11 upozoravajućih znakova da ste upali u zamku DUHOVNOG MATERIJALIZMA

Piše: Aletheia Luna

Budimo realni, ponekad nam prakticiranje duhovnosti više šteti nego li koristi.

Pa ipak, većina nas toliko predano želi zaštititi svoj krhki ego od istine da živimo u stanju poricanja ili potpunog zaborava na ono što se događa.

Kada naše duhovne prakse pojačavaju i prikriveno napuhuju naše osjećaje o sebi (tj. naš ego), to se naziva duhovni materijalizam. I to je toksičan oblik duhovnosti.

ŠTO JE DUHOVNI MATERIJALIZAM

Izvorno ga je skovao budistički majstor meditacije Chögyam Trungpa Rinpoche u svojoj knjizi ‘Rezanje kroz duhovni materijalizam’, a duhovni materijalizam je ono što se događa kada koristimo duhovne koncepte, prakse i alate kako bismo pojačali lažni osjećaj o sebi, odnosno ego.

Budući da je ego izvor sve naše patnje, jačanje ega duhovnom praksom potpuno je u suprotnosti s cijelom svrhom duhovnog puta.

Kao što Trungpa piše, bez obzira na praksu ili učenje, ego voli čekati u zasjedi kako bi prisvojio duhovnost za vlastiti opstanak i dobit.

Molim vas, ne brinite. Ili se barem ne osjećajte loše ako oklijevajući dižete ruku i priznajete da ste upali u duhovni materijalizam – svi smo do neke mjere! Nitko nije savršen

Svi mi, bez iznimke, moramo biti iskreni prema sebi i shvatiti da nismo imuni na upadanje u zamku duhovnog materijalizma. Svi imamo ego i njegova je misija preživjeti, bez obzira na sve. (Uključujući i zlouporabu duhovnosti!)

Zašto naš ego odlazi u takve krajnosti da ‘prisvaja duhovnost’ za vlastitu dobrobit? Odgovor je da je naš ego primarni obrambeni mehanizam koji nam pomaže da preživimo u našem okruženju i koji će učiniti sve što može da izbjegne nepostojanje ili uništenje.

Ironija je u tome što je rastvaranje ega – ili jednostavno rečeno buđenje – središnja poruka putovanja samoostvarenja ili duhovnog prosvjetljenja.

Pa kako znamo da je naš ego skliznuo u duhovni materijalizam? To ćemo podrobnije istražiti.

PRIMJERI DUHOVNOG MATERIJALIZMA

U vama je nered: Čistite izvana. ― Dhammapada

Pažljivim preispitivanjem vlastitih puteva i praksi, većina nas će lako pronaći primjere duhovnog materijalizma. Sve što trebamo učiniti jest zapitati se: „Kako ovo vjerovanje/praksa/alat jača ego (odvojeni osjećaj sebe).“

Duhovni materijalizam je ono što se događa kada duhovnost hrani ego – kada uzmemo nešto Božansko i pokušamo to posjedovati kao da je naše: kada nas pokreću egocentrični motivi

Što dublje tražimo, veća je vjerojatnost da ćemo pronaći više primjera duhovnog materijalizma. Ali poanta nije u tome da osuđujemo svoje ponašanje, već da prakticiramo svjesnost i budemo suosjećajni prema sebi.

Najbolji način učenja često je kroz naše pogreške, što nas uči poniznosti, duhovnoj razlučivosti i većoj samosvijesti.

Ali često može biti teško objektivno sagledati sebe i svoje ponašanje. Ponekad je najbolje (i najpoželjnije!) učiti iz primjera i ponašanja drugih.

