SEKS NIKAD NIJE TEMELJ SJAJNE VEZE – ALI OVO JEST

Piše: Guillermo Quijano

Izreka kaže: „Najbolje ostavi za kraj…“

Zvuči jednostavno. Zvuči kao nešto u čemu bi svatko uživao. Ali postoji jedan problem: to zahtijeva logiku i disciplinu, što za većinu nas znači ‘kraj igre’. Jer, budimo iskreni: jednostavno nemamo ni jedno ni drugo kada je posrijedi ugađanje i pružanje sreće i radosti nama samima.

Svi znaju da je osnova – sam temelj sjajne veze – komunikacija i disciplina. Čuli smo to već milijun puta, ali to nije mjesto odakle obično počinjemo, zar ne? Umjesto toga, odmah prelazimo na stvar koja isključuje logiku, komunikaciju i disciplinu. Upravo ono što nas zasljepljuje i čini nas opsjednutima i ludima: seks.

Na njemu temeljimo sve svoje osjećaje i emocije. Seks nam daje ‘privid’ sreće ili stvarne povezanosti. Seks nas toliko privlači da potpuno ignoriramo sve ostalo što bi nas zapravo moglo zbližiti. Omogućuje nam da opravdamo stvari koje bismo inače vrlo vjerojatno vidjeli kao ‘nepremostive prepreke’.

Seks nas tjera da preskočimo do sredine knjige, ignorirajući pritom kako se priča razvijala i tko su likovi. Ne znamo ništa o njima i ne marimo čak ni za zaplet. Ne marimo za priču generalno, ni za to kako bi se sve moglo završiti. Ja to nazivam ‘premošćivanje seksom’.

KUĆA SE GRADI OD TEMELJA, KROVIŠTE DOLAZI KASNIJE

Seks je (po mom mišljenju) previše dobar, previše moćan, previše emotivan. On zasljepljuje, paralizira i, najgore od svega, potpuno isključuje logiku.

Oženjen ili predan muškarac (ili žena) kojeg seksualno uzbuđuje kolegica s posla, prijateljica ili čak potpuni stranac doslovno neće prezati ni pred čim. Spreman je ignorirati razorne posljedice koje će mu prolazak kroz trenutnu požudu donijeti. Njemu i onima oko njega. Ignorirat će izdaju i izmišljene laži. Tražit će razloge ‘zašto bi trebao’ i izbjegavat razmišljanje o tome ‘zašto ne bi trebao’. Nastavit će s tim dok blokira svaki pokušaj logike da se probije, da bi u konačnici osjetio nemjerljivu količine krivnje, žaljenja i srama. A čim taj trenutak prođe, razvit će mržnju prema drugoj osobi i prema sebi.

Ali nije nas briga, jer nekoliko dana kasnije, nakon što smo slagali svima koje volimo (a ponajviše sebi), obećali smo si da to više nikada nećemo učiniti. Bio je to samo naš trenutak slabosti i nekako smo uspjeli oprostiti sebi ili se ponašati bolje na temelju izgovora da smo ‘svi samo ljudi’. No, vrlo brzo se vraćamo na staro, jer to nas je sada već obuzelo. Ne možemo zaboraviti uzbuđenje, slobodu, pogrešnost svega toga i želimo više. I nastavljamo ići sve dublje i dublje dok nas to ne uništi.

U vezi je isto. Upoznajemo nekoga s kim stvarno uživamo biti, udvaramo mu se, kupujemo mu cvijeće i poklone i skupe večere. Ali ne činimo to s namjerom da izgradimo nešto nevjerojatno, da ga upoznamo, učimo o njemu, manevriramo kroz njegove mane, pokažemo mu tko smo i dopustimo mu da učini isto, ne. Naš jedini razlog ovaj put je da možemo s njim imati seks. „Ostalo će doći kasnije“, uvjeravamo se, ali to nije istina. Svatko tko mi kaže drugačije laže.

Izvrstan odnos treba graditi poput kuće, čiji temelj nije seks; krov je seks, a krov kuće uvijek dolazi zadnji. Ako krov podignete na četiri stupa, možda mislite da imate kuću i da ste sigurni, ali to je samo sklonište koje vas služi u idealnim uvjetima. Nakon toga, izgradnja svega ostalog bit će gotovo nemoguća. Kako izgraditi zid kada je krov već podignut?

Temelji bi, nasuprot tomu, trebali biti izgrađeni od stvari poput: učenja o međusobnim obiteljskim pozadinama, karijerama, emocionalnom stanju, upoznavanju međusobnih prijatelja i učenju o tome što pokreće tu osobu, a što ne.

Zidovi bi trebali biti izgrađeni od važnijih stvari koje će stvari učiniti stabilnima i sigurnima, poput: naše financijske stabilnosti, naših političkih i vjerskih uvjerenja, naše tolerancije, našeg strpljenja, načina na koji se nosimo s krizama i stresom. U osnovi, od naših vrijednosti i morala.

ŽIVITE LI U DRUŠTVU STRANCA?

Prozori bi trebali biti traume i problemi koje svatko od nas donosi sa sobom u kuću, kroz koje možemo odabrati pobjeći ili zatvoriti ih kako bismo oboje bili sigurni.

Tek tada dolazi krov. Posljednji dio kuće. On se potom može savršeno uklopiti iznad ostatka i sigurno zaštititi cijelu stvar.

Ovaj proces je jedini proces koji treba slijediti, ali doslovno se nikada ne slijedi. Ovaj proces bi se trebao poučavati u školama i crkvama, a trebali bi ga poučavati i naši roditelji kako bi se potaknula logika. Ali to se jednostavno ne radi. Sve što radimo temelji se na impulsu i emocijama, i kakvim se to dosad pokazalo? Stopa razvoda, prema Googleu, iznosi oko 53 posto. Ali ne vjerujem toj brojci, jer ne poznajem nijednu osobu koja se barem jednom nije razvela. Možda su sada u braku, ali i dalje bi se trebali računati kao dio broja razvedenih.

Trenutno sam u vezi isključivo temeljenoj na seksu, a seks je postao toliko nevjerojatan da se riječ ‘ljubav’ pojavila nepozvana. Jednostavno se pojavila kao prijatelj koji u petak navečer bez najave dođe na vaša vrata. To je kao jedan od onih prijatelja koji ti se stvarno sviđaju, a koji su smiješni, simpatični i ugodni, ali bi li trebao tek tako upasti u bilo kojem trenutku?

Ali kako bih mogao ne ‘voljeti’ nekoga tko me čini obavijenim radošću? Nekoga tko me mazi i bezuvjetno mi daje svoje tijelo i neprestano me zadovoljava?

Odgovor je: Mogu ‘misliti’ da je volim, ali u trenutku kada seks postane rutina, ili repetitivan ili predvidljiv (što će svakako postati), bit ću u društvu stranca o kojem ili ne znam ništa ili koji ne zna ništa o meni, ne ostavljajući nam drugu mogućnost nego da ‘počnemo razgovarati’ i, najvjerojatnije, naletimo na stvari koje nam se oboma neće svidjeti, a možda ćemo ih čak i mrziti jedno kod drugoga.

Sada pada jaka kiša, krov prokišnjava, a mi stojimo prekriženih ruku u suprotnim kutovima nezaštićeni i bez načina da počnemo bilo što graditi.

Počeli smo od kraja. Propustili smo svoje šanse. A ako ćemo biti iskreni, mi nikad ništa ni ne gradimo.

(Izvor: awaken.com; 10. studenoga 2025.)