GLAS KAO INSTRUMENT: Nekoga može ohrabriti, a može i povrijediti, stoga pazi kako ga koristiš

Piše: Irene Kelvin

Određene stvari (postavljanje granica, povjerenje u vlastitu sposobnost prosuđivanja i spoznaja da je ponekad bolje šutjeti) mogu vam pomoći da vlastiti unutarnji glas čujete jasnije od svih drugih. Sjećam se kako sam 2006. godine gledala Australian Idol (tamošnja inačica šoua Hrvatska traži zvijezdu), u sezoni u kojoj je jedna od natjecateljica bila Jessica Mauboy. Neki su natjecatelji donijeli svoje gitare. Neki su svirali klavir. Drugi su imali pažljivo uvježbane nastupe kojima su željeli pokazati žiriju što sve mogu. A onda je tu bila i Jessica Mauboy. Njoj nije trebao instrument. Njezin glas bio je njezin instrument.

Nešto mi je u tome ostalo u sjećanju. Možda zato što, kada razmišljamo o vlastitom glasu, obično pomislimo samo na zvuk koji izlazi iz naših usta. No naš je glas mnogo više od toga. On je način na koji izražavamo sebe. Način na koji komuniciramo svoje potrebe. Način na koji govorimo da i ne. Način na koji se zauzimamo za sebe kada nešto nije u redu. A ponekad je naš glas način na koji napokon sami sebi kažemo istinu.

Tijekom velikog dijela svoje mladosti osjećala sam se kao da sam ostala bez glasa. Ne fizički. Mogla sam govoriti. Ali izražavanje vlastite istine, izgovaranje onoga što uistinu mislim ili trebam, postavljanje granica i dopuštanje sebi da zauzmem svoje mjesto nikada mi nisu dolazili prirodno. Kao i mnogi drugi ljudi, naučila sam čuvati mir pod svaku cijenu. Prilagođavala sam se, šutjela i stavljala potrebe drugih ispred vlastitih. Ponekad mi se činilo jednostavnijim ne reći što zaista mislim. Ponekad čak ni sama nisam znala što mislim sve dok ne bi prošlo neko vrijeme.

Tijekom godina puno sam radila na sebi, na svojoj nutrini, i polako se nešto počelo mijenjati. Počela sam se ponovno povezivati s dijelom sebe koji sam godinama potiskivala. I negdje na tom putu shvatila sam da ne pronalazim samo svoj glas.

Učila sam kako ga koristiti.

Kako reći ne.

Kako postaviti granice bez osjećaja da ih moram opravdavati.

Kako progovoriti kada mi nešto nije po volji ili kada osjećam da nešto nije u redu.

Kako vjerovati vlastitoj sposobnosti prosuđivanja, umjesto da neprestano tražim potvrdu i sigurnost izvan sebe.

Od onoga što sam naučila možda je najvažnije to da korištenje vlastitog glasa ne znači da moram neprestano govoriti. To me naučila sposobnost razlučivanja. Postoje trenuci kada je nužno izreći svoju istinu. A postoje i trenuci kada je šutnja mudriji izbor. Imati svoj glas ne znači biti najglasnija osoba u prostoriji. To znači biti spremna čuti samu sebe. A to može biti iznenađujuće teško. Živimo okruženi mišljenjima, očekivanjima, savjetima, komentarima na društvenim mrežama i tuđim predodžbama o tome kako bismo trebali živjeti. Lako se toliko naviknemo slušati sve druge da s vremenom izgubimo povezanost s vlastitim unutarnjim glasom.

Ponekad strah zamijenimo za intuiciju.

Ili ugađanje drugima za dobrotu.

Ili šutnju za mir.

Ili neprestano opravdavanje vlastitih postupaka za komunikaciju.

Učenje razlikovanja i prepoznavanja onoga što je uistinu naše bilo je važan dio ponovnog pronalaženja vlastitog glasa. Morala sam postati znatiželjnija prema onome što doista osjećam i razlozima zbog kojih to osjećam. Jesam li govorila da zato što sam to iskreno željela ili zato što sam se bojala nekoga razočarati? Jesam li šutjela zato što nije bilo potrebe išta reći ili zato što sam se bojala što bi se moglo dogoditi ako progovorim? Pitanja poput ovih mogu promijeniti mnogo toga. Jer ponekad pronalaženje vlastitog glasa ne znači otkrivanje nečega novoga. Ponekad to jednostavno znači da si napokon dopuštamo priznati ono što već znamo.

Postoji još jedan razlog zbog kojeg mi je ova tema u posljednje vrijeme posebno na umu. Upravo u razdoblju kada sam postala svjesnija korištenja vlastitog glasa kako bih samu sebe osnažila – postavljajući granice, zauzimajući se za sebe i vjerujući vlastitoj sposobnosti prosuđivanja – moj mi je fizički glas počeo prenositi sasvim drukčiju lekciju. Imala sam razdoblja s problemima u grlu. Ponekad bih čak i potpuno izgubila glas. Ironija je tu poprilično očigledna. S obzirom na vlastita duhovna uvjerenja i moj odnos prema sustavu čakri, ne mogu, a da ne primijetim simboliku.

Grlena čakra tradicionalno se povezuje s komunikacijom, izražavanjem i izgovaranjem vlastite istine. Ne želim time sugerirati da se neki fizički zdravstveni problem može jednostavno objasniti neuravnoteženom čakrom. Ne vjerujem da su život, ni ljudsko tijelo, baš toliko jednostavni. Ali vjerujem u važnost obraćanja pozornosti. Možda je vrijeme u kojem se sve to događa samo zanimljiva slučajnost. Možda je to poziv da postanem još svjesnija načina na koji komuniciram. A možda je podsjetnik da pronalaženje vlastitog glasa nije jednokratan događaj. Možemo provesti godine učeći kako govoriti svoju istinu, a ipak imati trenutke u kojima se povlačimo, preispitujemo sami sebe ili se pitamo je li ono što imamo za reći dovoljno važno. Možda je i to dio ljudskog iskustva. Ono što znam jest da naš glas nosi mnogo više snage nego što ponekad shvaćamo.

Glas može nekoga ohrabriti.

Može nekoga povrijediti.

Može se zauzeti za nekoga.

Može izazvati promjenu.

Može pružiti utjehu.

Može postaviti granicu.

Može izgovoriti: volim te.

Može reći: dosta je.

A može i ne reći baš ništa.

Stoga pitanje nije nužno govorimo li dovoljno glasno. Možda su bolja pitanja ova:

Koristimo li svoj glas svjesno?

Govorimo li ono što doista mislimo?

Slušamo li sami sebe jednako pažljivo kao što slušamo sve druge?

Jesmo li spremni progovoriti kada je nešto važno, ali i ostati u tišini kada nam ona više koristi?

I kada nam naš unutarnji glas kaže nešto što možda baš i ne želimo čuti, jesmo li spremni poslušati ga?

Velik dio svojega života provela sam učeći da svoj glas ne moram ničime zaslužiti. Bio je tu cijelo vrijeme. Samo sam morala postati spremna koristiti ga. Poput Jessice Mauboy na pozornici Australian Idola prije svih tih godina, i ja imam svoj instrument.

I ti ga imaš.

(Izvor: consciouslifenews.com; 23. rujna 2026.)