ZAŠTO ODREĐENU HRANU NE MOŽEMO PRESTATI JESTI?

Piše: dr. Joseph Mercola

BBC-jev dokumentarac istražuje strateški inženjering ultraprerađene hrane i to kako je dizajnirana da vas uhvati u zamku pametnim stimuliranjem vaših osjetila – stavljajući vas u beskrajni ciklus žudnje i prejedanja koji na kraju dovodi do kroničnih bolesti.

PRETILOST NE UZROKUJE ‘NEDISCIPLINA’ – ONA JE REZULTAT PROMJENE U NAŠEM PREHRAMBENOM SUSTAVU

Dr. Chris van Tulleken, liječnik i znanstvenik u Zdravstvenom sustavu (NHS) Ujedinjenog Kraljevstva, istražio je kako globalni prehrambeni sustav drastično utječe na zdravlje ljudi. Kroz intervjue s različitim stručnjacima iz područja proizvodnje hrane dao nam je uvid u to kako prehrambene tvrtke proizvode i plasiraju proizvode na način koji namjerno smanjuje prirodnu kontrolu apetita vašeg tijela.

Stope pretilosti u svim dobnim skupinama počele su rasti istovremeno – Van Tulleken započinje izlaganje osporavanjem tvrdnje da je pretilost uzrokovana nedisciplinom, pružajući pritom podatke koji pokazuju kako su stope pretilosti u različitim dobnim skupinama sredinom 1970-ih rasle istovremeno.

„Između 1960. i 1975. vidljiv je prilično stabilan postotak pretilosti u populaciji. Ali sredinom 1970-ih pretilost počinje rasti u svim skupinama istovremeno“, objasnio je.

„Ako kažete da je za to odgovoran nedostatak discipline, istovremeno govorite da su sve te skupine ljudi u isti mah izgubile moralnu odgovornost. A to nije uvjerljivo. Nešto drugo se dogodilo s našom hranom sredinom 1970-ih što ju je učinilo neodoljivom ljudima.“

Što se promijenilo tijekom tog vremena? Zaseban članak BBC-ja opisuje kako se 1971. dogodila ‘prekretnica’. 1970-e su bile godine strašne inflacije – troškovi života su porasli, zajedno s potražnjom za jeftinom hranom. Povjesničarka hrane Polly Russell objašnjava:

„S jedne strane postoji porast prerađene hrane, u supermarketima, u centraliziranim prehrambenim sustavima, u industrijaliziranoj hrani i svemu što ide uz to. A s druge strane, postoji i rast zanimanja za kuhanje kao aktivnosti u slobodno vrijeme, za podrijetlo hrane, za hranu i sezonalnost, u mnogo angažiranijem odnosu s hranom.“

Dogodila se još jedna značajna promjena – industrija brze hrane je rasla – Lanci restorana poput McDonald’sa su se širili; Zapravo, popularni hamburgeri (‘quarter pounder’) pušteni su u prodaju 1971. godine. Američke veličine porcija također su počele rasti. S druge strane svijeta, instant juha u šalici (‘ramen’) rođena je u Japanu. Na kraju je stigla do američkih obala i postala poznata kao ‘Cup O’ Noodles’.

Ali najveća promjena koja se dogodila nakon 1970-ih (koja traje i danas) jest da je proizvodnja ultraprerađene hrane otišla korak dalje od proizvodnje isplative hrane – postala je složen proces koji stvara proizvode osmišljene da preopterete vaša osjetila tako da nemate drugog izbora nego da nastavite jesti.

KAKO TEKSTURA VARA VAŠ MOZAK I TJERA VAS NA PREJEDANJE

Jedan poseban trik koji proizvođači koriste jest igranje, ne samo s okusom ili sastojcima, već i s teksturama kako bi povećali konzumaciju i vlastiti profit. Ova dublja manipulacija djeluje na razini žvakanja, osjeta i moždane signalizacije.

Grickalice su namjerno dizajnirane da budu hrskave i mekane – John Ruff, bivši direktor tvrtke Kraft General Foods koji je proveo četiri desetljeća u globalnoj prehrambenoj industriji, objašnjava da sve, od hrskavosti proizvoda do načina na koji se topi u ustima, testiraju obučeni senzorni paneli prije nego što stignu na police trgovina. Svaki zalogaj je fino podešen za maksimalnu privlačnost – ne kroz nutritivne vrijednosti, već kroz osjećaj, osjećaj u ustima i koliko brzo ga jedete.

