Početna Buđenje iz matriksa EFEKT ULIČNE RASVJETE I ISTRAŽIVANJE PARANORMALNOG
Buđenje iz matriksa - Odabrano - 11.07.2025.

EFEKT ULIČNE RASVJETE I ISTRAŽIVANJE PARANORMALNOG

Prepoznavanjem ovog učinka i vlastitih kognitivnih pristranosti, možemo početi promatrati svoje navike i potencijalno gledati dalje od poznatog te pristupiti istraživanju kritičnijeg stava i otvorenijeg uma

Piše: Sarah Chumacero

Efekt ulične rasvjete (Streetlight Effect), koji ne treba miješati s interferencijom ulične rasvjete, je kognitivna pristranost odnosno nastojanje ljudi da traže odgovore na najlakšim/najlogičnijim mjestima, što znači da rezultati nisu uvijek točni. Pa, pogledajmo kako to utječe na način provođenja paranormalnih istraživanja.

Kognitivna pristranost jedna je od iritantnijih ljudskih osobina koje svi imamo, a koje svakodnevno utječu na nas. Ona je itekako relevantna za način na koji provodimo istraživanja paranormalnog. Kada smo svjesni tih pristranosti mi zapravo postajemo bolji istraživači, a to je razlog zbog kojeg se njima volim baviti.

ŠTO JE KOGNITIVNA PRISTRANOST?

Kognitivna pristranost je pogreška u načinu na koji razmišljamo. To znači da ne razmišljamo nužno ‘bistroga uma’. Naša iskustva, naša uvjerenja i naše namjere utječu na način na koji razmišljamo, način na koji donosimo odluke i način na koji tumačimo ono što nas okružuje. Sama činjenica da vjerujemo u paranormalno čini nas pristranima. To znači da smo skloniji ‘samoispunjavajućem proročanstvu’ tijekom kojeg naš mozak interpretira određene stvari kao paranormalne i kada one to nisu. Tražimo paranormalno, a naš ‘mozak’ nas tjera da ga pronađemo čak i ako zapravo nije tu.

S druge strane, potpuni skeptik je također pristran i sklon je tražiti racionalno objašnjenje, odbacujući bilo kakvu dvosmislenu pojavu bez da uopće razmotri mogućnost da bi posrijedi moglo biti nešto što ne razumijemo u potpunosti. Na ovo nitko nije imun, međutim, primjena kritičkog uma i odvajanje djelića vremena za dubinsko razmišljanje o stvarima, umjesto ishitrenog odgovora ili reakcije, može napraviti ogromnu razliku.

Potpuni skeptik je pristran i sklon je tražiti racionalno objašnjenje, bez da uopće razmotri mogućnost da bi posrijedi moglo biti nešto što ne razumije u potpunosti

Sama psihologija je puna ‘efekata’. Svi oni pokazuju različite načine na koje naš mozak utječe na nas. Bilo da vidimo stvari koje nisu tu, čujemo stvari koje nisu tu, pogrešno tumačimo informacije pa sve do načina na koji se ponašamo, sve se to može povezati s jednim od ovih ‘efekata’. Iako vam se možda čine nebitnima, oni mogu biti korisni alati kada je u pitanju istraživanje paranormalnog.

Tijekom istrage mnogi ljudi se žale da elektronička oprema nije pouzdana, ali isto se može reći i za naš mozak. Znanje je moć i samo poznavanje tih stvari čini nas svjesnijima, a time i boljim istraživačima paranormalnih pojava. Iskustvo može biti puno značajnije kada isključimo sve sitnice koje nas lažno navode da mislimo da se nešto događa. Tek tada zaista možemo početi postavljati pitanja.

Zapravo, postoji 188 različitih kognitivnih pristranosti, s tim da se stalno pojavljuju nove. Više o tome možete pročitati u mom članku Kognitivna pristranost i paranormalno.

EFEKT ULIČNE RASVJETE

Efekt ulične rasvjete poznat je i kao ‘princip traženja (poput) pijanca’. Temelji se na priči o pijanom čovjeku koji je ispustio ključeve na parkiralištu. Tražio je ključeve malo dalje od parkirališta, ispod ulične rasvjete jer ih je tamo, barem u teoriji, jednostavnije zapaziti. Kad su ga pitali zašto ih tamo traži, odgovor je bio: „Na svjetlu ih je lakše vidjeti“. Dakle, shvaćate bit. Kao ljudi, želimo uštedjeti vrijeme, zauzeti smo ili smo možda čak i nestrpljivi. Sada imamo superračunala na dohvat ruke u obliku pametnog telefona i doslovno možemo samo pitati umjetnu inteligenciju da odgovori na bilo koje naše pitanje. Super jednostavno. Samo, postavlja se pitanje – koliko je to pouzdano?

