Zlobni nacrt za osiromašenje svijeta

Piše: Veronique de Rugy (The Epoch Times)

Književnicu i filozofkinju Ayn Rand često su optuživali da izmišlja karikaturalne zlikovce.

Likovi poput Ellsworth Toohey u romanu Veličanstveni izvor (The Fountainhead) smišljali bi planove za preuzimanje ključnih poluga svjetskog gospodarstva u potrazi za iskrivljenim poimanjem pravde.

No ljudi koji zastupaju takve ideje ne postoje samo u crtanim filmovima ili u romanima Ayn Rand.

Tu na scenu stupaju Thomas Piketty i njegova ekipa.

Početkom lipnja Piketty – francuski ekonomist čiji su radovi o nejednakosti od njega učinili svojevrsnu zvijezdu, unatoč tome što su njegovi metodološki postupci, imputacije podataka i selektivni odabir polazišnih vrijednosti više puta bili osporavani – zajedno sa svojim velikim timom predstavio je ono što se može opisati jedino kao zlobni nacrt.

Riječ je o sveobuhvatnom programu globalnog upravljanog nazadovanja, upakiranom u retoriku klimatske pravde i jednakosti.

Plan je daleko preambiciozan da bi ga većina država prihvatila.

No, s obzirom na utjecaj koji Piketty i njegov krug ekonomista imaju na rasprave o porezima na bogatstvo u SAD-u i na istaknute globalne političke prijedloge, njegove temeljne ideje treba shvatiti ozbiljno.

Pikettyjev plan ograničio bi BDP po stanovniku u bogatim zemljama na otprilike 69.000 dolara, što je znatno manje od sadašnjih 94.430 dolara u SAD-u.

Plan bi također ograničio godišnji globalni gospodarski rast na između 0 i 0,5 posto. Gospodin Piketty dodijelio bi SAD-u samo 0,115 posto godišnjeg rasta, iako je američki BDP od 1930. godine rastao prosječno više od 3 posto godišnje. To ne bi pogodilo samo milijardere, nego svakog Amerikanca.

Plan bi propisao međunarodni trodnevni radni tjedan te smanjio građevinsku aktivnost za 70 posto, proizvodnju za 87 posto, pa čak i aktivnosti u sektoru slobodnog vremena za 58 posto.

Protiv zemalja koje se ne bi pridržavale plana poduzimale bi se masovne i stroge trgovinske mjere.

Plan predviđa i „Fond za globalnu pravdu“, financiran ne porezom na ugljik, nego globalnim porezima na bogatstvo i dohodak.

Taj bi fond bio 20 puta veći od sadašnje razvojne pomoći, a njime bi upravljala nova međunarodna birokracija odgovorna – tko zna kome.

Nemojte se zavarati Pikettyjevim ekonomskim obrazovanjem.

Ovo nije ekonomsko razmišljanje. Razmotrite potpunu nedosljednost oslanjanja na golemo postojeće bogatstvo (uglavnom iz SAD-a) za redistribuciju, dok se istodobno dugoročni rast guši gotovo do nule. Velik dio vrijednosti imovine potrebne za financiranje ovog plana bio bi uništen. Jednako je besmisleno tvrditi da će subsaharska Afrika rasti po stopi od 4 posto ako se istovremeno slome gospodarstva koja osiguravaju kapital za njezina ulaganja i kupuju njezin izvoz.

Postavimo neugodno pitanje: što bi bilo potrebno za provedbu Pikettyjeva plana?

O tome je on vrlo prikladno neodređen.

Oduzeti iznos jednak približno 10 posto svjetskog BDP-a i preusmjeriti ga kroz novoosnovano nadnacionalno tijelo ne može se postići lijepim molbama.

Ne možete restrukturirati globalno gospodarstvo u takvom opsegu bez aparata prisile koji bi nadmašio bilo što viđeno u ljudskoj povijesti.

Takav mehanizam morao bi biti autoritaran.

Zahtijevao bi svjetsku vladu s ovlastima da milijardama ljudi određuje koje poslove smiju ili ne smiju obavljati, što smiju graditi, što smiju jesti i koliko sati smiju raditi.

I s kojim ciljem?

„Klimatske promjene“ nisu dovoljan odgovor kada je cijela Pikettyjeva konstrukcija izgrađena na diskreditiranim temeljima. Izvješće se oslanja na polazišne pretpostavke klimatskog scenarija „RCP8.5“, prema kojem bi se Zemlja do 2100. mogla zagrijati za čak 4,8 °C. Međutim, prošlog je mjeseca klimatsko tijelo Ujedinjenih naroda službeno povuklo RCP8.5 (koji je oduvijek predstavljao gornju procjenu) kao „nevjerojatan“. Središnja procjena sada iznosi oko 2,7 °C. Korisnici na Pikettyjevu profilu na X-u odmah su ukazali na tu činjenicu. Njegov odgovor, koliko je poznato, bio je – šutnja.

Time ostaje argument nejednakosti. Globalna dohodovna nejednakost približava se najnižoj razini u posljednjih 150 godina, no Piketty i dalje tvrdi da je radikalna preraspodjela bogatstva nužna za Globalni jug. A gdje su se milijarderi i bogatstvo najbrže pojavljivali posljednjih desetljeća? Neugodno za njegovu tezu, podaci iz Pikettyjeve baze podataka o svjetskoj nejednakosti potvrđuju da su to Južna Azija, Jugoistočna Azija i Istočna Azija. Upravo su te regije Globalnog juga tijekom posljednjih desetljeća izvukle stotine milijuna ljudi iz siromaštva zahvaljujući gospodarskom rastu usmjerenom tržištem.

Jedna od temeljnih zabuna ideologije odrasta (degrowth) jest poistovjećivanje nejednakosti i siromaštva, iako su to dvije vrlo različite stvari. Smanjivanje nejednakosti tako da svi postanu siromašniji nije pobjeda za siromašne. Milijarde ljudi koje se još uvijek nalaze pri dnu svjetske raspodjele dohotka imaju samo jedan realan put prema napretku: rast. Dinamičan rast vođen tržištem i zaštićen vlasničkim pravima jedini je dokazani put prema prosperitetu. To je također put prema poboljšanju okoliša, koje zahtijeva financijska sredstva.

Odrast je krajnje luksuzno uvjerenje.

O njemu maštaju profesori sa stalnim zaposlenjem u Parizu i progresivni analitičari think-tankova u Bruxellesu.

To su ljudi koji već imaju visoke prihode, udobne stanove, velikodušnu zdravstvenu skrb i mirovine, a njihove bi ideje uklonile ljestve kojima bi se milijarde siromašnih ljudi mogle uspeti prema boljem životu.

Randini zlikovci uvijek su tvrdili da djeluju za opće dobro. Uvijek su imali složene planove. Uvijek im je trebalo samo malo više moći kako bi plan uspio. I rijetko su razmišljali o strašnim teretima koje bi njihovi planovi nametnuli običnim ljudima.

(Izvor: zerohedge.com; 13. lipnja 2026.)