PAD AKADEMSKIH STANDARDA: generacija Z dolazi na fakultet, a da ne zna čitati

Dok posljednji valovi generacije Z – od kojih najmlađi trenutno imaju oko 14 godina – prolaze kroz srednju školu i upisuju se na fakultete i strukovne škole, neki visokoškolski nastavnici primjećuju ozbiljan nedostatak vještina razumijevanja pročitanog kod svojih učenika. Škole, pak, otkrivaju da je jedini put naprijed drastično smanjenje svojih očekivanja, na bolje ili gore.

Kako je profesorica književnosti sa Sveučilišta Pepperdine Jessica Hooten Wilson rekla za časopis Fortune u nedavnom intervjuu, „ne radi se tu čak ni o nesposobnosti kritičkog razmišljanja. Tu je posrijedi nesposobnost čitanja rečenica.“

Wilson je samo jedna od profesorica koje su morale potajno sniziti svoje akademske standarde zahvaljujući porastu broja jedva pismenih pripadnika generacije Z koji završavaju američke srednje škole.

Umjesto da zadaje čitanje izvan nastave, profesorica književnosti je za Fortune rekla da u razredu s učenicima vježba čitanje na način da recitiraju odlomke zajedno i raspravljaju o njima „redak po redak“. No, danas čak i to, nažalost, može biti malo preteško za studente.

Prema istraživanju čak 59 milijuna Amerikanaca čita na razini kompetencije jedan ili niže – najnižoj razini na PIAAC-ovoj petostupanjskoj ljestvici

„Osjećam se kao da plešem step budući da moram čitati stvari naglas, jer nema šanse da je itko to pročitao večer prije“, priznala je Wilson. „Čak i dok zajedno čitamo u razredu, oni zabrinjavajuće puno tih riječi na stranicama ne mogu obraditi u svojim glavama.“

Ovdje vrijedi zastati kako bi se istaknulo da se mlađe ljude zapravo ne može kriviti što se muče s onim što se nekada smatralo akademskim osnovama. Školski sustav je u rasulu, njihovo obrazovanje je prepolovila pandemija COVID-a, a odrasli su u svijetu koji sve više umanjuje važnost čitanja u korist videa, glasovnih sinkronizacija i drugih novih oblika komunikacije.

Ipak, situacija stvara praktične probleme. Timothy O’Malley, profesor teologije na Sveučilištu Notre Dame, rekao je za Fortune da studenti koji na nastavu dolaze nepripremljeni nisu nužno novost, ali snižena očekivanja jesu.

U prošlosti je O’Malley rekao da je zadavao od 25 do 40 stranica štiva po satu. Učenici bi to ili učinili ili ne bi. Danas je toliko čitanja nezamislivo.

Izgledno je da generacija Z neće biti posljednja generacija koja će iskusiti lošije stope pismenosti od one koja joj prethodi

„Danas, ako im zadate toliko čitanja, oni često ne znaju što bi radili“, objasnio je za Fortune, dodajući da se većina učenika generacije Z koristi sažecima umjetne inteligencije. „Odgajani su tako da čitaju ‘skenirajući’ ono što vide pred sobom.“

Vijest o opadanju pismenosti generacije Z dolazi uz značajan pad književne oštroumnosti među Amerikancima općenito. Primjerice, tijekom posljednjih 20 godina, broj odraslih koji rekreativno čitaju u SAD-u pao je za 40 posto. U međuvremenu, istraživanje Programa za međunarodnu procjenu kompetencija odraslih (PIAAC) pokazalo je da 59 milijuna Amerikanaca čita na razini kompetencije jedan ili niže – najnižoj razini na PIAAC-ovoj petostupanjskoj ljestvici.

Ne postoji način da se istina uljepša – mlađi Amerikanci jedva se mogu uhvatiti u koštac s pisanom riječju. A zbog nedostatka ozbiljnih strukturnih promjena u američkom obrazovnom sustavu, izgledno je da generacija Z neće biti posljednja generacija koja će iskusiti lošije stope pismenosti od one koja joj prethodi.

(Izvor: futurism.com; 13. siječnja)