Detalji tajnog američkog ratnog plana ‘MAJESTIC’ za otkrivanje NLO-a i masovnu obmanu

Novopregledani zapisi sugeriraju da se MAJESTIC manje bavio napadima izvanzemaljaca, a više upravljanjem istinom

Amerika se oduvijek pripremala za nezamislivo, ali duboko u arhivima Hladnog rata zakopan je ratni plan koji manje nalikuje obrambenoj strategiji, a više priručniku za upravljanje samim vjerovanjem. Poznat kao MAJESTIC, plan za hitne slučajeve izrađen je 1952. godine na vrhuncu nacionalne panike koju su prouzročili NLO-i.

Do lipnja 1952. Godine počela su se širiti izvješća o čudnim objektima u američkom zračnom prostoru. Vojni piloti, operateri radara i civili viđali su letjelice koje su prkosile poznatoj tehnologiji. Zabrinutost unutar Pentagona rasla je jako brzo. Načelnici stožera tiho su naručili Plan za hitne slučajeve za sukob koji je započeo 1. srpnja 1952., a njegovo kodno ime bilo je MAJESTIC (veličanstveni).

Zašto se vojska pripremala za otkrivanje NLO-a 1952. godine

Za razliku od tradicionalnih ratnih planova, MAJESTIC se uvelike usredotočio na psihološke operacije, nekonvencionalno ratovanje i obmanu. U njemu je zapovjednicima naloženo da ne pretjeruju sa sovjetskim sposobnostima prilikom objašnjavanja viđenja. To je detalj koji sugerira da su se dužnosnici više bojali pogrešnog pripisivanja nego invazije. Samo nekoliko dana nakon što je plan finaliziran, stanovnici Washington DC-ja su doživjeli najpoznatije prelete NLO-a, pri čemu su radarska upozorenja bila učestala baš kao i preleti borbenih aviona, vikend za vikendom.

Je li MAJESTIC bio slučaj za kontakt s izvanzemaljcima, pokriće za tajnu tehnologiju ili proba za masovnu obmanu?

Na vrhu lanca sjedio je general Nathan F. Twining, načelnik Združenog stožera. Twining nije bio skeptičan. U dopisu iz 1947., koji je kasnije deklasificiran, jasno je naveo da je fenomen NLO-a stvaran, a ne izmišljen. MAJESTIC je stvoren u klimi u kojoj su viši vojni čelnici privatno prihvaćali da nešto nepoznato djeluje u američkom zračnom prostoru.

Što dokumenti MAJESTICA zapravo pokazuju

Samo su fragmenti MAJESTICA preživjeli javno objavljivanje. Plan, koji se čuva u Nacionalnom arhivu, čini se da ima najmanje šesnaest stranica, s više dodataka. Samo pet stranica djelomično je deklasificirano 1976. Jedan dodatak u potpunosti se fokusira na logistiku, sugerirajući pripremu za dugoročne poremećaje, a ne za kratku bitku.

MAJESTIC nam manje govori o tome što je bilo na nebu, a više o onome čega se vlade najviše boje. Ne invazije, već otkrivenja

Dostupne stranice otkrivaju stroga pravila izvještavanja, uključujući fizičku provjeru postojanja plana svaki kvartal. Zanimljivo je da se u objavljenom materijalu pojavljuje samo popis za distribuciju mornarice koji je potpisao admiral Arleigh Burke. Nedostaju ekvivalentne direktive kopnene vojske, zrakoplovstva i marinaca, što postavlja pitanja o selektivnom deklasificiranju.

Izostanak bilo kakvog spominjanja nuklearnih udara ili konvencionalnih kretanja trupa je zapanjujuć. Budući da se radi o planu za hitne slučajeve iz Hladnog rata, MAJESTIC premalo govori o bombama i bitkama. Umjesto toga, njegov jezik odražava kasnije dokumente povezane s kontrolom informacija, kampanjama utjecaja i upravljanjem javnim narativom. To je navelo istraživače da tvrde da je MAJESTIC osmišljen za scenarij u kojem je sama stvarnost postala bojno polje.

CIA, JFK i prepisivanje plana

Priča ne završava 1950-ih. Početkom 1960-ih, predsjednik John F. Kennedy navodno je počeo postavljati pitanja o tajnim programima povezanim s NLO-ima, uključujući aktivnosti povezane s MAJESTIC-om i neuhvatljivom grupom MAJESTIC-12. Prema kasnijim izvještajima, to je uznemirilo direktora CIA-e Allena Dullesa.

Dužnosnici su se činili više zabrinutima zbog panike, gubitka autoriteta i nekontroliranih narativa nego zbog fizičkog napada

Godine 1961. pojavio se skup kontroverznih direktiva poznatih kao Spaljeni memorandum (Burned Memo). Ove su upute naglašavale psihološki rat, obmanu i manipulaciju javnošću u slučaju otkrivanja osjetljivih informacija. Istraživači su primijetili snažne sličnosti između ovih direktiva i ranijeg okvira MAJESTIC, što sugerira da je plan revidiran, a ne napušten.

Revidirana verzija navodno je uzela u obzir dva nevjerojatna, ali opasna scenarija. Jedan je bio otvoreno obznanjivanje postojanja NLO-a. Drugi je bio predsjednik koji dijeli tajne izvan odobrenih kanala. U oba slučaja rješenje je bilo isto: kontrolirajte poruku, kontrolirajte reakciju i zaštitite institucionalnu moć pod svaku cijenu.

Što ‘MAJESTIC’ otkriva o moći i istini

Najuznemirujući aspekt MAJESTICA je ono što implicira o vladinim prioritetima. Ako se plan doista usredotočio na psihološke operacije, a ne na obranu, tada percipirana prijetnja nije bila neprijateljstvo izvanzemaljaca, već javna svijest. Dužnosnici su se činili više zabrinutima zbog panike, gubitka autoriteta i nekontroliranih narativa nego zbog fizičkog napada.

Ova perspektiva se poklapa s kasnijim strategijama Hladnog rata gdje je upravljanje percepcijom postalo središnje za nacionalnu sigurnost. MAJESTIC može predstavljati rani nacrt za informacijsko ratovanje, koristeći NLO-e kao okidač i kao testni slučaj.

Desetljećima kasnije, pitanje ostaje bez odgovora. Je li MAJESTIC bio slučaj za kontakt s izvanzemaljcima, pokriće za tajnu tehnologiju ili proba za masovnu obmanu? Ono što je jasno jest da je plan postojao, da je shvaćen ozbiljno i da veliki dio toga ostaje skriven.

Na kraju, MAJESTIC nam manje govori o tome što je bilo na nebu, a više o onome čega se vlade najviše boje. Ne invazije, već otkrivenja.

(Izvor: ibtimes.co.uk; 26. siječnja 2026.)