„Tvrtke provode puno vremena optimizirajući sve aspekte svog proizvoda – aromu, okus i teksturu. Ljudi žele da njihov proizvod bude barem jednako dobar, ako ne i bolji od konkurentskog, kako bi se više prodavao“, rekao je Ruff.

Jedenje grickalica mekanih tekstura remeti ključnu biološku zaštitu – neke grickalice su dizajnirane da budu hrskave izvana, dok je unutrašnjost dovoljno mekana da se topi u ustima. To nije slučajno; budući da mekanu hranu ne žvačete dugo, to prekida normalne mehanizme sitosti koje biste imali da ste ju pravilno žvakali.

Kao rezultat toga, vaše tijelo zaobilazi mehanizam koji signalizira sitost – potiče vas da nastavite jesti. Profesor Francis McGlone, bivši vodeći neuroznanstvenik u Unileveru kazao je sljedeće:

„Nakon što smo shvatili da igranje s teksturom hrane – dok smo ju omekšavali – vara taj normalni mehanizam sitosti, otvorila su nam se vrata za ‘nepristojno ponašanje’, odnosno omekšavanje hrane kako bi ljudi jeli, a mi prodavali više svog proizvoda.“

Štoviše, ultraprerađena hrana je napravljena da se brzo konzumira – to znači da vaše tijelo ima još manje vremena za registrirati sitost prije nego što pojedete stotine kalorija.

Industrijski izraz za ovo je „nestajanje kalorijske gustoće“ – To se odnosi na to kako se određena napuhana, lagana hrana tako brzo topi u ustima da je vaš mozak čak ni ne obrađuje kao kalorijski unos. Ne osjećate se sitima, pa jedete više. Van Tulleken to demonstrira zagrizom u uobičajenu napuhanu grickalicu za koju kaže da je njegova djeca obožavaju.

„Obično na takvu hranu ne gledate kao na meku jer je malo i hrskava. Ali zapravo nakon tog početnog hrskanja, možete je samo zgnječiti jezikom, zar ne? Nema nikakvog otpora. Ali što se tiče kalorija po gramu, ima ih puno više čak i od izrazito masnog hamburgera.“

A budući da je ova hrana obično puna lako probavljivih ugljikohidrata i ulja, brzo ulazi u vaš krvotok, povisujući šećer u krvi i potiče skladištenje masti.
Ove teksture nisu stvorene zbog praktičnosti – one su marketinško oružje. Osjećaj topljenja u ustima smišljen je namjerno kako bi se dobila hrana koju je teško prestati jesti. Tako, malo po malo, ispraznite vrećicu grickalica prije nego li uopće shvatite što se dogodilo.

JEDENJE JE MULTISENZORNO ISKUSTVO, A PROIZVOĐAČI HRANE GA ISKORIŠTAVAJU

Van Tulleken naglašava da se prava manipulacija proteže dalje od okusa i teksture – radi se o logotipima, bojama, zvukovima, pa čak i taktilnom iskustvu rukovanja proizvodom.

Svaki zalogaj je multisenzorni događaj – prof. Barry Smith, senzorni konzultant koji je radio s velikim prehrambenim tvrtkama, kaže da jedenje nikad nije samo stvar okusa. Važno je kako vaša hrana izgleda, kako miriše i kakav osjećaj pruža kada ju držimo u ruci.

Čak je i zvuk koji hrana proizvodi kada je zagrizete bitan – „Kada otvorite gazirano gazirano piće, imate dva zvuka. Imate klik i kidanje. Inženjeri zvuka i proizvođači jako naporno rade kako bi taj zvuk bio baš kako treba. To je zvučni brending“, kaže Smith.

Definiranje zvučnog brendinga – Jednostavno rečeno, zvučni brending je marketinška strategija u kojoj se zvuk – jingleovi, zvončići ili glazba – koristi za izgradnju emocionalne veze i pamćenja s potrošačima. Stvara identitet brenda. Kako bi dao primjer, Smith se prisjetio razgovora koji je vodio dok je radio za Kellogg’s:

„Pitali su: ‘Ooh, što je to zvučni brending?’ A ja sam rekao: ‘Vi ste ga izmislili.’“ Većina ljudi će se sjetiti iskustva podizanja zdjele na uho iz djetinjstva. Što ste to slušali? Pucketanje! To je zvučni brending u svom najboljem izdanju, i to je original.“

Ove strategije su više nego pametne – duboko su psihološke. Što više osjetila proizvod stimulira, veća je vjerojatnost da ćete razviti emocionalnu vezu s njim. Ta veza potiče ponovljene kupnje i gradi odanost robnoj marki, često bez da to svjesno shvaćate. Ovi signali zaobilaze vaše logičko razmišljanje i ciljaju ravno na dijelove vašeg mozga koji pokreću naviku i žudnju.