Evo četiri uobičajena primjera duhovnog materijalizma koji se često mogu pronaći na duhovnom tržištu života:

• ‘Posjedovanje’ i neizravno prisvajanje posebnog statusa zbog određenih darova (npr. vidovitosti, sposobnosti čitanja aure, komunikacije s duhovima itd.) što pojačava odvojeni osjećaj sebe ili ega.
• Pretjerana okrenutost duhovnom tržištu, npr. jurnjava za beskrajnim radionicama, metodama, alatima, sitnicama i tehnikama koje obećavaju da će vas učiniti mudrijima, intuitivnijima, blaženijima ili „duhovnijim“ osobama.
• Prakticiranje meditacije sa skrivenom agendom izbjegavanja patnje tako što ćete cijelo vrijeme biti mirniji ili odvojeniji. (Ali, u stvarnosti misli i osjećaji uvijek fluktuiraju poput plime i oseke oceana – poanta nije zaobići ili ‘ubiti’ um, već prestati identificirati se s njegovim sadržajem.)
• Korištenje zakona privlačnosti kako biste pokušali privući sve svoje želje. (Jer, to bi vas to navodno ‘usrećilo’, umjesto da budete zahvalni na onome što već imate.) … Popisu nema kraja.

SVI SMO DO NEKE MJERE ZASTRANILI

Sada dolazi vrijeme za stankui razmišljanje. Možete li prepoznati neko od ovih ponašanja u sebi?

Potrebna je duboka poniznost da bismo priznali gdje smo skrenuli s puta ili bili pogrešno usmjereni u svom razmišljanju i ponašanju. Međutim, spremnost da budemo ranjivi, otvoreni i iskreni prema sebi središnji je dio puta duhovnog buđenja.

Duhovni materijalizam je vezanost za duhovni put kao čvrsto postignuće ili posjed. Kaže se da je duhovni materijalizam najteže prevladati. Koristi se slika zlatnih lanaca; niste samo u lancima, već ste u zlatnim lancima. I volite svoje lance jer su tako lijepi i sjajni. Ali niste slobodni. Samo ste zarobljeni u većoj i boljoj zamci. Svrha duhovne prakse je postati slobodan, a ne izgraditi zamku koja može izgledati kao vila, ali je i dalje zatvor. – M. Caplan

Do trenutka svetog prepoznavanja – trenutka kada se prebacimo iz ega u Jedinstvo – ego će neizbježno pronaći načine korištenja duhovnosti za jačanje svog postojanja

Krajnje pitanje na koje tražimo odgovor u ovom članku je: „Jeste li upali u duhovni materijalizam?“

To je teško, suočavajuće, pa čak i zastrašujuće pitanje za razmatranje – ali je itekako potrebno!

Molim vas, ne brinite. Ili se barem ne osjećajte loše ako oklijevajući dižete ruku i priznajete da ste upali u duhovni materijalizam – svi smo do neke mjere! Nitko nije savršen.

Stvarnost je takva da je iskren pogled na sebe važan dio našeg najdubljeg rada na našim tamnim stranama: pomaže nam da izbjegnemo spoticanje, pad i ponovno skretanje s puta u budućnosti. Možda će biti bolno priznati da smo bili duhovno materijalistički nastrojeni, ali to je prokleto važan rad.

POPIS ZA SAMOREFLEKSIJU

Evo jedanaest ključnih znakova duhovnog materijalizma na koje treba obratiti pozornost:

1. Duhovni elitizam

Korištenje duhovnih ‘postignuća’ (poput buđenja kundalinija) ili vlastitih ‘darova’ (poput sposobnosti kanaliziranja ili iscjeljivanja drugih) za odvajanje od drugih i osjećanja superiornosti nad njima.

2. Kulturna aproprijacija

Korištenje specifičnih riječi, praksi ili načina života drugih kultura za vlastitu korist/sliku o sebi (uz istovremeno trivijaliziranje).

3. Izrada duhovnog životopisa

Vođenje popisa svih važnih duhovnih ljudi koje smo upoznali, radionica koje smo pohađali, certifikata koje smo stekli itd. kako bismo impresionirali sebe i druge.

4. Duhovno šopingiranje

Uobičajeno kupovanje duhovnih sitnica/alata/predmeta ili akumuliranje blagoslova i inicijacija od mudraca, šamana, svetaca itd., kako bi se nekako osjećali ‘posebnije’, ‘probuđenije’, ‘usklađenije’ ili duhovno vrijednije.

5. Opsesija budućnošću

Vjerovanje da „ako učinim ___, doći ću do ovog posebnog uzvišenog stanja u budućnosti“ bez življenja u sadašnjem trenutku ili prepoznavanja temeljne egocentričnosti ovog pokretačkog uvjerenja.

