Studenti postižu rezultate na razini desetogodišnjaka

Prošla su vremena kada su studenti prve godine sveučilišta čitali klasične filozofe poput Platona ili suvremene autore poput Ta-Nehisija Coatesa. Danas se novoupisani studenti mogu smatrati sretnima ako uspiju pročitati dječji roman Judy Blume „Tales of a Fourth Grade Nothing”.

Prema novom istraživanju „Survey of Adult Skills”, koje je provela Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) – forum koji okuplja 38 gospodarski razvijenih, pretežno zapadnih država – nezanemariv broj odraslih studenata upisanih u visoko obrazovanje danas čita i računa na razini koja bi u funkcionalnijem društvu bila zabrinjavajuća čak i za učenika viših razreda osnovne škole.

Istraživanje, na koje je prvi upozorio časopis The Economist, obuhvatilo je oko 160.000 ljudi svih dobnih skupina u svih 38 država članica OECD-a. Ono je pokazalo da u prosjeku čak 8 posto studenata visokih učilišta u zemljama OECD-a čita na razini desetogodišnjeg djeteta ili čak slabije.

Dok su zemlje poput Njemačke i Francuske imale manje od 5 posto takvih studenata, Poljska, Izrael i Sjedinjene Američke Države znatno su odstupale od prosjeka, s udjelima od 21, 20 odnosno 14 posto.

Rezultati nisu mnogo bolji ni kada je riječ o matematici. U zemljama OECD-a 9 posto studenata matematiku rješava na razini desetogodišnjaka ili nižoj. U Italiji, SAD-u i Slovačkoj taj udio prelazi 15 posto, a najlošiji rezultat ponovno bilježi Izrael, gdje je oko 21 posto studenata postiglo rezultate ispod tog već vrlo niskog praga.

Čini se da postoji više međusobno povezanih razloga za ovakve rezultate: praznine u znanju nastale tijekom pandemije, zbog kojih studenti dolaze slabije pripremljeni; pad broja upisanih studenata, koji prisiljava visoka učilišta na snižavanje upisnih kriterija; te smanjeno javno financiranje obrazovanja, među ostalim.

Rezultati se također podudaraju s naglim širenjem velikih jezičnih modela poput ChatGPT-a, za koje mnogi tvrde da su dodatno snizili prag akademskog neuspjeha, kako u osnovnom i srednjem obrazovanju, tako i na sveučilištima.

Iako nema dvojbe da je riječ o vrlo složenom problemu, postoje dokazi da bi potpuno uklanjanje tehnologije iz učionica moglo donijeti trenutačno poboljšanje.

Primjerice, u jednoj školi u Minneapolisu nastavnik književnosti i engleskog jezika zabranio je korištenje mobitela i prijenosnih računala te zahtijevao da se sav rad obavlja olovkom i na papiru. Na početku školske godine u rujnu samo je 46 posto učenika izjavilo da se osjeća sigurnim u svoje čitateljske sposobnosti. Nekoliko mjeseci poslije, u veljači, taj je udio porastao na 95 posto.

Iako je riječ samo o jednom razredu, očito je da nešto ozbiljno ne funkcionira u obrazovnim sustavima najbogatijih zemalja svijeta. Što se dulje taj problem bude zanemarivao, to će više mladih ulaziti u odrasli život s čitalačkim vještinama učenika četvrtog razreda osnovne škole.

(Izvor: Futurism.com; 4. srpnja 2026.)