ETIKA SAMURAJA – 3. DIO: Svijet bez časti i feminizacija muškaraca

Ovo je nastavak teksta „Sjena praznine: etika, obrazovanje i značaj samuraja u današnjem vremenu“. Prva dva dijela možete pročitati OVDJE i OVDJE. Tekst je napisao Peter Alexandar, autor knjige „U zemlji ludoga kralja – protokoli nove medicine“. ..

Znanosti i vještine

Na Istoku tradicionalno je obrazovanje bilo drevan i prilično različit fenomen. Jedna od glavnih razlika koje su rane Kineze uvjerile da je zapadna kultura barbarska jest to što nemamo jezik kojim bi naše znanosti i vještine međusobno komunicirale. U zapadnom obrazovanju, koje je danas prisutno i na Istoku, svaka znanost iznalazi svoju vlastitu terminologiju. Riječ ‘stres’ (engl. stress, što može značiti: stres, pritisak, naprezanje, naglasak, napon, opterećenje itd.; op. prev.) na primjer, znači jednu stvar nekom inženjeru, drugu liječniku, a nešto sasvim treće glazbeniku, geologu, svećeniku ili ekologu.

Vjerojatno se to nije zamjećivalo jer je latinski jezik, lingua franca Crkve i Sveučilišta, davao privid zajedničke terminologije. Sada se čak i to svelo na jedan ‘pogodan’ sustav za razne znanosti.

„Rezultat ovog neuspjeha naših znanosti i vještina da komuniciraju i surađuju doveo je do eksplozije kaosa.“

Na primjer, na Istoku medicina i kulinarstvo dijele isti jezik. Najukusnija hrana i ona najzdravija moraju, na koncu, biti iste. No, na Zapadu najukusnije kulinarske novotarije Escoffiera (legendarnog francuskog popularizatora kulinarstva; op. prev.) su, iz medicinskog kuta gledano, nutricijska katastrofa, a naši nutricijski ideali često su nejestivi.

Naše vještine i znanosti nemaju pravu komunikaciju. Te dvije sfere jedna drugoj proturječe i međusobno se obezvrjeđuju. Kada nema načina komunikacije između raznih područja stručnosti na scenu se neumitno uvlači subjektivnost, veliki demon „znanstvene metode”. Tada nema holizma, svaka je znanost zasebna, svaka ima vlastiti plan, skriven svima drugima.

Istok je imao dva značajna sredstva spoznaje. Postojala je teorija o Osam uvjeta/yinu i yangu, jedna od najpoznatijih i najmanje shvaćenih doktrina orijentalne znanosti. Ipak, u rukama „proračunatih ljudi” ona postaje gotovo istovjetna grčkoj logici. Mnogo je onih što misle da o yinu i yangu znaju sve, ali oni koji to doista i znaju vrlo su rijetki, bilo na Istoku ili na Zapadu. „Osam uvjeta” ne zasnivaju se na logici, i zapravo su sličniji, po svojoj naravi, kvantnoj fizici, nenadmašnom sredstvu relativnosti.

Drugi stup orijentalne znanosti su Pet elemenata, sredstvo za ono što se fizikom ne može mjeriti, sredstvo za utvrđivanje kvalitete a ne kvantitete. Na Istoku se podrazumijevalo postojanje dobre komunikacije između svih znanosti i vještina.

„Pet Prstenova iz Musašijeve rasprave, pet elemenata u medicini, pet okusa u kulinarstvu, pet tonova u glazbi, pet špijuna u umijeću ratovanja – svi su oni dio iste mreže i pjevaju jednu milozvučnu pjesmu, dopuštajući međusobno ispitivanje.“

Ova dva sredstva dopuštaju mnogo veću pristupačnost, transparentnost i povezanost između raznih disciplina. U ovoj paradigmi najuzvišenije znanje, najokultnije, najteže za naučiti i primijeniti, bio je mač. Mač je bio ono krajnje intelektualno postignuće koje je nadilazilo kalkulatorski mentalitet te je predstavljao kaljenje i usavršavanje duše, otpuštanje duha u svijet, oslobođenog okova misli, šireći znanje koje je bilo uzvišeno, neokrnjeno, vječno, nepromjenjivo, duboko i mudro, kao osnova, kontekst za spoznaju svega drugoga.

On predstavlja obrazovanje i osnaživanje našeg duha, utjelovljenje znanja, spajanje svega poznatog u savršeno djelovanje. On daje glavni element znanja, što je temelj obrazovanja, bez kojeg se ne može, u biti, spoznati išta drugo.

