Početna Doba razotkrivanja Vidoviti vojnici, čitači misli i dupini-dronovi: neobična paranormalna povijest Hladnog rata
Doba razotkrivanja - Odabrano - 24.06.2026.

Vidoviti vojnici, čitači misli i dupini-dronovi: neobična paranormalna povijest Hladnog rata

Kako su sovjetske seanse i CIA-ini „promatrači na daljinu” pokrenuli desetljećima dugu utrku u naoružanju za koju nitko nije trebao znati

Piše: Arthur McFarlane

U izdanju časopisa Armejski Sbornik iz veljače 2019., službenog glasila ruskog Ministarstva obrane, objavljen je članak pod naslovom „Supervojnici za ratove budućnosti”. U njemu se, između ostalog, tvrdi da su sovjetska i ruska vojska naučile upravljati dupinima na daljinu, ometati radijske i televizijske prijenose te rušiti računalne sustave.

Ti vidovnjački eksperimenti započeli su 1924. godine, kada je Gleb Bokij, voditelj posebnog odjela sovjetske tajne policije, otvorio tajni laboratorij na adresi Kuznjecki most 21 u Moskvi. Uz pomoć Aleksandra Barčenka, svojeg duhovnog gurua, provodio je strogo povjerljive pokuse s hipnozom, ispiranjem mozga i čitanjem misli.

Ti pothvati bili su daleko od najekscentričnijih aktivnosti Posebnog odjela. Bokij je organizirao razuzdane orgije u tajnoj dači u predgrađu Moskve. Pozvani gosti zajedno su obrađivali zemlju, sunčali se, kuhali i jeli goli, prije nego što bi se upuštali u grupni seks. Barčenko je planirao ekspediciju u Tibet kako bi pronašao legendarno budističko kraljevstvo Šambalu. Vjerovao je da drevna civilizacija, skrivena ispod Zemljine površine u Tibetu, posjeduje napredna znanja koja bi mogla ubrzati put prema komunizmu. Kada je sovjetski ministar vanjskih poslova Grigorij Čičerin doznao za predloženu ekspediciju, zaustavio ju je i odobrio drugu ekspediciju s mnogo prizemnijim ciljem – ispitivanjem protubritanskih osjećaja u Lhasi.

VIDOVNJAČKI EKSPERIMENTI BOKIJA I BARČENKA POKRENULI SU UTRKU U NAORUŽANJU

Posebni odjel započeo je stoljetnu paranormalnu utrku u naoružanju čije se iznenađujuće posljedice osjećaju i danas.

Ruska fascinacija egzotičnom duhovnošću prethodi sovjetskom razdoblju. Ruski orijentalizam procvao je nakon Aigunskog sporazuma iz 1858., kojim je car dobio područja koja su prethodno pripadala kineskoj dinastiji Qing. Ruski istraživači i znanstvenici krenuli su prema unutarnjoj Aziji, Xinjiangu i Tibetu. Intelektualci iz Sankt-Peterburga masovno su kupovali njihove putopise, etnografske studije i duhovne priručnike. U carskoj prijestolnici istočnjačka duhovnost spojila se s europskim trendovima novog doba: teorijom šuplje Zemlje i meditacijom, reinkarnacijom i tantričkim seksom, lamaizmom i okultnom znanošću.

Bokij je bio aktivan u ukrajinskim studentskim krugovima kasnocarskog Sankt-Peterburga, gdje su romantični nacionalizam i revolucionarni socijalizam cvjetali u podzemlju. Vjerojatno se upravo tamo prvi put susreo s idejama istočnjačke duhovnosti i okultizma. Barčenko, također ukrajinskog podrijetla, bio je neuspjeli student medicine koji je postao provincijski mistik i samoproglašeni znanstvenik. Oba podzemna pokreta – socijalizam i spiritualizam – izbila su na površinu nakon sloma dinastije Romanov i boljševičkog državnog udara 1917. godine.

