Da biste zaista mogli reći da brinete potrebno je više od dobrih nakana

Piše: Barry Boyce

(Osnivač i urednik Barry Boyce podijelio je ono što je naučio o prisutnosti i istinskom slušanju iz vremena koje je proveo sa svojom ostarjelom majkom.)

Moja majka je doživjela 97 godina. Bila je posljednja preživjela u svojoj generaciji unutar svoje obitelji, šire obitelji i kruga prijatelja. U posljednjim godinama života tijelo joj je bilo izmučeno od boli. Kako su se ta bol i tuga povećavali, shvatio sam koliko su moje boli zapravo malene u usporedbi s njezinima. A ipak sam se žalio jednako ili čak i više. Bilo bi mi bolje da očvrsnem ako ću živjeti toliko dugo, pomislio sam.

Naučio sam da stalno postavljanje pitanja poput: „Kako si?“ ili čak „Što mogu učiniti za tebe?“ ne mora nužno značiti da vam je stalo

Briga za nju uglavnom je pala na mog brata i njegovu suprugu, koji su živjeli u blizini. Moguće je da sam nanio štete koliko i koristi pokušavajući im ublažiti teret tijekom svojih posjeta. Jednom, kada sam vodio mamu na ručak, odsutno sam stavio njezinu torbicu na krov automobila prije nego što sam krenuo. Njezin je sadržaj, razbacan po autocesti, srećom pronašao dobri Samaritanac, ali mu je trebalo dugo da shvati kako da stupi u kontakt s njom.

Tog sam dana naučio koliko tjeskobna osoba u poodmakloj dobi može postati kada se rutina baci u pakao. Drugi put sam pomislio da ću učiniti majci uslugu ako joj kupim toster. No, time sam stvorio još jednu opasnost, opasnost od požara u njenom stanu oko koje bi se moj brat mogao brinuti. Kad je u pitanju pružanje brige drugima, dobre namjere doista mogu utrti put ka paklu. Iako sam puno toga zeznuo, briga o majci me naučila nekoliko stvari i morao sam nastaviti učiti, jer se ispostavilo da kako stariš, vjerojatno ćeš biti pozvan da brineš o sve većem broju ljudi (a da ne spominjemo učenje da i sam prihvatiš brigu drugih za sebe). Naravno.

ŠTO SAM NAUČIO O PRUŽANJU BRIGE

S godinama dolazi nemoć i mnoge druge komplikacije koje iz toga proizlaze, od kojih su mnoge ograničenja sloboda na koje smo navikli (npr. vožnja, slušanje razgovora, zdrav apetit, dobar noćni san, smislen život i tako dalje). Na mojem putu učenja pomogli su mi brojni ljudi koji znaju ponešto o svjesnoj njezi (mindful caregiving), poput Franka Ostaseskog, Susan Bauer-Wu, Toni Bernhard, Judy Lief i dr. Christiane Wolf.

Među prvim lekcijama koje sam naučio bila je ona koja kazuje da prisutnost ima prednost nad riječima. Dolazilo bih u majčin dom za starije i nemoćne umotan u svoje misli, ometen svojim važnim malim poduzetničkim aktivnostima, i na kraju bih čavrljao s majkom bez da sam s njom istinski razgovarao. Kad sam usporio, slušao cijelim tijelom i posvetio joj se u potpunosti, primijetio sam koliko mi se srce slama i kako sam uvijek pokušavao pobjeći od toga. Ako ste istinski prisutni, bit će boli i vaše će se srce puno puta slomiti.

KAKO OSTATI PRISUTAN

Međutim, stalno učim koliko je srce zapravo otporno. Može se neograničeno puta slomiti. Naučio sam da stalno postavljanje pitanja poput: „Kako si?“ ili čak „Što mogu učiniti za tebe?“ ne mora nužno značiti da vam je stalo. To čovjeka može natjerati u procjenjujući način razmišljanja. Kada si to često radite postajete tjeskobniji ili klaustrofobičniji, procjenjujete umjesto da živite. Sada rijetko postavljam pitanja. Pokušavam pronaći načine da prenesem brigu i dopustim drugome da dobrovoljno izrazi što god želi ili traži, da mu dopustim da ima više slobode, umjesto da bude predmet moje brige. Moguće je ponuditi dar toplog ili hladnog prostora, ono što Frank Ostaseski naziva „dovođenjem cijelog sebe u iskustvo“ i pronalaženjem „mjesta spokoja usred stvari.“

Možda ćete čak moći predvidjeti nečije želje ili potrebe promatranjem ili nježnim ispitivanjem, vjerujući intuitivnoj vezi koja se može razviti. Neprekidno doticanje vlastitog tijela, a ne brbljanje i narativno razmišljanje, može potaknuti neverbalnu vezu kojom izražavate koliko vam je stalo. Hvala Bogu na mnogim njegovateljima koji su toliko dali od sebe tijekom pandemije. U svom utjelovljenju istinske brige, oni govore glasno i dirljivo ponovljenim pojavljivanjem. Dugujemo im veliku zahvalnost.

(Izvor: awaken.com; 3. siječnja 2026.)