Efekt ulične rasvjete poznat je i kao ‘princip traženja pijanca’. Temelji se na priči o pijancu koji je ispustio ključeve na parkiralištu. Tražio ih je malo dalje od parkirališta, ispod ulične rasvjete, „jer ih je tamo lakše vidjeti“

Velike tvrtke često se pozivaju na ovo kada je u pitanju prikupljanje podataka. Npr. ljudi sada nastoje prikupljati informacije putem online anketa koje nisu nužno rađene u kontroliranim uvjetima, što znači da bi skup podataka koji primaju mogao biti kompromitiran. Jednostavno im je lakše objaviti jednu poveznicu (link) ili dignuti slušalicu, nego organizirati okrugle stolove (rasprave). Iako to može donijeti rezultate, pa čak i veću stopu odaziva, pitanje je – jesu li ti podaci jednako vrijedni kao što bi bili oni, do kojih bi se moglo doći jedino težim putem; korištenjem okruglih stolova ili izlaskom na teren gdje bi se uživo razgovaralo s ljudima.

EFEKT ULIČNE RASVJETE I ISTRAŽIVANJE PARANORMALNOG

Prikupljanje podataka je zaista važan dio istraživanja paranormalnog ako je to vaš cilj. Oprema je danas ciljano rađena tako da može raditi nekoliko stvari odjednom, stoga je to lakši način. Naši napori su često nesvjesno usmjereni na najlakši način da se to učini. Korištenje uobičajene opreme i odlazak u prostorije u kojima se nešto događa. Tehnike koje se koriste često su one koje se mogu vidjeti na TV-u. Sve je međusobno isprepleteno onim za što mi mislimo da bi trebao biti temelj istraživanja paranormalnog, a to je ono što radi većina. Kopiramo to jer je tako najjednostavnije. Kopiramo, a zatim prilagođavamo. Ali, izmišljamo li zaista ili izmišljamo toplu vodu? Baš kao čovjek koji traži svoje ključeve, gdje mu je lakše vidjeti (na svjetlu), možda previđamo gdje bi se potencijalno mogli nalaziti odgovori samo zato što je taj drugi put teži i na njemu nas čeka više posla.

Možda postavljanje mjernih uređaja ili kamera s postoljem traje predugo, pa umjesto toga za mjerenje i snimanje koristimo priručne uređaje. Iako u ovom pristupu nema ništa loše, možemo li dobiti bolje podatke i informacije ulaganjem većeg truda? Možda će kamere s postoljem i mjerni uređaji dati širu sliku onoga što se zapravo događa, onoga što ne vidimo? Mogli bismo nenamjerno ignorirati druge mogućnosti jednostavno zato što ne gledamo, jer je to previše posla.

Da budem potpuno iskrena, i ja znam biti jako lijena. Pa, ako mi se ne da zamarati, trebam li ići prečacima? Naravno da trebam, ali se pitam… koja je cijena toga? Što propuštam?

Da budem potpuno iskrena, ja osobno znam biti jako lijena, pa je ovo i za mene stvarno poziv na buđenje. Ako mi se ne da zamarati, trebam li ići prečacima? Naravno da trebam, ali sada se pitam… koja je cijena toga? Što propuštam? Postoji li mjesto na koje često idete i pomislite: „Ovdje se zapravo ništa ne događa, pa neću tu gubiti vrijeme, idem tamo gdje ima više aktivnosti?“ Propuštamo li potencijalno nešto time što ne ulažemo samo malo više vremena i razmišljanja? Ovo mogu primijeniti na toliko različitih misaonih procesa, ali želim vas pustiti da razmislite. Je li lakše posegnuti za lampom i pretraživati ‘već osvijetljeno područje’ ili ćemo biti učinkovitiji ako se latimo olovke i papira te prikupimo važne podatke koji bi nam mogli rasvijetliti slučaj?

Prepoznavanjem efekta ulične rasvjete i vlastitih kognitivnih pristranosti, možemo početi promatrati svoje navike i potencijalno gledati dalje od poznatog te pristupiti istraživanju kritičnijeg stava i otvorenijeg uma.

Ponekad je i u mraku moguće pronaći svjetlo!

(Izvor: llifs.com.au; 29. lipnja 2025.)

Pročitajte sljedeće

Znanstvenici optužuju SZO da umanjuje rizik od raka uzrokovanog mobitelima

Konzorcij vodećih znanstvenika objavio je osuđujuće izvješće u kojem tvrdi da su nedavni p…