[INTERVJU] Redatelj filma o NLO-ima otkriva pikantne detalje iz svog novog dokumentarca
Filmaš Dan Farah raspravlja o svom novom uratku 'Doba otkrivenja' koji je premijerno prikazan na SXSW-u: „Nitko od čelnih Vladinih ljudi s kojima sam razgovarao ne dovodi u pitanje je li ovo stvarno“
Piše/razgovara: James Hibberd
Dugo očekivani dokumentarac o NLO-ima, Doba otkrivenja (The Age of Disclosure), imao je svoju svjetsku premijeru 9. ožujka 2025. na filmskom festivalu South by Southwest (SXSW), a uoči prikazivanja Dan Farah je odlučio progovoriti o svom dugogodišnjem tajnom nastojanju da snimi najvjerodostojniji dokumentarni film ikad o toj škakljivoj temi.
Ono što Doba otkrivenja izdvaja među tisućama prethodnih filmova i dokumentaraca o NLO-ima, snimljenih tijekom proteklih nekoliko desetljeća, jest to što je Farah u njega ukomponirao isključivo službene intervjue sa sadašnjim i bivšim visokorangiranim članovima američke vlade, vojske i obavještajne zajednice koji imaju neposredna saznanja o neidentificiranim anomalnim fenomenima (ili UAP-ima). Rezultat je zanimljiv pogled na temu koja se posljednjih godina shvaća puno ozbiljnije jer visoki dužnosnici: daju izjave, objavljuju videozapise, dolaze na saslušanja i poduzimaju zakonske mjere (poput Zakona o otkrivanju informacija UAP-a iz 2023.), što sve vodi do jednog zaključka – nešto se događa.
U filmu Doba otkrivenja, ‘to nešto’ već na početku filma smjelo je opisala nekolicina od 34 intervjuirane osobe; to da postoji ‘neljudski inteligentni život’, da ‘oni’ već dugo posjećuju naš planet, da je SAD ušao u utrku u naoružanju sa stranim protivnicima (kako bi uz reverzibilni inženjering tehnologije iz srušenih zrakoplova stekao prednost) i da bi se SAD, ako određene frakcije američke vlade nastave držati ove informacije u tajnosti, mogao suočiti s obavještajnim neuspjehom poput onog koji je doveo do 11. rujna – ili puno gorim.
Odatle, Otkrivenje vrti vještu naraciju koja detaljno opisuje navodno 80-godišnje prikrivanje NLO-a, pokušavajući odgovoriti na nekoliko gorućih pitanja (poput onih: kako letjelice funkcioniraju, zašto su se srušile, tko to prikriva i što američki predsjednici znaju o tome?). Film će nesumnjivo preobratiti mnoge skeptike, a istovremeno će i sam izazvati skepticizam.
U filmu Doba otkrivenja, ‘to nešto’ već na početku filma smjelo je opisala nekolicina od 34 intervjuirane osobe; to da postoji ‘neljudski inteligentni život’
„Nadam se da sam snimio film koji će javnost osvijestiti o vrlo ozbiljnoj situaciji koja utječe na sve nas“, kaže Farah. „Više senatora mi je reklo da misle da bi moj dokumentarac mogao biti jedan od najučinkovitijih alata za osvješćivanje javnosti o istini, a to bi potom i ostatak Vlade moglo navesti da ozbiljnije shvati ovu temu.“
Farah se također nada uspjehu i po tradicionalnijim filmaškim mjerilima, budući da njegov tim još uvijek traži distributera. Trailer filma (na dnu članka) dosegnuo je 18 milijuna pregleda na svim platformama, od kojih je polovica bila iz inozemstva. „Postoji univerzalna publika koja je zainteresirana za ovu temu i ona raste od 1940-ih“, kaže Farah, ističući da podforum o NLO-ima na Redditu ima veću posjećenost čak i od onih o Harryju Potteru i Marvelu.
U nastavku slijedi intervju s Danom Farahom. Redatelj je jako strastven kada je riječ o ovoj temi i iznimno pažljiv u odabiru riječi, što je razumljivo. Imati premijeru debitantskog uratka na velikom filmskom festivalu dovoljan je razlog za nervozu, a imati projekt za koji tvrdite da odgovara na jedno od najvećih egzistencijalnih pitanja čovječanstva, koji se istovremeno bavi i osjetljivim pitanjima nacionalne sigurnosti, je jedna potpuno nova dimenzija. Kao redatelj debitant, Farah je odmah skočio u dublji dio bazena – u kojem bi mogli plivati i izvanzemaljci.