Mač je vještina svemira, jedinstveni izraz, ne onoga što znamo, nego izraz onoga što jesmo, onoga što potencijalno možemo biti. Umješno baratanje mačem nije funkcija, nešto što možemo učiniti, nego nešto što utjelovljujemo. Ono zahtijeva sveukupnost našeg postojanja.

Samurajska etika nije politička teorija, niti neki moralni standard za upravljanje državama, ili opravdanje za nekakvo rasuđivanje tipa „tko je jači, taj tlači”. Umjesto toga, to je živuća filozofija na djelu, višegodišnji cvijet kojeg bi čovječanstvo trebalo njegovati, sredstvo za postizanje najvišeg prosvijećenog intelekta. Njegovi uvidi danas su dragocjeniji neko ikada prije.

Samurajska etika blisko je povezana s drugima, s mirom u društvu. Zdravlje, snaga i moć pojedinca izvan društva nemaju nikakvog značenja.

Duhovna prosvjećenost ne proistječe iz osobnog odnosa s Bogom (premda su mnoge škole tvrdile da su nadahnute odozgo, od Boga) nego iz odnosa i služenja drugima, ali i iz „načina Bušija”. Riječ ‘samuraj’ znači sluga a – kao što je primijetio Dylan – „Nekomu ipak moraš služiti”.

Feminizacija muškaraca

Prije nego što istražimo duhovnu sferu samuraja bilo bi dobro da današnju situaciju sagledamo njihovim očima. Gdje se možemo susresti s časnim životom? Pogledamo li suvremen ideal ljudskih bića, što nalazimo? Tko su dobri momci?

Današnji idealan muškarac je nježan, smjeran, iskren, promišljen i ljubazan. Dobro je obrazovan ili obučen, diskretno ili otvoreno ambiciozan. Sladunjav, prilagodljiv i bezobličan, on bestidno i glatko izgovara laži da bi sačuvao mir, svima pokazuje svoju ugodnu stranu, prikriva svoj animozitet a ono što doživljava kao nepravde bez oklijevanja predaje vlastima. Svakoga pokušava zabaviti i nikada ne podiže glas, osim možda s vremena na vrijeme ali uglađeno, u opravdanom ogorčenju, iz dobrih razloga. On je, kao što je veliki japanski pjesnik Mišima optužujuće primijetio, „ravnodušni oportunist”.

Idealna žena je pak, uza sve navedeno, još i nešto agresivnija, koristoljubivija, neopterećenija djecom i, prihvatimo li sadašnju paradigmu, energičnija i samosvjesnija.

„Nažalost, čini se da nam naši idealni pojedinci ne pomažu stvoriti jedno skladno društvo.“

Stopa samoubojstava muškaraca u strašnom je porastu. Imamo  pretučene žene, muževe i djecu jer se frustrirani i gnjevni ljudi, poput životinja u kavezima, okomljuju na svoje najbliže. Imamo gomile otuđene mladeži, nasilne i kriminalne, besciljne i zbunjene svijetom u kojem se našla, uhvaćene između borbe i pokornosti. Imamo epidemiju ovisnosti o drogama jer se ljudi utiču kemiji kako bi pobjegli od ispraznog, nepotpunog života koji im ne donosi gotovo ništa osim boli. Čak i bez bilo kakve očigledne drame, milijune života prožima oholost, a mnogi samo što nisu dobili rak.

U širem kontekstu imamo pandemiju rata, ugnjetavanja, siromaštva, ropstva i nasilja, čemu ne može umaći niti jedna zemlja. Trenutno živimo u društvu koje je daleko od idealnog, u nekoj vrsti samurajskog scenarija najgoreg slučaja. Svijet kojim vladaju trgovci a upravljaju tehničari mora neumoljivo postati gadan i opak. Sa samurajskog gledišta, u društvu imamo veliki kaos, tešku bolest u srcima ljudi, svijet bez časti.

Jedna od najvećih tragedija zabilježene povijesti jest feminizacija muškaraca.

