San i stvaranje svijeta

Morfej, sin Noći i Sna, krilato je božanstvo koje svake noći uzima čovjeka u svoj zagrljaj kako bi ga doveo na svoje područje i, uzimajući oblik onih koje poznaje, mami ga, pokazuje mu stvarnost ili ga uljuljava u blagotvoran odmor. Takvo su viđenje sna imali Grci. Smatrali su da se smješta negdje između običnog svijeta i onog koji pripada božanstvima, između jave i sna.

San također predstavlja izraz potpunog međuutjecaja između ljudskog i božanskog svijeta. Onaj tko zna njegove tajne može očitavati tragove njegove prisutnosti i, eventualno, prijeći iz jednog svijeta u drugi. Jedan od načina bio je i priziv u trans prema obredima posvećenima Dionizu. San, kao pojava boga Morfeja, predstavljao je drugi način.

„Prema tome je san bio zapravo božanske naravi i njime je čovjeku bio dopušten pristup običnom iskrivljenom ili tajnovitom naličju njegovog postojanja.“

Iskonski san, svakodnevni san i budno stanje

Danas su australski Aboridžini jedno od društava gdje je utjecaj sna još uvijek jako snažan. Oni smatraju da postoje dvije vrste sna, svaka sa svojom posebnom ulogom. Prva vrsta je san koji stvara svijet, takozvano ”vrijeme sna” (djukurrpa). Objašnjenje je da su, prije pojave čovjeka, bogovi stvorili svijet svojim snom. Radi se, dakle, o životnoj esenciji svega što čini naš svemir, izražen živim i neživim svijetom. To vrijeme sna zapravo potječe od reda stvari, svojevrsnog iskonskog zakona koji prožima čitav život kroz sve socijalne, kulturne, duhovne i ine aspekte u koje se neprestano pouzdavamo.

Drugom vrstom sna Aboridžini smatraju svakodnevno iskustvo spavanja (kapukurr). Taj je san poveznica između običnog svijeta i onog u kojem se odvija ”vrijeme sna”. Za sve tri dimenzije koje sačinjavaju život, iskonski san, svakodnevni san i budno stanje, smatra se da stvarno postoje. Ta su tri svijeta materijalno, odnosno sa suprotnog stajališta, taj je materijalni svijet jednako neopipljiv kao i svijet snova. San je stoga uvijek dinamičan i, u slučaju običnog sna, uvijek se odnosi na stvarnost, bilo izravno u vezi s ”vremenom sna”, bilo u vezi s materijalnim svijetom.

„San je, dakle, suptilna veza između zakona predaka i stvaranja svijeta s jedne strane te trenutnog reda i njegovih mogućnosti s druge strane.“

Kitov san

Osim australske kulture, san čuva inače središnje mjesto, iznimno važno, u svakodnevnom životu i percepciji svemira koji nas okružuje kao dio šamanskih i američko-indijanskih tradicija. Većini sjevernoameričkih Indijanaca suptilnost svijeta poznata je kroz san. Jedna od zajedničkih legendi, s ponešto preinaka, sliči australskoj percepciji postanka svijeta. U početku je vladao Veliki Duh, bezvremeni, u praznini, i tada bijaše san. Tako je nastala svjetlost, a s njom i boje, dubina, prozirnost ili neprozirnost. Kad je red došao na nju, svjetlost usnu i dâ život pojmovima težinskom i bestežinskom stanju, a tako i prvom kamenu iz kojeg su nastale sve stijene, od najfinijih i najsjajnijih do najčvršćih i najhladnijih. Ali zatim usnu iskonska stijena o blagosti i nježnosti, dajući tako život cvijetu, a on pak svim ostalim biljkama, od najkrhkijih do najveličanstvenijih stabala… Iz sna biljaka nastale su životinje. Najplemenitija među njima bio je kit, koji usnu i pojavi se čovjek.

„Sposoban da u svojim snovima ponovno stvori svijet, čovjek se može vratiti do Velikog Duha, koji je istovremeno i praznina i izvor svega postojećeg.“

U američko-indijanskom svemiru božanski se lik pojavljuje u obliku prirodnih elemenata ili u obliku životinja koje mu se pojedinačno ukazuju (izolirani oblaci, neobična životinjska ponašanja…). Ako božanski lik može tako jasno pročitati svijet kako bi znao prepoznati njegove znakove, moguće je jednako tako u snu uspostaviti stvarni dodir s tom svetom prirodom. Takvo oniričko viđenje, u koje svi polažu povjerenje unatoč njegovoj osobnoj i neopipljivoj osobini, može dopustiti takav san koji bi uključio u svakidašnji život ulogu ili funkciju koja mu je svojstvena.

U šamanskoj tradiciji san najčešće ukazuje na čovjeka koji je sposoban biti šaman u svojoj skupini. Taj san iznosi spoj između sebe i božanske pojave čija je uloga središnja u društvenom životu. Osim toga, izvan transa, san postaje potpora ili način kojim šaman ulazi u kontakt s različitim izrazima božanstva. San zauzima središnji položaj i u aktivnostima grupe i svatko se, bez obzira je li šaman ili ne, može odlučiti na ovu ili onu radnju prema analizi sna: odlazak u lov ili u ribolov, smjer putovanja, promjena položaja logora, itd.