Može li vaš mozak razgovarati s drugima dok spavate? Ovaj eksperiment kaže da može

Piše: dr. Peter Bentley

Današnja tehnologija strojnog učenja pokazala je da može vizualizirati naše snove. No što ako bismo htjeli otići korak dalje i zapravo dijeliti svoje snove s drugima?

Trenutačno, iako možemo tumačiti moždane signale i otprilike rekonstruirati zamišljene prizore i općenite misli, nemamo način da ih prenesemo u drugi mozak. Možda je to i dobro: mnogima bi bilo pomalo neugodno pri pomisli da računala tijekom sna izravno ubacuju ideje u naše mozgove.

Naša jedina trenutačna opcija jest korištenje osjetila.

Riječi izgovorene u naše uši dok spavamo mogle bi biti način prijenosa informacija s jedne osobe koja spava na drugu. No kako osoba koja spava može govoriti ili slušati? To je teže nego što zvuči.

Ljudi koji govore u snu (somnilokvisti) to obično čine zbog stresa. Čudno mumljanje i nerazgovijetni zvukovi nisu pod svjesnom kontrolom. Ni slušanje zvukova nije nešto u čemu smo dobri dok spavamo: zvukovi koje čujemo tijekom sna najčešće dovode do poremećenog sna i stresa za sanjača.

Ipak, postoji jedna vrsta sanjanja koja može pomoći: lucidno sanjanje. To je rijedak oblik sanjanja u kojem je osoba svjesna da sanja, ali i dalje spava. Uz malo vježbe i različite tehnike, takvo se stanje može potaknuti.

Možda bi upravo u tom stanju dva sanjača mogla međusobno komunicirati?

ŠAPTANJE U SNOVIMA

Tvrtka REMSpace ne samo da tvrdi da je to moguće, nego i da je to već uspjela ostvariti.

Koristili su vanjske podražaje kako bi pomogli jednoj osobi da uđe u stanje lucidnog sanjanja. Zatim su joj putem slušalica prenijeli jednu riječ. Lucidni sanjač potom je tijekom sna ponovio tu riječ, a računalo ju je zabilježilo.

Osam minuta kasnije poruka je reproducirana drugom lucidnom sanjaču, koji je nakon buđenja mogao potvrditi koju je riječ čuo. To možda trenutačno nema veliku praktičnu primjenu, ali ipak predstavlja oblik komunikacije u snovima.

Postoji, međutim, još jedan oblik dijeljenja misli koji bi mogao biti korisniji.

Istraživači sada pokazuju da ljudi koji blisko surađuju s vremenom počinju sinkronizirati svoje moždane valove. Taj se fenomen uspoređuje s osjećajem potpune usklađenosti među glazbenicima ili s osjećajem snažne povezanosti među članovima neke društvene skupine.

Ta pojava, poznata kao međumoždana neuralna sinkronizacija, opažena je pomoću detaljnih „hiperskeniranja” elektroencefalografskim (EEG) uređajima koji mjere moždane valove. To mogu biti theta valovi (koji se pojavljuju kada smo vrlo opušteni), alfa valovi (kada smo smireni) ili beta valovi (kada smo budni i aktivni).

Kada se ti moždani valovi – najčešće beta valovi – sinkroniziraju između dvije ili više osoba, one bolje surađuju, pokazuju više empatije i čak postaju manje osjetljive na bol. Timovi čiji su mozgovi bolje usklađeni na neuralnoj razini općenito postižu bolje rezultate.

Najbolje od svega jest to što za to nisu potrebni ni umjetna inteligencija ni skeneri mozga.

Da biste potaknuli neuralnu sinkronizaciju među ljudima, dovoljno je dijeliti iskustva s drugima: možete zajedno slušati glazbu, plesati ili nastupati, zajednički rješavati probleme ili jednostavno razgovarati. Takvu vrstu mentalnog povezivanja dobivamo besplatno – i od nje imamo veliku korist.