„Muškarci se sve više obučavaju na način stran njihovoj prirodi. Kukavno društvo zastrašeno muževnošću uškopilo je muškarce i izvadilo im zube očnjake te im ispralo mozak i odvelo ih u položaj blage pokornosti svemu i svačemu, nijemo im zaprijetivši da se pokoravaju, jer inače…“

Oni su blagi i pristupačni, ljubazni, samozatajni, vrijedni, modno osviješteni potrošači, rješavatelji problema i osobe za održavanje ili domari. Oni su dezodoransom natopljeni, dizajnerski odjeveni, održavaju formu i ugađaju svojoj mamici, bave se sportom, obzirni su i neuvredljivi, katkada otresiti, ali i iskreni i razumni. Silno im je stalo da se prikažu u dobrom svjetlu. Oni prikrivaju svoje neprijateljstvo. Nastoje izgledati lijepo i „postupati ispravno”, ma što to značilo. Štoviše, to smatraju muževnim ponašanjem. U najboljem slučaju, najviša počast za njih jest kada ih drugi smatraju „jako finim”. Večer provedena u gledanju televizije dovoljna je da se potanko ispita taj bljutavi ideal iz svakoga kuta.

Jocho Yamamoto, samuraj koji je postao budistički svećenik kada mu je car zabranio da okonča svoj život, naglašavao je krhkost muškosti. Rekao je: „Suvremeni samuraji ciljaju vrlo nisko. Imaju kriomičan pogled lopova. Misle samo na sebe, postupaju previše napadno i misle da su jako pametni. Iako se čini da imaju čelične živce, sve je to samo fasada, jer oni su ništavni hvalisavci. S takvim stavom ne mogu na zelenu granu.”

Mi smo zagubili naše modele muškog ponašanja. Čak smo ih revnosno pokopali. Na primjer, latinski koncept časnog muškarčevog ponašanja, odnosno ‘mačo-muškarca’ potpuno je izokrenuo svoje značenje i sada označava ženomrsce, nasilnike i tupe idiote koji se podriguju, prde te se glasno hvale i razmeću.

Neki današnji muškarci itekako su svjesni ove praznine u svome biću, pa svoj ključni muški temperament pokušavaju povratiti kroz uspješnost ili zavođenje, kroz „muško druženje”, raznorazne inicijacije i slično, hvatajući se bilo čega da bi se osjećali kao muškarci. Bučne zabave po privatnim kućama, poistovjećivanje s ostalim članovima skupine, okrivljavanje pa grljenje drugih samo pojačavaju tu otuđenost. To je simptom, ne lijek.

„Znamo više o tome kakvi su gorile nego kakvi su muškarci, a danas ima još manje mjesta na kojima bismo se mogli ponadati da ćemo moći uočiti potpuno zrelog muškarca.“

No, izrazom „jako fini” ne možemo opisivati ljude. Čokolada je jako fina, ljudi su ipak prilično složeniji.

Pripitomljenima, praktički uškopljenima, uvježbavanima poput magaraca i prebrojavanima poput stoke, muškarcima se jedva dopušta da postoje, te ih se ne ohrabruje da vode odgovoran život. Ova feminizacija muškaraca pretvara sve ljude u roblje. To je vrlo opasno.

Društvo danas snažno osuđuje ono što naziva muškom ‘razmetljivošću’, ‘bahatošću’ i ‘nezrelošću’, no možda su upravo te nepredvidive osobine ono što sada može spriječiti naš odlazak u posvemašnje ropstvo.  ‘Glupi’ i ‘nasilni’  muškarci možda su bedem protiv svijeta kojeg bi trgovci i tehničari sa svojim laskavim pričama oblikovali po svom ukusu.

Problem je što nasilnost daje rezultata, to je ključna stvar svakog pregovaranja, te svaka vlast ili institucija želi kontrolirati nad kime će se vršiti nasilje, gdje i kada. Sve strukture vlasti pridržavaju si pravo da krše tuđa prava, da vladaju isključivo strahom i nasiljem, pomoću policije i vojske, makar se može činiti da željeznu šaku krasi svilena rukavica.

Vlast je u našem svijetu izjednačena s moći da se uništava, ugnjetava, zatočuje i obezvrjeđuje. Ona od svakoga zahtijeva da šuti, da se drži podalje od ulice, da prosvjeduje samo na jedan jalov način.

Jedino institucijama, industriji zabave, trgovcima, kukavicama, lopovima i nasilnicima treba magloviti mir da bi pleli svoje mreže, kao i omamljena i prijemčiva publika. Preostali dio nas može zabaviti, informirati i uvesti u komunikaciju svaka iskrena osoba koja će spremno zaljuljati brod, odnosno koja se ne boji poljuljati status quo individualnim istupom. Neukrotivost i sablažnjivost su slobode koje omogućuje hrabrost i poniznost, koje će razdražiti samo strašljivce.

