[KOMENTAR] Silvio Berlusconi je bio pravi preteča Donalda Trumpa

Piše: Claudio Resta

Kako je Jason Horowitz podsjetio u članku objavljenom u The New York Timesu 2. srpnja 2026., pokojni talijanski premijer Silvio Berlusconi bio je svojevrsni preteča Donalda J. Trumpa.

„Silvio Berlusconi, talijanski premijer i milijarder koji je preminuo 2023. godine, često se smatra osobom koja je postavila obrazac za predsjednika Trumpa zahvaljujući svojem ovladavanju medijima, sklonosti raskoši i, iznad svega, zakonodavnim potezima koji su izazivali optužbe za sukob interesa.

Berlusconi je donosio zakone koji su izgledali kao da su posebno osmišljeni kako bi zaštitili i pogodovali golemom poslovnom carstvu njegove obitelji. Njegove godišnje imovinske prijave pokazivale su da je tijekom obnašanja dužnosti premijera primao desetke milijuna dolara.

Ovoga tjedna nove financijske objave pokazale su da je Trump nadmašio taj obrazac zaradivši najmanje 2,2 milijarde dolara tijekom svoje prve godine nakon povratka u Bijelu kuću, uključujući oko 1,4 milijarde dolara od obiteljskih poslova povezanih s kriptovalutama.

Trumpova zarada predstavlja iznos koji je nekoć bio nezamisliv za bilo kojeg čelnika liberalne demokracije, a osobito za aktualnog predsjednika Sjedinjenih Država. Nijedan suvremeni zapadni državnik nikada nije javno prijavio tako velike prihode tijekom obnašanja dužnosti.

Prema mišljenju stručnjaka, zarada obitelji Trump svrstava ga u krug političkih vođa čije je osobno bogaćenje usporedivije s autoritarnim čelnicima Rusije i Turske. Takvi su prihodi tim upečatljiviji jer su se Sjedinjene Države desetljećima predstavljale kao predvodnik financijske regulacije, borbe protiv korupcije i vladavine prava.

No Trumpova zarada od kriptovaluta ukazuje na osobito očit sukob interesa: kao predsjednik nadzire regulaciju industrije od koje kao poslovni čovjek ostvaruje golemu financijsku korist. Bijela kuća odbacila je tvrdnje da su Trump ili njegova obitelj bili u sukobu interesa, a sam Trump ovoga je tjedna odbacio te kritike riječima: ‘Nikada ne razgovaram s ljudima koji upravljaju tim novcem.’

Prema riječima stručnjaka, takvo odbijanje da prizna bilo kakav sukob interesa dodatno otežava rad istražiteljima za borbu protiv korupcije u mnogim zemljama, jer se Sjedinjene Države, barem do Trumpova predsjedništva, upravo protiv takvog ponašanja javno zalagale.“

No sličnosti koje Horowitz navodi nisu jedine, a možda čak nisu ni najvažnije.

Naime, dok se Trump tijekom predsjedničkog mandata znatno obogatio, Berlusconi se, prije svega, kao premijer uspio zaštititi od osobnog financijskog sloma. Da nije ušao u politiku i iskoristio položaj za donošenje zakona prilagođenih vlastitim interesima, riskirao bi gubitak svojega poslovnog carstva, koje je i prije njegova izbora bilo golemo, ali pravno vrlo nesigurno.

Naime, svaka njegova poslovna aktivnost mogla je biti proglašena nezakonitom od strane neke buduće vlade koja bi mu bila politički suprotstavljena. To se posebno odnosilo na njegov privatni monopol nad komercijalnom televizijom, koji je i prije nego što je postao premijer bio pravno vrlo upitan.

Tu je i vrlo osjetljivo pitanje podrijetla njegova kapitala, u čije pojedinosti neću ulaziti, ali koje je, zbog niza okolnosti, povezano s tajnim sredstvima talijanske mafije položenima u milanskoj banci u kojoj je njegov otac bio direktor.

Nasljednici taj novac nisu potraživali jer su mafijaški šefovi kojima je pripadao bili ubijeni od strane novih mafijaških vođa koji u početku nisu ni znali da ta sredstva postoje. Upravo je tim kapitalom mladi Berlusconi financirao svoj prvi veliki građevinski pothvat – izgradnju naselja Milano 2.

Baš kao što ni Donald J. Trump, tijekom svoje karijere njujorškog građevinskog poduzetnika, nije bio potpuno lišen kontakata s njujorškom mafijom, pretpostavljam…

No sličnosti tu ne prestaju. Postoji čitava skrivena priča koja se, po mom mišljenju, odnosi na Berlusconija, a vjerojatno i na Trumpa.

Berlusconi kao državnik nije bio spontani politički fenomen, niti je njegov uspon bio isključivo rezultat inicijative ambicioznog i beskrupuloznog građevinskog poduzetnika koji je kasnije postao medijski magnat. Prije njegova dolaska na vlast, međunarodne obavještajne službe poput CIA-e, MI6, slobodnozidarskih struktura i lože P2, prema toj interpretaciji, djelovale su iz sjene kako bi olakšale njegov uspon.

Neki tvrde da su suci Giovanni Falcone i Paolo Borsellino ubijeni upravo zbog tog cilja.

Na određeni način, Berlusconi je, prema ovoj interpretaciji, bio i svojevrsna marioneta pojedinih transnacionalnih atlantskih centara moći. Slično onome što, vjerujem, vrijedi i za Donalda J. Trumpa te njegov savez s međunarodnim cionističkim krugovima.

No posljednja analogija posebno je zanimljiva i vrlo aktualna: izrazito agresivan antikomunizam koji je obilježio Berlusconija nekoć, a Trumpa danas. Naravno, antikomunizam nije nikakva nova pojava. Dovoljno je prisjetiti se lova na vještice senatora McCarthyja. Zanimljivo je da izraz „lov na vještice“ (witch hunt) danas često koristi upravo Trump, ali u značenju suprotnom onome protiv kojeg su se borili McCarthyjevi kritičari.

Činjenica je, međutim, da u Italiji tijekom Berlusconijeve vladavine 1990-ih i početkom 21. stoljeća praktički nije bilo komunista, osim malobrojne i politički beznačajne skupine. Pod pojmom „komunisti“ Berlusconi je zapravo podrazumijevao zagovornike mješovitoga gospodarstva s važnom ulogom države, u skladu s ustavnim načelima, a ne pristalice radikalnog neoliberalnog modela potpune privatizacije.

Isto vrijedi i za Donalda J. Trumpa danas. Jedina je razlika razina međunarodne političke moći, koja je u Trumpovu slučaju neusporedivo veća.

Sve se to događa u okolnostima općeg osobnog i psihološkog slabljenja uzrokovanog godinama te brojnih politički nekorektnih odluka koje su, prema mojem mišljenju, dodatno ubrzale pad nacije.

(Izvor: vtforeignpolicy.com; 9. srpnja 2026.)