INTERVJU
James Hibberd: Kako ste uspjeli uvjeriti toliko važnih osoba da se pojave pred kamerama i govore o ovoj temi u vašem debitantskom filmu?
Dan Farah: Prije nekoliko godina istraživao sam tu temu i upoznao sam nekoliko vrlo visokih bivših obavještajnih dužnosnika preko prijatelja, čiji identitet neću otkriti. Počelo je s (bivšim dužnosnikom Ministarstva obrane) Luisom Elizondom i (bivšim direktorom američke vladine radne skupine za UAP) Jayem Strattonom, koji su bili zaista ključni da mi se otvore određena vrata. Rekao sam im da želim snimiti najozbiljniji, najvjerodostojniji i najtrezveniji dokumentarac ikad o ovoj temi. Moj je cilj bio intervjuirati samo ljude koji su imali izravno znanje o temi UAP-a, kao rezultat svog rada za američku vladu, i koji su spremni otkriti ono što im je zakonski dozvoljeno. Upoznavao sam visokopozicionirane osobe koje su radile na ovoj temi, jednu po jednu, a svaka bi me na kraju upoznala s nekim drugim. Upao sam u zečju rupu, a ono što je uslijedilo bilo je najzanimljivije iskustvo u mom životu.
JH: Kakve ste reakcije dobili od dužnosnika kada ste im se obratili?
DF: Odaziv je čitavo vrijeme bio pozitivan. Od obavještajnih dužnosnika do senatora i vojnih lica. Svi su smatrali važnim da se ove informacije javnosti predstave na vjerodostojan i ozbiljan način. Rekli su da im se nikada nije pružila ovakva prilika. Snaga je bila i u brojkama. Sudjelovanjem u dokumentarcu, u kojem je intervjuirano toliko vjerodostojnih ljudi, svi su na neki način dobili pokriće, tako da se nisu morali sami izlagati riziku kako bi podijelili ove informacije.
“Nekima od intervjuiranih vrlo je jasno rečeno da će za njih postojati posljedice – da će biti u opasnosti – ako sudjeluju ne samo u ovom, već u bilo kojem dokumentarcu”
JH: Vaš film zapravo podsjeća na dokumentarac Ala Gorea Neugodna istina (An Inconvenient Truth) o klimatskim promjenama.
DF: Postoje određene sličnosti jer se i tema globalnog zatopljenja također smatrala pseudoznanošću, te je postojala stigma oko znanstvenika koji su o njoj govorili. Neugodna istina je također imala vjerodostojne ljude koji su skrenuli pozornost na itekako stvarnu i ozbiljnu situaciju koja ima globalni interes. Ovdje je ista stvar, ali iskreno, mislim da su tu ulozi ipak veći. Tu su posrijedi potencijalne egzistencijalne prijetnje na više frontova. Postavljaju se pitanja – što bi ljudi mogli učiniti s ovom tehnologijom, ako će ju koristi za loše stvari, i koje su namjere ‘neljudske inteligencije’?
JH: Jeste li bili nervozni zbog realizacije ovog projekta? Jeste li poduzeli neke tajne korake tijekom snimanja?
DF: Postoje ljudi koji žele da ova tema i dalje bude u potpunosti skrivena od javnosti. Stoga sam u posljednje dvije i pol godine morao puno toga napraviti kako bi snimanje ovog dokumentaraca ostalo neprimijećeno. Držao sam ga u tajnosti, a svi koji su radili na njemu morali su potpisati ugovor o tajnosti podataka.
Na kraju, nisu se svi s kojima sam razgovarao i pojavili u filmu. Bilo je nekoliko vladinih i obavještajnih dužnosnika koji su na kraju ipak odlučili da sudjelovanje ne bi bilo najpovoljnije po njih. Određeni dužnosnici bojali su se povijesne stigme koja dolazi s ovom temom i kako bi to moglo utjecati na njihov ugled. Nekoliko dužnosnika na kraju je odlučilo da bi bili u opasnosti ako bi sudjelovali u ovom dokumentarcu, čak i dijeleći ono što su legalno mogli, a to nije pozicija u kojoj bih ikada želio da se netko nađe. Također, ni u jednom trenutku nisam nikoga tražio da dijeli povjerljive informacije. Nikada to ne bih učinio. Ali ono što je zanimljivo jest da je postojala ogromna količina fascinantnih informacija koje su se mogle zakonito otkriti, međutim ljudima nije bilo najugodnije govoriti o njima.
