Invazija naših domova: Ograđeni, nedostupni, digitalizirani i okupirani

Piše: Colin Todhunter

Dom se tradicionalno smatrao prostorom odmora, intimnosti i autonomije. No kapitalizam i digitalna tehnologija uključili su ga u tržišnu logiku, pretvorivši ga u objekt nadzora i manipulacije.

Pametni zvučnici, sigurnosne kamere i uređaji za streaming, premda se predstavljaju kao praktična rješenja, usmjereni su na prikupljanje podataka o svakom aspektu našeg života. Je li dom još uvijek mjesto identiteta, zajedništva i kontinuiteta ili je postao tek jedinica kontrole?

Sljedeći tekst ulomak je iz autorove nove besplatne knjige „The Great Flattening: Enclosure, Extraction and the New Age of Concentrated Power”, koja se može besplatno pročitati ili preuzeti ovdje.

Birajte: višekatni penthouse ili seosku kućicu? Dom uz more ili planinsko utočište? Sama ideja doma obavijena je osjećajima, težnjama i maštom.

Dom bi trebao biti sigurno gnijezdo, mjesto udobnosti, poznatog okruženja i povratka, privatno utočište u kojem se nakon napornog dana možemo opustiti i ponovno pronaći sebe. No ta idilična slika već se dugo pažljivo oblikuje, pakira i prodaje natrag nama kao dio šireg sustava društvene kontrole i komercijalnog iskorištavanja.

Tijekom godina naše su poimanje doma oblikovali urbanisti, dizajneri, oglašivači, agenti za nekretnine, proizvođači, mediji i tržište. Urbanisti dobro znaju da prostori postaju mjesta zahvaljujući načinu na koji su organizirani, kako se koriste i značenjima koja im se pripisuju.

Ali kuće postaju domovi i na drugi način – kroz emocionalno i materijalno ulaganje ljudi koji u njima žive. Upravo zato dom predstavlja tako unosno područje za manipulaciju.

Svaka potreba koja se u njemu prepozna može se unovčiti. Svaki san o udobnosti, sigurnosti ili društvenom statusu može se pretvoriti u proizvod. Tepisi, zavjese, kuhinje, kupaonice, namještaj, rasvjeta, terase, pametni zvučnici, sigurnosni sustavi, uređaji za streaming – navedite bilo koji segment kućnog života i za njega je stvoreno tržište koje ga nastoji osvojiti.

U tom smislu dom više nije samo mjesto stanovanja. Postao je pažljivo oblikovano potrošačko okruženje, svojevrsni izložbeni salon životnih aspiracija. Govori nam se ne samo kako bi dom trebao izgledati, nego i kakav bismo dom trebali željeti, gdje bi se trebao nalaziti, kojem bi društvenom sloju trebao pripadati i koje bi tehnologije trebao sadržavati.

Dom se sve manje određuje ljudima koji u njemu žive, a sve više standardima koji mu se nameću izvana. Rezultat je pripitomljena mašta – slika blagostanja koju posreduje tržište.

Ta se promjena nije dogodila izolirano. Dom je, poput grada i sela, zahvaćen širim društvenim procesom koji se u ovoj knjizi opisuje kao ograđivanje (enclosure). Stara predodžba doma kao stabilnog i odvojenog prostora postupno se rastopila pod djelovanjem istih sila koje su standardizirale hranu, oslabile lokalna gospodarstva, izravnale urbani prostor te tlo, rad i kulturu pretvorile u resurse kojima se može upravljati.

Kućanstvo nije izbjeglo logiku kapitala. Ono je preoblikovano kako bi joj služilo.

Domove je ujedno duboko promijenila i tehnologija. Svaki novi uređaj koji prijeđe kućni prag mijenja značenje doma i način na koji u njemu živimo. Neke tehnologije doista olakšavaju rad. Druge preoblikuju svakodnevicu tako da povećavaju našu ovisnost i smanjuju autonomiju.

Prijašnje su generacije koristile valjke za cijeđenje rublja i stalke za sušenje; perilice i sušilice učinile su ih suvišnima. U dnevnim je sobama nekoć bilo ognjište ili peć na ugljen; zamijenilo ih je centralno grijanje. Obitelji su nekad same stvarale zabavu ili jednostavno razgovarale. Radio i televizija promijenili su ritam kućnog života, a internet je dom pretvorio u trajno čvorište globalnih mreža podataka, trgovine i nadzora.

Na prvi pogled te se promjene mogu činiti napretkom. No one otkrivaju i nešto mnogo uznemirujuće: dom nikada nije bio potpuno zatvoreno utočište kakvim su ga mnogi zamišljali. Vanjski je svijet oduvijek bio pred kućnim pragom. Ono što se promijenilo jest intenzitet njegova prodora i razmjeri njegova prožimanja našeg privatnog prostora.

Stara granica između unutarnjeg i vanjskog, privatnog i javnog, utočišta i izloženosti postupno je oslabjela. Radio je svijetu otvorio ulazna vrata. Televizija je taj prodor dodatno proširila. Internet je otišao još dalje, učinivši dom propusnim za neprekidne tokove informacija, oglašavanja, zabave, političkih poruka, praćenja korisnika i algoritamskog utjecaja.

(Izvor: off-guardian.org; 9. srpnja 2026.)