da bi cijena stvari pala, ljudi ju moraju kupovati manje.

Neke stvari u SAD-u koštaju toliko koliko koštaju zato što je nejednakost jako izražena. Smanjenje nejednakosti smanjilo bi troškove raznih dobara i usluga. To bi bila protuinflacijska sila.

15. Neplaćeni rad

Kad bi dva roditelja prestala plaćati čuvanje svoje djece i kad bi jedno od njih dvoje pazilo na tu djecu, oba roditelja bi imala manje novca, ali bi bili sretniji radeći taj ‘posao’ bez naknade. Na taj način, neplaćeni rad čuvanja djece zapravo subvencionira plaćeni skrbnički rad.

UTD bi mogao smanjiti troškove skrbi za djecu ako bi manje ljudi tražilo plaćenu skrb, unatoč tome što bi si zbog UTD-a mogli lakše priuštiti to da im netko čuva za djecu. To bi bila protuinflacijska mjera. Troškovi skrbi za djecu vjerojatno bi se i dodatno smanjili ako bi se više ljudi odlučilo postati plaćeni njegovatelj kako bi proširili ponudu.

Razmotrite utjecaje većeg broja ljudi koji biraju neplaćeni rad u svim vrstama poslova kao rezultat UTD-a. Što se više ljudi odluči raditi besplatno ili za manje novca, to je cijena niža.

16. Katastrofe

Kao što smo vidjeli s pandemijom COVID-19, globalna katastrofa može imati veliki utjecaj na lance opskrbe i dovesti do inflacije. Isto vrijedi i za klimatske promjene. Uvođenje UTD-a u područje koje je često pogođeno klimatskim katastrofama imat će drugačiji inflacijski pritisak nego u okruženju koje nije pogođeno.

Iz tog razloga bilo bi mudro ulagati u pripremu za borbu s klimatskim promjenama i protiv pandemije, kako bi opskrba mogla bolje odgovoriti na potražnju UTD-a u područjima u kojima se osjeti utjecaj lanaca opskrbe.

17. Tehnologija

Konačno, automatizacija je deflacijska sila. Kako umjetna inteligencija napreduje i roboti zamjenjuju radnike, ljudi će sve više briniti o deflaciji koja dovodi do recesije jer tada je teže kupiti ono što strojevi proizvode. UTD se može smatrati alatom za suzbijanje ove opasnosti održavanjem kupovne moći potrošača. U tom smislu, potencijalni inflacijski učinak UTD-a zapravo bi bio dobra stvar.

Siguran sam da mi nedostaje još varijabli, ali nadam se da sada razumijete da inflacija ovisi o mnogim varijablama. To je multivarijantna jednadžba.

Generalno, previše je pojednostavljeno reći da će osnovni dohodak uzrokovati inflaciju. Sve ovisi. Svaka zemlja koja razmatra njegovo uvođenje mora donijeti drugačije odluke.

(Izvor: scottsantens.com; 25. srpnja 2025.)