GRICKALICE SU DIZAJNIRANE DA VAM UKRADU DAN – I DA VAS UČINE OVISNIMA

Jeste li ikada primijetili kako se određena prerađena hrana prodaje za konzumiranje u određenom dijelu vašeg dana? Na primjer, granola ili zobene pločice prodaju se ljudima koji žive užurbano i žele brzi doručak prije nego što započnu svoj dan.

Pločice s visokim udjelom proteina dizajnirane su da se jedu za povratak energije nakon napornog treninga. A ako žudite za grickalicama usred dana, preporučuju se ‘zdravi’ proizvodi poput vegetarijanskih slamki – iako se čine praktičnima, one uopće nisu zdrave.

Ultraprerađene grickalice natječu se za vaš „udio u želucu“ – dr. Yanaina Chavez Ugalde sa Sveučilišta u Cambridgeu objašnjava kako su moderne prehrambene tvrtke promijenile svoju strategiju s prehrane za vrijeme obroka na cjelodnevnu konzumaciju. Umjesto da se natječu samo za vaš doručak, ručak ili večeru, cilj im je dominirati vašim udjelom u želucu – kumulativnim prostorom u vašem danu u koji se hrana može ubaciti. A njihovo najprofitabilnije oružje u ovoj bitci? To su grickalice.

Ove grickalice pune su praznih kalorija – To znači da iako dobivate energiju, ne dobivate vlakna, proteine ili mikronutrijente koje čine da vaše tijelo ispravno funkcionira. „Prije smo imali hranu, pravu hranu, a sada nas se uvjerava da je ovo zapravo zdrava zamjena.“

Grickalice su označene kao zalogaj „uz nešto drugo“, ali marketing dobro zna da ćete ih vjerojatno pojesti same – Na pakiranju piše „za cijelu obitelj“, ali dizajnerski elementi, okusi i teksture osmišljeni su tako da vam ruka bude u vrećici dok ju ne ispraznite.

Ovo trajno grickanje ne utječe samo na vaš struk – ono mijenja i vaš mozak. Što više grickate ove inženjerski dizajnirane proizvode, to se vaš mozak više preoblikuje da očekuje tu stimulaciju. Rezultat je ciklus žudnje i konzumacije koji je izuzetno teško prekinuti.

Ultraprerađena hrana stvara jednaku ovisnost kao alkohol ili cigarete – Profesorica psihologije na Sveučilištu Michigan, dr. Ashley Gearhardt, specijalistica za znanost o ovisnosti, uspoređuje ultraprerađenu hranu s tvarima koje izazivaju ovisnost poput alkohola, nikotina i kokaina.

„Kada pogledamo vrstu hrane koja pokreće te ključne dijagnostičke pokazatelje ovisnosti, tada postaje jasno koja to nije. To nije minimalno prerađena hrana poput voća ili povrća ili graha ili nemasnog mesa poput pilećih prsa. To je stvarno prerađena hrana. To je čokolada. To je sladoled. To je pizza. To je hrana koja ne postoji u prirodi“, rekla je.

Kada konzumirate nezdravu hranu, vaš mozak se aktivira dopaminom – kemikalijom koja igra središnju ulogu u žudnji i njezinom zadovoljavanju. Kada imate normalne prehrambene navike, dopamin vam pomaže da se osjećate sito. Ali s ultraprerađenom hranom, udar je toliko intenzivan i toliko neposredan da nadjačava normalnu kontrolu. Zato nastavljate jesti čak i kada ste siti, čak i kada vam je muka, pa čak i kada ste si obećali da ćete prestati.

