IDI KAMO TE ŽIVOT VODI

Autor: Azreal Rashel

Uvriježena predodžba o ugodnom životu često je prožeta materijalizmom… Prikazuju je blještave fotografije privlačnih ljudi, prekrasnih domova, putovanja na egzotična odredišta i večera u skupim restoranima. Bogatstvo se često smatra preduvjetom za sretan život. No, stručnjaci koji proučavaju sreću otkrili su da je istina potpuno suprotna:

Što je život jednostavniji, to smo sretniji. Istraživanja pokazuju da zadovoljstvo proizlazi iz jednostavnih obiteljskih vrijednosti, duhovne povezanosti i nesebičnosti.

Većina nas je do sada shvatila da prava sreća i radost življenja nastaju kada smo povezani sa sobom i drugima te kada živimo smislenim životom. To se najčešće događa kada služimo drugima i manje smo usmjereni na sebe. Brojna istraživanja o altruizmu pokazuju da je upravo on jedan od ključeva unutarnje sreće. Svi smo čuli duhovne učitelje kako govore o tome da trebamo „živjeti u sadašnjem trenutku“, „otpustiti“ ili „ne brinuti se oko sitnica“. No kako sve to doista primijeniti u stvarnom svijetu, ispunjenom golemim pritiscima i neprestanim nizom zahtjeva?

Voljena budistička redovnica i međunarodno priznata učiteljica Pema Chödrön objašnjava nešto što je čula od Leonarda Cohena o vlastitom egu, a što je duboko povezano s unutarnjim zadovoljstvom.

Godinama je meditirao u Zen centru Mt. Baldy, često i po dvanaest sati odjednom. U jednom je intervjuu rekao da se njegova osobna priča jednostavno istrošila. Toliko mu je dosadila vlastita dramatična priča o sebi da je naposljetku rekao: „Što je manje bilo mene, bio sam sretniji.“

Pema Chödrön zatim objašnjava što to zapravo znači:

To je zapravo vrlo važna misao. Jer što je manje usredotočenosti na sebe, to više pokazujete zanimanje i znatiželju prema drugim ljudima. Ljudi s kojima živite, s kojima se susrećete i s kojima dijelite ovaj svijet iznimno su važan dio uživanja u životu.

Upravo je to odgovor na pitanje kako uživati u životu. Pojaviti se u svakom danu sa znatiželjom prema svemu što on donosi, prihvaćajući sve kao dio zahvalnosti za ovo dragocjeno ljudsko postojanje koje tako kratko traje. Ne bih to nužno nazvala oduševljenjem, iako se ponekad tako osjeća. Više je riječ o znatiželji. Neki ljudi kažu: „Znam što će se danas dogoditi – opet isto.“ Ali nikada nije baš isto. Čak je i u filmu *Beskrajni dan* svaki dan za Phila bio drukčije iskustvo, sve dok naposljetku nije shvatio da je briga za druge odgovor.

Postojimo samo u odnosu prema svemu ostalom. Naša je priroda u svojoj biti odnosna. Ako naši odnosi nisu ispunjeni srećom, život se može pretvoriti u pravi pakao. Zato je od presudne važnosti ulagati vrijeme u bliske i smislene odnose.

Sartre je rekao: „Pakao – to su drugi ljudi“, ali postoji i drugačiji pogled na tu misao. Kada vas ljudi iritiraju, izbacuju iz takta ili vas kleveću, kakva god situacija bila, vi ste i dalje u odnosu s njima. Zanimljivo je da su upravo oni, među milijardama ljudi na Zemlji, ušli u vaš život. U tome postoji poštovanje prema svemu što se događa, a to je moguće jedino ako ne odbacujete velike dijelove vlastitog iskustva.

VAŽNO JE ULAGATI VRIJEME U BLISKE I SMISLENE ODNOSE

Prečesto se uhvatimo u želji da sve bude savršeno, uredno, pod kontrolom, trajno sretno i nepromjenjivo. No život nije takav. Sve je u neprestanom tijeku. Ništa ne ostaje isto. Jedina konstanta u životu jest promjena. Istinska sreća dolazi iz potpune pomirenosti s promjenom – iz sposobnosti da budemo zadovoljni bez obzira na vanjske okolnosti. Pravo zadovoljstvo je unutarnji sjaj koji ne ovisi o vanjskom svijetu.

Velik dio uživanja u životu počiva na radikalnom prihvaćanju – sposobnosti da prihvatimo i budemo prisutni uz sve što se događa u našem životu. Prečesto se borimo protiv stvarnosti, odbacujemo je, ljutimo se i očajnički pokušavamo promijeniti ono nad čim nemamo nikakvu kontrolu. To stvara golemu patnju i svojevrsno je ludilo. Prihvaćanje ne znači da vam se sviđa ono što vam se događa, ali uz njega dolazi unutarnji mir iz kojeg mogu proizaći mudrost, nada, jasnoća i rješenja.

Pema Chödrön pripovijeda sljedeću priču:

Jedna žena bježala je od tigrova. Trčala je koliko je mogla, ali tigrovi su joj bili sve bliže. Kada je stigla do ruba litice, ugledala je lozu koja je visjela niz stijenu pa se spustila i uhvatila za nju. Pogledala je dolje i vidjela da je i ispod nje čekaju tigrovi. Tada je primijetila miša koji je počeo glodati lozu za koju se držala. U blizini je ugledala mali, prekrasan grm jagoda koji je rastao iz busena trave. Pogledala je gore. Pogledala je dolje. Pogledala je miša. Zatim je ubrala jednu jagodu, stavila je u usta i potpuno uživala u njezinu okusu. Tigrovi iznad. Tigrovi ispod. To je zapravo stanje u kojem se svi nalazimo između rođenja i smrti. Svaki je trenutak upravo ono što jest. Možda je to jedini trenutak našega života. Možda je to jedina jagoda koju ćemo ikada pojesti. Možemo zbog toga pasti u očaj ili napokon početi cijeniti i radovati se dragocjenosti svakog pojedinog trenutka svog života.

NAUČITE BITI PRISUTNI I IDITE ONAMO KAMO VAS ŽIVOT ŽELI ODVESTI

Prečesto na život gledamo kao na neprestanu borbu – za preživljavanje, za postizanje ciljeva ili za to da „negdje stignemo“. Tako propuštamo silnu ljepotu i zanos dara života: noćno nebo posuto zvijezdama, dupina koji pliva oceanom u zalazak sunca, dječji smijeh ili veličanstvenost prirode. Život, sa svom svojom boli, slavom i kaotičnom ljepotom, predivan je ako naučimo biti prisutni i dopustimo mu da nas vodi kamo želi.

Pema Chödrön zaključuje:

Mislimo da je smisao života položiti ispit ili riješiti problem, ali istina je da se stvari zapravo nikada potpuno ne riješe. One se spoje, pa se raspadnu. Zatim se ponovno spoje i ponovno raspadnu. Tako to jednostavno jest. Iscjeljenje dolazi kada dopustimo da za sve to postoji prostor – prostor za tugu, olakšanje, patnju i radost.

(Izvor: awaken.com; 4. kolovoza 2026.)