SINKRONICITET ZNAČI VIDJETI SVIJET U OBLIKU SRCA

Piše: Gary S. Bobroff

Kada pogledate dokaze o proširenju svijesti primijetit ćete jednu smiješnu stvar – um koji djeluje izvan tijela, odnosno prisutnost osjećaja. U svim rezultatima znanstvenih eksperimenata s ljudima i životinjama, koji proučavaju telepatiju ili druge slične fenomene, emocija ima najveću vrijednost.

DOKAZI ISTIČU EMOCIJE

Biolog Rupert Sheldrake (koji voli osmišljavati znanstvene eksperimente kako bi osporio predrasude svojih skeptičnih kolega) pokazao je: da neki psi znaju kada im se vlasnici vraćaju kući što je primjetno i na snimkama; da ljudi mogu osjetiti kada ih se gleda 60 posto vremena (pogledajte raspravu s Morganom Freemanom ovdje); da se telefonska telepatija, kada znate tko vas zove, češće događa s ljudima s kojima smo emocionalno bliski (ovdje); da članovi obitelji pokazuju iznadprosječnu sposobnost pogađanja karata jedni s drugima i da su blizanci u tome najbolji – a ironično, oni koji ne vjeruju da je to moguće postižu ispodprosječne rezultate (ovdje)!

U svakom od ovih slučajeva, emocije igraju važnu ulogu: psi su emocionalno povezani sa svojim vlasnicima i uzbuđeni zbog njihovog povratka, osjećamo se jezivo kad nas netko promatra, a ljudi koji su emocionalno bliski imaju puno veću vjerojatnost da će imati iskustvo svijesti u vidu zajedničkog polja.

OSJEĆAJI U SINKRONICITETU

I Sheldrake i švicarski pionir u području psihologije C. G. Jung primijetili su statističku stvarnost ‘početničke sreće’ i to da s gubitkom emocija dolazi i promjena sreće: „Čini se da je određena promjena u raspoloženju neophodna.“ Kao i kod početničke sreće, osjećaj (bilo da je svjestan ili nesvjestan) se također čini neophodnim uvjetom za sinkronicitet.

Sinkroniciteti su trenuci kada se vanjski događaji i unutarnja stanja spajaju u smislenim paralelama koje su previše eksplicitne da bi se objasnile: upravo smo razgovarali o nekome i on nas zove; prekidamo vezu s nekim i susrećemo ga po cijelom gradu; osjećamo u svom srcu kada nas netko koga volimo treba ili je u opasnosti; a vizije rođaka koji je upravo preminuo iznenađujuće su česte.

Tako često u središtu tih iskustava nalazi se velika hrpa autentičnih, tjelesno doživljenih, osjećaja: ljubavi, mržnje, brige, čežnje, žudnje, želje, želje za zaštitom. Čini se da su naše srčane strune putevi koji privlače ta iskustva u naše živote.

Kako možemo razumjeti prisutnost emocija u misteriju proširenja svijesti? Da bismo to učinili moramo radikalno preispitati način na koji gledamo na ovaj svijet; to bi moglo značiti da se moramo odreći onoga što mislimo da znamo. Naša kultura nas uči da se ponosimo time što uvijek imamo prave odgovore i ostavlja nas nespremnima za suočavanje s nečim jako izazovnim. Ali drevne kulture su mogle svjesno prepoznati ovu kvalitetu svijeta i osmislile su cijele sustave života oko sebe.

DREVNA KINESKA TAJNA

Za kulturu drevne Kine koja je stvorila Ji đing (I Ching) i filozofiju taoizma, svijet je bio polje u kojem su naša iskrenost i unutarnje stanje bili povezani s tokom događaja u vanjskom svijetu. Taoizam znači ‘put’, ‘put prirode’, a za ovu kulturu sinkronicitet je bio očito prisutna stvarnost. Znali su da promišljanjem i radom s našom unutarnjom emocionalnom istinom postajemo sposobniji kretati se u skladu s prirodom.

„Umjetnost života više je nalik navigaciji nego ratovanju, jer važno je razumjeti vjetrove, plime, struje, godišnja doba te principe rasta i propadanja, tako da ih u svom životu možemo koristiti, a ne boriti se protiv njih“ – Alan Watts

Danas naša kultura može svjesno prepoznati ovu silu. Ali to zahtijeva savladavanje pretjerano muške pristranosti u nama koja nas tjera da refleksno vidimo svijet kao skup objekata, a ne kao ‘zajednicu subjekata’ (Thomas Berry). Sinkronicitet znači da je svijet ponekad subjekt, a mi smo objekt.

Kinezi su ovu intersubjektivnost vidjeli kao život u Prirodi i svijetu, kao ravnotežu Jina i Janga, Ženskog i Muškog, dok je metafora svetog braka posebno prikladna za naše doba. Danas našu isušenu, previše racionalnu i previše linearnu Mušku svijest privlači nešto tajanstveno, zakrivljeno i svrhovito – sila koja reagira na naše osjećajne veze jednih s drugima i udiše novo značenje našem lišću. Ova arhetipski Ženska energija nam je misterij jer smo navikli gledati svijet kroz mušku prizmu pretjeranih pojednostavljenja:

„U pravilu, specijalist ima čisto muški um, intelekt kojem je plodnost stran i neprirodan proces; stoga je posebno neprilagođen alat za ponovno rođenje stranog duha. Ali napredniji um nosi pečat ženskog; obdaren je prijemčivom i plodnom maternicom koja može preoblikovati ono što je strano i dati mu poznati oblik“ – C. G. Jung, Uvod u Tajnu zlatnog cvijeta

Sinkronicitet nas poziva da vježbamo ‘plodnu utrobu’ u sebi: držati takva iskustva u umu je jedno, držati ih u srcu je nešto drugo. Na taj način, na nama je da ovo vjenčanje ostvarimo u svom vremenu, da rodimo novu energiju, da utjelovimo arhetipsku Ženstvenost u svijetu i da u svojim srcima znamo da „gdje vlada ljubav nema žudnje za moći.“

Kada se okupimo kako bismo istražili ovaj novi pogled i pitanja koja on donosi, pozivam vas da razmislite o tome da se mnogi odgovori mogu nalaziti negdje gdje ih ne očekujete. Prekrasno je i zadovoljavajuće, pa čak i revolucionarno, shvatiti da Priroda reagira na osjećajne veze koje stvaramo jedni s drugima; živimo u svijetu u obliku srca! Međutim, da bi to srce bilo potpuno potrebno je još nešto. A to je Mir.

(Izvor: awaken.com; 22. kolovoza 2025.)