KAKO SE OSLOBODITI OVISNOSTI O ULTRAPRERAĐENOJ HRANI

Dokumentarac završava izjavom Federacije za hranu i piće (FDF), članskog tijela proizvođača hrane i pića u Ujedinjenom Kraljevstvu, koja upućuje na to da je vladin Znanstveni savjetodavni odbor za prehranu utvrdio „nedovoljno znanstvenih dokaza o konceptu ‘ultraprerađene hrane’ da bi se koristio za prehrambene smjernice ili donošenje mjera te da su potrebna daljnja istraživanja.“

Rekli su da će promijeniti svoje sastojke ili procese tek kada se pojave istraživanja koja pokazuju da je prerada razlog za zabrinutost. Jasno je da zatvaraju oči pred rastućim istraživanjima koja pokazuju da ultraprerađena hrana ne samo da izaziva ovisnost, već vas i izlaže većem riziku od kroničnih bolesti poput pretilosti, srčanih bolesti, dijabetesa i raka.

Ako ste uhvaćeni u začaranom krugu jedenja nezdrave ultraprerađene hrane, i smatrate da ne možete stati, niste sami. Ultraprerađena hrana je dizajnirana da zarobi vaš mozak i prevari vaše tijelo, nadjačavajući vaše prirodne znakove kako biste nastavili posezati za novim zalogajima. Međutim, rješenje nije kritizirati samoga sebe – već razumjeti što se zapravo događa kako biste mogli ponovno preuzeti kontrolu nad svojim tijelom.

Evo nekoliko strategija koje preporučujem kako bih vam pomogao da ponovno preuzmete kontrolu i izliječite se od ovisnosti o ultraprerađenoj hrani:

1. Počnite uklanjanjem hrane koja zaobilazi vaše signale sitosti – predlažem da identificirate najgore prijestupnike u svojoj svakodnevnoj rutini i zamijenite ih pravom hranom koja zahtijeva žvakanje. Hrskava jabuka, mrkva s krem sirom ili hrskave kriške krastavca dat će vašem mozgu vremena da registrira zadovoljstvo.
2. Jedite prave obroke umjesto da cijeli dan pomalo stavljate nešto u sebe – Strukturirajte svoj dan oko tri zdrava obroka s dovoljno proteina, zdravih ugljikohidrata i zasićenih masti da vas održe sitima. Na taj način ćete imati dovoljno energije, stabilizirat ćete šećer u svojoj krvi te ćete zaboraviti na grickalice.
3. Prekinite marketinški ciklus svjesnošću i kontrolom okoline – Proizvođači manipuliraju zvukom, ambalažom i poznavanjem robne marke. Držite prerađenu hranu izvan svog doma. Čak i prekrivanje etiketa običnim papirom ili pohranjivanje grickalica u neprozirnim posudama može pomoći u prekidu vizualnog začaranog kruga koji vas tjera da žudite za njima. Mnoge ultraprerađene namirnice također se agresivno nameću/reklamiraju djeci, pa ako imate djecu, pokažite im kako funkcioniraju oglasi za hranu kako bi bila svjesna toga.
4. Pratite svoj napredak – Otkrio sam da što više primjećujete obrasce, lakše ih razbijate. Vodite jednostavan dnevnik 10 dana. Zapišite kada jedete ultraprerađenu hranu, što se događalo oko vas i kako ste se osjećali nakon toga.

Počet ćete primjećivati obrasce – možda je stres nakon posla vaš okidač ili dosada kasno navečer. Takva vrsta jasnoće gradi samopouzdanje – uvjerenje da možete napraviti promjene jer sada razumijete zašto. Samo to će smanjiti sram i povećati vaš zamah prema stvarnoj promjeni.

Svijest je prvi korak prema ponovnom preuzimanju te kontrole. Kada shvatite alate koji se koriste protiv vas, možete napraviti prvi pravi korak prema potpunoj autonomiji nad svojim izborom hrane i općim zdravljem.

„Ako netko ovo gleda i bori se sa svojom težinom, s bolestima povezanim s prehranom, samo mu želim pružiti ruku, zagrliti ga i reći: ‘Ovo nije tvoja krivnja. Nisi ti kriv. Kriva je hrana'”, zaključuje van Tulleken.

(Za auto-generirani hrvatski prijevod u podnožju videa prvo označiti ‘Subtitles/closed captions’, a nakon toga pod ‘Settings’ odabrati ‘Subtitles/CC’ -> ‘Auto translate’ -> ‘Croatian’)

(Izvor: mercola.com; 2. kolovoza 2025.)