HANUMAN I EVOLUCIJA VJERE

Svaki Bog u hinduističkom panteonu predstavlja jedan aspekt našeg prosvijetljenog uma. Tako se oblikovala dinamika – duše i ega, odanosti i više inteligencije, vjere i neznanja – kako bismo mogli spoznati sebe.

Hanuman, veliki bog-majmun iz Ramajane, simbol je uma koji je postao discipliniran i ispunjen odanošću. Hanuman je razvijeno stanje našeg neposlušnog majmunskog uma koji stalno skače s jedne misli na drugu. Takav um je potpuno usredotočen na prisutnost božanskog Ja, Gospodara života u našem srcu.

Kada je Rama pitao Hanumana: „Kako ti mene vidiš?“ veliki majmun mu je dao trodjelni odgovor: „Kada vjerujem da sam ovo tijelo, onda sam tvoj vjerni sluga; Kada znam da sam duša, tada sam iskra tvog vječnog Svjetla; A kada sam spoznao pravu istinu, ti i ja, Gospodine moj – smo jedno“

KARMA, BHAKTI, RAJA I JNANA JOGA

Ovim odgovorom on nam ukazuje na tri stanja kroz koja prolazimo u našoj duhovnoj potrazi. Mi se često poistovjećujemo s našim tijelom, umom i egom, za koje mislimo da smo mi sami. U tim trenucima možemo shvatiti da smo ovdje da bismo činili Božji posao, da bismo služili tom višem Ja koje je u nama (u svemu zapravo). To je temelj Karma joge, joge služenja.

Jedna razina više je razumijevanje da nismo toliko odvojeni od božanske inteligencije koliko smo mislili, da postoji više znanje i prisutnost koja djeluje kroz nas. Osjećamo da nismo odvojeni od drugih bića i da je naše postojanje izraz neopisive prisutnosti Boga u nama. Tu nas Bhakti i Raja joga dodatno otvaraju.

Najdramatičnija promjena u našoj percepciji događa se kada se svaki veo podigne i kada imamo viziju istine. Tada znamo da smo mi apsolutno sve što postoji. Mi smo Izvor; mi smo Jedno. Jnana joga cilja na ovu uzvišenu percepciju.

VJERA – IZVOR PET RAZINA DUHOVNE PRAKSE

Što Hanumanu omogućuje ovu potpunu viziju? To je vjera (Shraddha). Ova vjera je izvor pet bitnih razina duhovne prakse. Hanuman je, dakle, manifestacija vjere koja nam daje snagu, koja preobražava naše pamćenje i vodi nas kroz samadhi do savršene mudrosti. Dopustite mi da objasnim.

Prava vjera nije vjerovanje. Vjera nije ono što mislimo ili što nam je rečeno, niti je vjerovanje u tuđe vjerovanje. Ona je mnogo stvarnija od toga. Temelji se na izravnom iskustvu Istine i stoga je čvršća od stijene.

Za one na putu predanosti, vjera se rađa iz ljubavi, a ljubav jača našu vjeru. Znamo da smo na nečemu najstvarnijem, najvažnijem. Iako često zaboravljamo, intuitivno osjećamo dragocjenost unutarnjeg Izvora naše vjere i osjećamo da nismo ništa drugo doli emanacija beskonačne milosti tog Izvora. Uz to imamo duboku ljubav i poštovanje prema sredstvima, znanju i praksama koje uklanjaju prepreke punom procvatu naše istinske prirode.

Ova vjera nam daje snagu (Virya) i omogućuje nam da ostanemo nepokolebljivi tijekom životnih uspona i padova. S njom počinjemo primati hranu iznutra, otkrivamo unutarnji Izvor nektara zadovoljstva i radosti. Ona nam donosi ispunjenje i snagu, izdržljivost i agilnost potrebne da ostanemo na pravom putu.

SVJEDOK VLASTITOG UMA

Kako naša snaga raste, ona poboljšava naše pamćenje (Smriti). Kada razumijemo ključnu važnost naše duhovne prakse, naša predanost postaje sve stabilnija i približavamo se stanju kontinuiranog sjećanja na naš Izvor. Kada se pojave snažna sjećanja na prošle ozljede, želje ili distrakcije, ovo više sjećanje liječi, štiti i usmjerava naš um u Božjoj milosti koja nas vodi.

Umjesto da padnemo pod utjecaj svojih loših misli, mi postajemo svjedoci svog uma i njegove distrakcije nas sve rjeđe izbacuju iz takta. Umjesto toga, sposobni smo se iznova i iznova predavati Božanskom u svojoj srži. Time dolazimo do stanja meditativnog upijanja u Božanskoj prisutnosti u nama (samadhi). Naš um tada postaje smiren i nesmetan.

Mudrac Vyasa nam govori da je to, kada smo svjesni da nas Bog neprestano voli, najveća sila koja nam omogućuje da se spontano predamo unutarnjem Izvoru. Tada nam postaje jasno da je ono što smo tražili zapravo ono što mi jesmo. Radost te spoznaje oslobađa nas od iskušenja i distrakcija te tada prihvaćamo puninu svoje istinske prirode. Naša vezanost za vanjskog Boga se topi, a mi, u zagrljaju naše duhovne obitelji (Satsang), otkrivamo istinsku unutarnju prisutnost gurua i Sebstva.

Usredotočeni na Božansku prisutnost u nama, shvaćamo da smo davatelj i primatelj ljubavi – ljubavnik i voljeni – u jednom. To je procvat savršene mudrosti (prajna), jasna percepcija prosvijetljenog stanja. Otkrivamo da smo sve što postoji. Mi smo jedno koje se pojavljuje u mnogim oblicima i sposobno je dati sebe.

(Izvor: ramdass.org)