JH: Jesu li nekima od vaših izvora prijetili zbog sudjelovanja?
DF: Da. Nekima od njih je vrlo jasno rečeno da će za njih postojati posljedice – da će biti u opasnosti – ako sudjeluju ne samo u mom dokumentarcu, već u bilo kojem dokumentarcu. No, iako moji ispitanici žele da se istina iznese u javnost, također su sto posto složni da postoji puno stvari vezanih uz ovu temu koje bi trebale ostati tajne, koje nikada ne bi trebalo objaviti, zbog nacionalne sigurnosti. Sada kada sam malo upućeniji, mogu reći da se slažem s tim. Ali postoje temeljne činjenice – poput one da nismo sami u svemiru – za koje svi smatraju da ih javnost ima pravo znati. Također, u našem najboljem interesu je da ih objavimo kako više ne bi postojala ova zastarjela, nepravedna, stigma zbog koje naša zemlja zaostaje u tome koliko se ozbiljno shvaća ova tema.
“Kako mi kao nacija, kako naše zajednice (znanstvena i akademska) mogu doprinijeti uspjehu SAD-a na ovom planu kada 90 posto nje čak ni ne misli da je to stvarno?”
JH: Hipotetski protuargument koji mi pada na pamet jest da kada jednom pustite mačku iz vreće, pitanja i interes medija bit će nezasitni i neće prestati, a svi će samo nastaviti kopati dok ne naiđu na nešto što definitivno ne žele vani.
DF: Luis Elizondo u dokumentarcu izgovara doista zanimljivu rečenicu o tome kako je ironično da su ljudi koji su stvorili stigmu kako bi ovo prikrili – nazivajući svakoga tko je o tome govorio luđakom – nenamjerno stvorili novu prijetnju nacionalnoj sigurnosti – upravo tu stigma o kojoj pričamo. Jer stigma nije toliko jaka u drugim zemljama, a mi se s tim zemljama natječemo. Pa kako mi kao nacija, kako naše zajednice (znanstvena i akademska) mogu doprinijeti uspjehu SAD-a na ovom planu kada 90 posto nje čak ni ne misli da je to stvarno?
U dokumentarcu postoji scena koju smatram posebno dojmljivom, gdje (državni tajnik) Marco Rubio govori o tome kako je nedostatak mašte povijesno doveo do svih najvećih obavještajnih propusta i katastrofa – od Pearl Harbora do 11. rujna – i da ne želi da se to ponovi. U filmu kaže: „U više navrata smo uočili da nešto djeluje u zračnom prostoru iznad strogo čuvanih nuklearnih postrojenja, a da ‘to nešto’ nije naše. I ne znamo čije je. Samo to zaslužuje istragu, zaslužuje pažnju, zaslužuje fokus.“
Prije 11. rujna nismo ulagali dovoljno novca u borbu protiv terorizma, a naše obavještajne agencije nisu dijelile dovoljno informacija. Svi su se osvrnuli i rekli: „Mogli smo ovo bolje učiniti.“ Moji ispitanici ističu da smo sada u situaciji u kojoj ta stigma oko UAP-a stvara prepreke da na odgovarajući način riješimo ovo pitanje, a za to rukave mora zasukati čitava Vlada. Nedovoljna količina financijskih sredstava ide u tom smjeru te ne postoji odgovarajuća količina nadzora.

JH: Vođa demokratske manjine u Senatu Chuck Schumer zahtijevao je od Trumpa da objavi dosjee o NLO-ima nakon što je predsjednik obećao objaviti dosjee o JFK-u. Nikad nisam stekao dojam da se Trump čini previše uzbuđenim zbog toga, on nekako izbjegava tu temu. Što je zanimljivo jer se čini da tako svi živući (bivši) predsjednici reagiraju kada ih se pita o ovoj temi. Kao da ne poriču izravno da nešto postoji, ali uz blagu reakciju elegantno zaobiđu temu.