Ruska revolucija nije bila samo promjena vlasti. Kada su nestale granice koje su određivale Crkva, car i Carstvo, revolucionari su vjerovali da mogu ponovno izgraditi samu stvarnost. Uz neviđeno nasilje, rana sovjetska država postala je laboratorij za testiranje ideja koje su u Ruskom Carstvu bile zabranjene ili potiskivane. Bokij i Barčenko bili su u samom središtu te revolucije. Njihove pustolovine opisane su u knjizi Crvena Šambala: Magija, proročanstvo i geopolitika u srcu Azije Andreja Znamenskog.

Jedna vidovnjačka sposobnost koju Bokij i Barčenko zasigurno nisu posjedovali bila je predviđanje budućnosti – nijedan od njih nije predvidio da će ih sovjetski vođa Josif Staljin pogubiti tijekom Velikog terora. Ipak, njihovi eksperimenti ostavili su dugotrajan trag, uključujući i u Sjedinjenim Državama.

CIA ODGOVARA TESTOVIMA „PROMATRANJA NA DALJINU” U PROJEKTU STARGATE

U nekom trenutku sredinom 20. stoljeća saznanja o sovjetskim psihičkim eksperimentima stigla su do Amerike. Godine 1950. američki novinar i časnik CIA-e Edward Hunter uveo je kineski izraz „ispiranje mozga” u engleski jezik. U člancima, svjedočenju pred Odborom Zastupničkog doma za neameričke aktivnosti (gdje je snažno sugerirao da su SAD trebale bombardirati Sjevernu Koreju nuklearnim oružjem) te u knjizi Ispiranje mozga u Crvenoj Kini: Proračunato uništavanje ljudskog uma, tvrdio je da je sovjetska tajna policija kineske komuniste podučila naprednim metodama ispitivanja koje su zatim korištene protiv američkih ratnih zarobljenika tijekom Korejskog rata.

Godine 1972. Hal Puthoff, američki elektroinženjer s doktoratom Sveučilišta Stanford, počeo je provoditi „parapsihološke” eksperimente u Stanford Research Instituteu. Prema njegovim riječima, obratila mu se CIA i rekla da Sovjeti provode slična istraživanja, nakon čega je CIA počela financirati njegove aktivnosti. Tako je nastao Projekt Stargate, tajni istraživački program koji je proučavao kako bi se psihički fenomeni mogli koristiti u vojne i obavještajne svrhe. Projekt je kasnije ovjekovječen u filmu Muškarci koji bulje u koze iz 2009., snimljenom prema istoimenoj knjizi Jona Ronsona.

Rezultati Projekta Stargate ostaju predmet rasprava. U intervjuu za GQ 2005. godine bivši predsjednik Jimmy Carter tvrdio je da je vidovita žena iz Kalifornije, koja je surađivala s CIA-om, uspjela pronaći srušeni zrakoplov – u drugim izvorima identificiran kao sovjetski bombarder Tupoljev Tu-22 – u afričkoj džungli. Ušla je u trans i zapisala niz koordinata koje su Amerikanci potom iskoristili za pronalazak letjelice. Carter se pitao nije li to bila „samo golema slučajnost”. U podcastu The Joe Rogan Experience Puthoff je tvrdio da je jedan CIA-in „promatrač na daljinu” prijavio postojanje sovjetske podmornice klase Typhoon prije nego što je ona postala javno poznata. Također se navodi da su promatrači na daljinu sudjelovali u pokušaju korištenja psihičkih sposobnosti tijekom iranske talačke krize.

No jesu li te priče istinite? Izvješće Obrambene obavještajne agencije (DIA) iz 1983. zaključilo je da su podaci Projekta Stargate bili „vrlo promjenjivi” i „pomiješani s mnogo suvišnih ili netočnih informacija”. Te su zabrinutosti dovele do Projekta Grill Flame, pokušaja da se utvrdi stvarnost i ponovljivost fenomena daljinskog promatranja, procijeni njegova moguća vojna i obavještajna primjena, istraže psihičke sposobnosti protivnika te razviju protumjere.

Projekt Grill Flame zaključio je da je „daljinsko promatranje stvaran fenomen” te da „postoji potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti SAD-a zbog stranih postignuća u psihoenergetici”. Dokumenti projekta također su tvrdili da su u Sovjetskom Savezu „takva istraživanja dobro financirana i imaju podršku najviših državnih razina”.

