Početna Novi svjetski poredak Britanska vlada želi progurati „intervencionistički nadzor građana i regulaciju internetskog prostora”

Britanska vlada želi progurati „intervencionistički nadzor građana i regulaciju internetskog prostora”

Piše: Kit Knightly

Ujedinjeno Kraljevstvo već ima jedno od najkontroliranijih digitalnih okruženja na svijetu.

Ima zabranu društvenih mreža za djecu, koja zahtijeva da svi skeniraju svoju osobnu iskaznicu ili na neki drugi način potvrde svoju dob kako bi se mogli koristiti društvenim mrežama. Za „sadržaj za odrasle” zahtijeva se provjera dobi. U tijeku su prijedlozi i zakonodavne inicijative za uvođenje „otkrivanja golotinje na razini uređaja”, uvođenje „policijskog sata za tinejdžere na društvenim mrežama”, a predvodnik je i po broju uhićenja povezanih s društvenim mrežama.

No, prema ministrici kulture i tehnologije Lisi Nandy, to je tek početak.

Prošlog tjedna, na konferenciji Laburističke stranke, Nandy je održala govor u kojem je slavila britansku zabranu društvenih mreža kao „prvu takvu u svijetu” (zapravo nije prva, osim prema nekom vrlo specifičnom kriteriju, ali nema veze). Na konferenciji je izjavila:

„World wide web koji je stvorio Tim Berners-Lee, kako bi se dijelilo znanje, a ne iskorištavalo ljude, revolucionirao je način na koji živimo. Izvanredna demokratska sila, izvor povezivanja, kreativnosti i utjehe, istodobno je oslobodila neshvatljivu mržnju, bijes i polarizaciju. Zapitajte se: iako nas je nedvojbeno oblikovao i odredio, jesmo li učinili išta približno dovoljno da ga oblikujemo i usmjerimo?

Poput tiskarskog stroja, električne energije i televizije, preokrenuo je društvo naglavačke. No, ono što je gotovo jedinstveno u ovom trenutku jest to koliko je dugo država, koja bi trebala djelovati u ime svojih građana, bila odsutna. Gotovo smo u potpunosti prepustili privatnom sektoru da oblikuje i nadzire revoluciju.

To je gotovo nasilna ravnodušnost. Prema ženama kojima se oduzimaju privatnost i dostojanstvo. Prema djeci koja postaju metama predatora i kojima se krade djetinjstvo. Prema ljudima, a koliko vas je u ovoj prostoriji, osobito žena, protjerano iz javnog života? Ondje gdje se na bijesu zarađuje, a profit stavlja ispred ljudskih života.

Zato, sudionici konferencije, proglašavamo kraj toj ravnodušnosti. Dosta je bilo.

Nećemo zatvarati oči niti stajati po strani kada je riječ o sigurnosti na internetu. I bit ćemo prvi. Prvi u svijetu koji će uvesti zakonodavstvo kojim će se djeci onemogućiti snimanje, dijeljenje ili pregledavanje golih fotografija. Prvi u svijetu koji će uvesti sveobuhvatnu zabranu društvenih mreža za djecu.

… Učinit ćemo sve što je potrebno. Jer kada je riječ o ženama i djevojčicama, prava žena ljudska su prava, a ljudska prava nisu predmet pregovora.

Ali, prijatelji, zar nas ne bi trebalo biti sram što su nas desetljeća nasilne ravnodušnosti dovela do toga da moramo potpuno ukloniti svoju djecu s društvenih mreža jer ih ne možemo zaštititi od štete?

Stoga je naša poruka izvanrednom tehnološkom sektoru, koji svakodnevno predvodi zapanjujuće inovacije, da je ovo naš zajednički poziv na djelovanje.

Neka ova zemlja bude predvodnica u razvoju tehnologije kao nedvosmislene sile za dobro. Jer naši internetski prostori nalaze se na dlanu naših ruku i u kabelima koji prolaze ispod naših nogu. Oni su javni prostori, poput svake gradske vijećnice ili glavne trgovačke ulice. Zato zahtijevajmo da ne budu samo sigurni nego i dinamični, uključivi i osnažujući.

Mjesta na kojima ljudi mogu vjerovati onome što vide te pronaći zajednički jezik i povezanost.”

Prije svojeg govora Nandy je za The Guardian izjavila:

„Ne bismo smjeli prihvatiti da je ovo kraj… Ovo je tek međukorak prema državi koja mora vrlo aktivno intervenirati, nadzirati i regulirati internetski prostor kako bi ljudi bili sigurni.”

Da parafraziramo političara koji je bio mnogo karizmatičniji od Nandy, čini se da ovo nije kraj digitalne cenzure, pa čak ni početak njezina kraja, niti kraj njezina početka… nego bi to mogao biti početak samog početka.

Što to onda znači u praksi?

Pa, očito, digitalnu osobnu iskaznicu.

Jedan od prvih poteza Andyja Burnhama kao premijera bio je „ukinuti” projekt digitalnog identiteta BritCard. No, to je uglavnom bila simbolična gesta.

Projekt zapravo nikada nije nestao i uskoro će se vratiti… barem ako je suditi prema sve učestalijim naslovima poput „Britanija ne može zauvijek odgađati digitalne osobne iskaznice.”

Vjerojatno će se u bliskoj budućnosti dogoditi nešto što će „prisiliti” starog dobrog Andyja da „ponovno razmotri pitanje digitalnog identiteta”.

I, naravno…

„Bez globalne interoperabilnosti digitalni identiteti ne mogu ispuniti svoja obećanja” – Tech Radar

A kada se digitalni identitet službeno ponovno uvede i postane „globalno interoperabilan”, zabrana društvenih mreža za djecu proširit će se na obveznu potvrdu identiteta pri digitalnim kupnjama, korištenju umjetne inteligencije, sprječavanju širenja „dezinformacija” ili čak na sam pristup internetu, koji će biti uvjetovan identifikacijom.

Što god požele.

Ako je sve što su dosad učinili samo „međukorak”, zamislite koliko čvrstu kontrolu zapravo žele uspostaviti.

„Država koja vrlo aktivno intervenira, nadzire i regulira internetski prostor kako bi ljudi bili sigurni.”

Jezive stvari. Možda je najjezivije od svega to što ljudi koji upravljaju njome misle da će upravo takvim pozitivnim prikazom uspjeti prodati tu ideju običnom puku.

(Izvor: off-guardian.org; 5. listopada 2026.)

Pročitajte sljedeće

Medicinska sestra: Mrtvorođenih je značajno više otkako su cjepiva protiv COVID-a stigla u rodilišta

Piše: Steve Watson Medicinska sestra koja radi u rađaonici u Kaliforniji tvrdi da je njezi…