Da bi postigao velike stvari čovjek mora biti ekstreman, mora donekle rastegnuti zone ugode. Ne pokušavam ovdje ulaziti u bilo kakvu raspravu o seksualnosti. Samuraji su očekivali da žene i muškarci razviju svoje pune potencijale. Ovdje ukazujem na osebujnost muškaraca o kojoj se svi možemo složiti. Muškarci su impulzivni, hvalisavi, bedasti, nezreli i bezobzirni, čak i nasilni.

Svim je institucijama to neprihvatljivo. Niti jedan establišment ne može to uračunati u bilo koju jednadžbu nekog budućeg idealnog društva, osim u vidu topovskog mesa. Svijet se ujedinjuje da bi dokinuo stvarnost muškaraca. Takvi ne bismo smjeli biti. Svi predstavnici znanosti, politike, državništva, obrazovanja i vlasti tvrde da „nisu impulzivni, nezreli, bezobzirni, razmetljivi, debilni ili nasilni.” No često su upravo takvi. Muškarci su upravo takvi.

Vrlo je bitno razlučiti da ovaj neprivlačan aspekt muškog vladanja ne predstavlja neminovno nečasno ponašanje. Sasvim je moguće biti impulzivan i nagao, glup, nezreo, čak i nasilan, a ipak častan. Uz takve je osobine čak moguće uzdići se do nekog časnog položaja. Do velike promjene dolazi jedino trošenjem ogromne energije i plivanjem protiv struje.

Samuraji su uvidjeli da onkraj svih naših osobnih prosudbi postoji način sagledavanja drugih uz veću dozu prihvaćanja, veću dozu stvarnosti. Jedino nečasno, sebično i neprosvijećeno ponašanje doista šteti društvu, a takvo ponašanje nije nužno vidljivo, neprilično ili nerazumno.

Umjesto da procjenjujemo druge na temelju naših dobrih i loših prosudbi, možemo u njima tražiti njihovu čovječnost, njihovu volju, njihovu nesebičnost i njihov doprinos društvu.

„Onkraj naših osobnih predodžbi o tome kako bi se ljudi trebali ponašati, postoji spoznaja o jednoj časnoj egzistenciji koja zasjenjuje naše procjene.“

Ovime se muškarce stavlja u neizvjesniji položaj od žena, položaj koji zahtijeva posebnu suzdržanost. Budući da su muškarci bezobzirniji, hvalisaviji i naprasitiji, čast je vitalniji segment Muškosti. Jedino čast može donijeti suosjećanje, dostojanstvo, velikodušnost, poniznost i nesebičnost koji će oplemeniti naprasitost i lakomislenost – što je jedna od lijepih strana života u ulozi muškarca. Njega (muškarca) može iskupiti i upotpuniti jedino časna egzistencija.

Ova feminizacija ima bezazleno i nevino izvorište: muškarac je istinski muškarac jedino kada ne postupa s ciljem da bude privlačan. To je crna rupa muške svijesti iz koje se muškost ne može izvući.

Kada muškarac nešto čini, makar i neku dobru stvar, on, nastojeći biti privlačan, stvara nevidljivo proturječje časnoj egzistenciji koja prirođeno mora biti nesebična. On smjesta postaje nečastan, živeći u jednoj donjoj sferi. To iz njega isisava život, poput soli stavljene na puža. To djeluje izvana, a ne iznutra.

Najvažnija je unutarnja iskrenost muškog ponašanja. Njegovu namjeru ne vidi nitko osim njega, a jedino namjera daje djelovanju značaj. Uporaba moći da bi se izgledalo lijepo (što označava brigu o sebi) umjesto da se čini nešto lijepo, odnosno da se brine za druge, najstrašnije je izopačenje moći.

Kod žena je to drukčije. Budući da su mnogo razboritije, one slobodno mogu ponekad postupati iz želje da se svide.

Iako su samurajska etika i duhovnost naglašeno neopterećene seksualnošću, zasigurno bi htjele da oba spola ostvare svoj puni potencijal. Pri svojoj punoj snazi, muškarci i žene bili bi osebujniji. Androgena i sobom zaokupljena priroda društva s „prijaznim muškarcima i smionim ženama” samo je znak velike slabosti i opasnosti u društvu.

Slijedi uskoro: Tehnologija nam zasljepljuje pogled na našu devoluciju