Tisuće njemačkih tajni

Glavna slika: Magnetofon iz njemačke radijske postaje u Drugom svjetskom ratu. (Fotografija: George Shuklin)

Ovo je kraća verzija članka „Tisuće njemačkih tajni“ kojeg u cijelosti možete pročitati u novom broju magazina Nexus. Članak je 1946 za Harper’s Magazine napisao Charles Lester Walker i predstavlja autentično svjedočanstvo o utrci za nacističkom tehnologijom koja se odvijala neposredno nakon Drugog svjetskog rata…

Netko je nedavno poslao pismo Zračnoj bazi Wright Field, uz komentar da je, ako dobro shvaća, država u posjedu značajne zbirke vojnih tajni neprijateljske strane, da se mnoge od njih sada nalaze na javnoj rasprodaji te da moli da mu se, ako je moguće, pošalje sve vezano za njemačke mlazne motore. Iz Vojnog zrakoplovstva stigao je odgovor: „Žao nam je, ali to bi težilo pedeset tona.“ Osim toga, tih pedeset tona bilo je samo dio onog što je danas nesumnjivo najveća ikad prikupljena zbirka zaplijenjenih vojnih tajni.

Zbirka se danas najvećim dijelom čuva na trima mjestima: Zračnoj bazi Wright Field (u Ohiju), Knjižnici Kongresa i Ministarstvu trgovine. Wright Field raspolaže riznicom u kojoj se nalazi 1.361 tona. Ured za tehničku službu u Washingtonu (kojem je pripojen i Ured za objavu informacija, Vladina agencija izvorno osnovana da skrbi o zbirci) spominje na desetke tisuća tona materijala. Procjenjuje se da zbirku zacijelo čini više od milijun predmeta te da je vrlo vjerojatno da ona sadrži praktički sve znanstvene, industrijske i vojne tajne nacističke Njemačke.

Jedan vašingtonski dužnosnik nazvao ju je „najvećim pojedinačnim izvorom takvog materijala na svijetu te prvim pravim iskorištavanjem pameti čitave jedne zemlje“.

„Počeci zbirke sežu u 1944. godinu, kada je jednog dana Saveznički kombinirani stožer pokrenuo golemu potragu za vojnim tajnama na okupiranom njemačkom teritoriju.“

Stvorili su skupinu vojno-civilnih timova, koja je prozvana Odborom za zajedničke obavještajne ciljeve, a cilj joj je bio pratiti invaziju vojnih snaga na Njemačku te otkriti sve njene vojne, znanstvene i industrijske tajne koje bi se u ranoj fazi iskoristile protiv Japana. Ti su timovi vodili bitku s vremenom ne bi li došli do najvažnijih informacija prije nego li se one unište, pokazujući pritom nevjerojatnu dovitljivost i upornost.

Na primjer, u kompaniji koja se bavila optikom u Wetzlavu, u blizini Frankfurta, američki pukovnik koji je provodio istraživanje bio je uvjeren da mu čelnici kompanije nešto kriju. Međutim, ništa nije moglo poljuljati njihove tvrdnje: predali su mu sve čime raspolažu. Idućeg se dana vratio s pravnim dokumentom i zatražio da ga svi potpišu. Dokumentom se jamčilo da su predali „sve znanstvene i trgovinske podatke, a u suprotnom prihvaćaju sve posljedice“. Dva dana kasnije potištenih su lica potpisali dokument i pukovnika potom odveli do skrivenog mjesta u zidu skladišta. Iz tamošnjeg su sefa ispali tajni dokumenti o optičkim instrumentima, mikroskopiji i uređajima za usmjeravanje.

Jedan dvočlani pretraživački tim našao se pred potpunom blokadom. Spisima kojih su se trebali dokopati izgubio se svaki trag. Kolala je glasina da su skriveni u nekoj planini. Članovi tima u džipu su pretražili to područje. Ništa. Ne odustavši od potrage, jednoga su dana naišli na neveliku cestu u šumi na ulazu u koju je stajao znak: Oprez! Mine! Oprezno su i polako krenuli naprijed. Ništa se nije dogodilo. Međutim, pred betonskim bunkerom u brdu naišli su na još jedan natpis: „Otvaranje će dovesti do eksplozije“.

„Bacali smo novčić.“ – jedan član pretraživačkog tima kasnije je izjavio. „Gubitnik je privezao uže za tegljenje džipa za vrata bunkera, zadržao dah i stisnuo gas“.

Eksplozija se nije dogodila. Vrata su iskočila iz šarki. Unutra su se nalazili traženi tajni dokumenti.

„Njemački ured za patente ubacio je neke od svojih najstrože čuvanih patenata u 488 metara duboko okno kod Heringena, a na njih onda poslagao tekući kisik u cilindrima.“

Kada ih je američki tim za zajedničke obavještajne ciljeve pronašao bilo je upitno hoće li ih se moći spasiti. Bili su čitljivi, ali u toliko lošem stanju da bi se zbog izvlačenja na površinu raspali. U okno se stoga spustila ekipa s fotografskom opremom i na mikrofilmu zabilježila sve patente koji su ondje skrivani.

Cjelovit članak potražite u novom broju magazina Nexus…