DF: Pa, Schumer se vrlo agresivno borio za otkrivanje informacija na temu UAP-a. Većina ljudi ne zna da su posljednje dvije godine Schumer i senator Mike Rounds zajednički sponzorirali Zakon o otkrivanju informacija UAP-a, koji su tadašnji senator Marco Rubio i senatorica Kirsten Gillibrand također podržali. Zakon je pisan specifičnim jezikom kako bi se njime pokušalo pogurati otkrivanje. Schumer je doslovno uključio citat u kojem stoji: „Američka javnost ima pravo učiti o tehnologijama nepoznatog podrijetla, neljudskoj inteligenciji i neobjašnjivim fenomenima.“ Ovo je vrlo specifičan jezik. Kad to pročita, svaka prosječna osoba bi rekla: „O, Bože, je li ovo stvarno?“ Da, stvarno je.
Ono što mi je također otvorilo oči jest to koliko je ova tema uistinu ujedinila stranke, u vrijeme kada se demokrati i republikanci ne slažu ni oko čega. Vodstvo obje stranke potpuno je usuglašeno da se radi o ozbiljnoj stvari. Nitko od vladinih rukovoditelja s kojima sam razgovarao – koji imaju pristup vrlo osjetljivim povjerljivim informacijama – nije dovodio u pitanje je li ovo stvarno. Nitko od njih. Imao sam više senatora koji su mi rekli da misle da bi moj dokumentarac bio jedan od najučinkovitijih alata za osvješćivanje javnosti o istini na način koji bi im mogao pomoći da natjeraju Vladu da ozbiljnije shvati ovu temu.
„Više senatora mi je reklo da bi ovaj film mogao biti jedan od najučinkovitijih alata za osvješćivanje javnosti o istini, da bi on i ostatak Vlade mogao navesti da ozbiljnije shvati ovu temu“
JH: Postoje li neki zajednički elementi iz ‘NLO predaje’ poput – otmica, drevnih izvanzemaljaca, Područja 51 (Area 51), Ranča Skinwalker itd. – u koje neki ufolozi dugo vjeruju, ali za koje vaše istraživanje sugerira da nisu istiniti? Postoji li nešto u čemu ‘NLO-ovci’ griješe?
DF: Zapravo ni u čemu bitnom. Ali ja bih išao u drugom smjeru, a to je da vrlo visoki bivši dužnosnik u dokumentarcu javno potvrđuje da je bilo UAP aktivnosti iznad jednih od naših najosjetljivijih vojnih lokacija, posebno na zapadu SAD-a. On posebno napominje da to uključuje ‘Područje 51’. To je za mene važan trenutak jer je ‘Područje 51’ tema koju bi prosječna osoba svrstala u kategoriju zavjere – da se ondje ne događa ništa u vezi s UAP-om. Ova osoba vrlo jasno daje do znanja da to nije slučaj.
JH: Što mislite da će se sljedeće dogoditi na ovom frontu?
DF: Mislim da smo na putu da osnovne činjenice zapravo budu poznate javnosti u bliskoj budućnosti. Sadašnje vodstvo obiju političkih stranaka, kao i elementi u sadašnjoj administraciji, žele poduzeti oprezne korake prema odgovornom otkrivanju temeljnih činjenica o UAP-u i neljudskom inteligentnom životu javnosti. Mnogi vladini čelnici ne mogu sami nešto promijeniti. Potrebno je da se stanovništvo i ostatak Vlade slože oko toga. Dokumentarac može biti vrlo koristan za postizanje tog cilja, barem u teoriji.
[Napomena: dokumentarni film Doba otkrivenja (The Age of Disclosure) u trenutku objavljivanja ovog članka nije bio dostupan širokim masama. Naime, dokumentarac se još uvijek nije probio na kino platna i streaming servise, ali autorski tim vjeruje da će se to uskoro promijeniti. Ukoliko želite biti u toku s novostima glede njegove distribucije posjetite: www.theageofdisclosure.com]
(Izvor: hollywoodreporter.com; 5. ožujka 2025.)
MIKE ADAMS: Slijedite ova načela da biste bili sretniji, zdraviji, bogatiji, pametniji i otporniji
Piše: Mike Adams Ukratko, ovo je pet načela za zdravlje, slobodu i obilje (a detaljniji op…