6. McDuhovnost

Traženje duhovnih praksi/učitelja koji su uvijek veći i bolji i koji obećavaju „trenutnu radost/obilje/blaženstvo/prosvjetljenje“ i brza rješenja. (To je nešto što se često viđa u new age pokretu.)

7. Fokusiranje samo na pozitivno

Kako bi ego izbjegao stvarnost vlastite sjene (tj. svoju skrivenu bol, rane i obmane), usredotočuje se isključivo na pozitivne aspekte duhovnosti. Kaže se „mislite pozitivno“, „budite u visokoj vibraciji“, „samo ljubav i svjetlost“, „samo dobre vibracije“ itd. Fokusiranje samo na pozitivno glavni je aspekt duhovnog zaobilaženja (ili izbjegavanja naših problema bijegom u duhovnost).

8. InstaSpiritualnost

Fokusiranje na estetski ugodne duhovne prakse koje su „vrijedne Instagrama“, a istovremeno zanemarivanje dubljih i neurednijih aspekata duhovne preobrazbe koji se ne mogu uklopiti u lijepu sliku.

9. Holivudska duhovnost

Umjesto da se poštuje obična magija svakodnevnog života, osoba traži duhovnost svjetla i glamura te natprirodna iskustva poput anđeoskih posjeta, vizija, susreta s NLO-ima, duhovnim vodičima, učiteljima s ‘ekstrasenzornim’ sposobnostima itd.

10. Ovisnost o samousavršavanju

Osoba leti od učitelja do učitelja i od vježbe do vježbe kako bi doživjela ‘veće iscjeljenje’, ‘bolje iskustvo duhovnog buđenja’ itd., ne shvaćajući da stalnim pokušajem samousavršavanja nikada nije sretna i da neprestano jača iluzorni ego koji se osjeća slomljeno.

11. Duhovni narcizam

Duhovni narcizam je vrhunac duhovnog materijalizma; to jest, ego postaje toliko velik, toliko neprobojan, da ne samo da nesvjesno vjeruje da je ‘probuđeniji’ od drugih, već će učiniti sve da pojača tu ‘posebnost’, uključujući nanošenje štete drugima kroz aroganciju i megalomaniju.

Vau… ovo je popis koji vas tjera da se suočite sami sa sobom, zar ne?

Razmotrimo ovih jedanaest znakova i budimo iskreni prema sebi. S koliko se njih možete poistovijetiti?

Kao što vidimo, duhovni materijalizam je ono što se događa kada duhovnost hrani ego – kada uzmemo nešto Božansko i pokušamo to posjedovati kao da je naše: kada nas pokreću egocentrični motivi. Opet, svi imamo tu sklonost, tako da se nemamo čega sramiti – samo trebamo biti svjesniji ove zavodljive sklonosti.

KAKO ZAUSTAVITI DUHOVNI MATERIJALIZAM?

Stvarnost je takva da će, sve dok smo još uvijek vezani za svoj ego, uvijek postojati neka razina duhovnog materijalizma na našim putevima koja će se tu i tamo uvlačiti.

Do tog trenutka svetog prepoznavanja – trenutka kada se prebacimo iz ega u Jedinstvo, Nedualnu svijest, Kozmičku svijest ili kako god to želite nazvati – ego će neizbježno pronaći načine korištenja duhovnosti za jačanje svog postojanja.

Kako zaustaviti duhovni materijalizam? Trenutke oslobođenja, razlučivanja i veće perspektive možemo pronaći kroz prakse kao što su:

• Dnevnik i samorefleksija
• Rad sa sjenama i razvijanje svijesti o našem sjenovitom ja
• Samoispitivanje i kontemplacija
• Meditacija i svjesnost

Također možemo tražiti vodstvo i mišljenja od pouzdanih prijatelja, duhovnih savjetnika ili mentora. Jednostavno postavljanje pitanja poput: „U kojim područjima bih se mogao zavaravati?“ može nam uvelike pomoći da se oslobodimo samoobmane prakticiranjem duhovnog razlučivanja.

(Izvor: lonerwolf.com; 21. rujna 2024.)