RUSIJA TVRDI DA SU VOJNICI NAUČILI ČITATI MISLI

Nažalost, malo je dokumenata sa sovjetske strane psihičkog Hladnog rata ugledalo svjetlo dana, no pojavilo se nekoliko priča koje upućuju na njihovo postojanje.

U intervjuu za Kommersant 2015. godine Nikolaj Patrušev, tadašnji tajnik ruskog Vijeća sigurnosti, tvrdio je da je bivša američka državna tajnica Madeleine Albright smatrala kako Sibir i Daleki istok ne pripadaju Rusiji te da su Amerikanci zavidni na ruskom prirodnom bogatstvu. Albright nikada nije javno izrekla ništa slično. Patruševljev „izvor” bio je vidovnjak obučen u KGB-u po imenu Georgij Rogozin koji je, naoružan samo fotografijom Albright, prodro u njezin um i pročitao njezine misli. Ispostavilo se da je upravo u tom trenutku razmišljala o podjeli Rusije.

Rogozin je bio zamjenik Aleksandra Koržakova, šefa Predsjedničke službe sigurnosti, te ga je savjetovao o svim parapsihološkim pitanjima. Možda svojevrsna reinkarnacija Bokija i Barčenka?

Spomenuti časopis ruskog Ministarstva obrane tvrdi da su ruski vojnici naučili čitati dokumente zaključane u sefovima (bez obzira na jezik na kojem su napisani), psihički identificirati teroriste te danima izdržati bez hrane, vode i sna. Neke od tih sposobnosti navodno su korištene tijekom čečenskih ratova 1990-ih. Jedna od njih bilo je, naravno, čitanje misli.

ŠTO POKREĆE AMERIČKI I RUSKI INTERES ZA PARANORMALNA ISTRAŽIVANJA?

Kako sve to protumačiti? Kao što je sovjetski interes za vidovnjačku špijunažu uslijedio nakon svrgavanja cara, tako je suvremeni ruski interes za paranormalno ratovanje bio naknadni potres nakon sloma komunizma. Knjiga Duh socijalizma: kultura i vjerovanje pri raspadu Sovjetskog Saveza Josepha Kellnera opisuje porast misticizma i religijskih pokreta novog doba u Rusiji 1980-ih i 1990-ih, sličnih onima s početka 20. stoljeća. Pad carstava često rađa neobične sustave vjerovanja.

Američki interes za vidovnjačka istraživanja čini se primjerom paranoje supersile. Početak Hladnog rata u SAD-u bio je obilježen panikom senatora Josepha McCarthyja zbog sovjetskih špijuna, u kojoj je sudjelovao i Hunter. Desetljeće kasnije, strah od sovjetskih doušnika naveo je bivšeg šefa kontraobavještajne službe CIA-e Jamesa Jesusa Angletona na višestruke čistke unutar agencije. Sjedinjene Države provodile su vojne intervencije diljem svijeta u potrazi za komunistima – možda najpogubnije u Vijetnamu. Istodobno je CIA sustavno precjenjivala sovjetske sposobnosti, uključujući i potpuni promašaj u predviđanju raspada Sovjetskog Saveza.

Naravno, i Sovjetski Savez imao je vlastite paranoične pretjerane reakcije: sveprisutnu policijsku državu, nesmotrenu intervenciju u Koreji, invazije na Mađarsku i Čehoslovačku (uz Kubansku raketnu krizu), plan iz 1969. za nuklearni napad na Kinu koji su SAD spriječile te rat u Afganistanu. U tom kontekstu, je li financiranje psihičkih istraživanja doista bilo toliko ludo?

(Izvor: reason.com; 31. svibnja 2026.)

Pročitajte sljedeće

75-godišnje istraživanje s Harvarda o muškarcima ukazuje na jednu ključnu stvar

Piše: Jayson Gaddis Najduže istraživanje o razvoju odraslih osoba i zadovoljstvu životom n…