Eterometrija: Nova znanost latentne energije bez mase

Napisao  Pročitano 2655 puta

Eterometrija, egzaktna znanost mjerenja energije bez mase (etera), nova je biofizička i nanometrijska znanost, odnosno znanstvena disciplina koju su razvili dr. Paulo N. Correa i Alexandra N. Correa, i to kao sintezu eksperimenata i analiza koji su replicirali, revidirali i nastavili djelo Nikole Tesle, Louisa de Brogliea, Wilhelma Reicha (orgonomija, orgonometrija), Renéa Thoma (teorija katastrofe) i Harolda Aspdena. Predmet njenog proučavanja je energija koja nema masu.



Eterometrija

Od 1999. dr. Paulo Correa i Alexandra Correa predlažu imanentističko-monistički model nemjerljivog, dinamičnog etera. Taj model definira eter kao primarnu energiju bez mase (tamnu energiju bez mase) u električnom (ambipolarnom) i neelektričnom (latentno toplinskom) obliku. Energija bez mase postoji i u sekundarnom (npr. gravitoni, kinetoni) i tercijarnom obliku (npr. fotoni) pod utjecajem materije i nijedna teorija dinamičnog etera ne može biti potpuna ako se ne uzmu u obzir ti oblici energije bez mase, ili ako se ne ponudi model stvaranja energije koja posjeduje masu iz procesa energije etera.

Paulo i Alexandra Correa eksperimentima su dokazali postojanje Reichove orgonske i negativne DOR energije i kvantitativno ih odredili kao granične subspektre ambipolarne (električne) energije bez mase. Jedna od temeljnih karakteristika eterometrijske teorije je da svjetlosni valovi nisu valovi koji prenose svjetlost. Medij (ili mediji) su to koji su već sastavljeni od valova i koji se već valovito kreću, a ono što prenosi svjetlosni podražaj nisu svjetlosni ili elektromagnetski valovi nego Teslino zračenje (ili orgon), ambipolarno zračenje, kroz svoje longitudinalne valove.

Eterometrija tako razjašnjava vezu između transmisije svjetlosnog podražaja i lokalnog generiranja svih fotona crnog tijela, na koju je nekoć ukazao čak i sam Einstein. Svjetlosni valovi su lokalni i povezani s fotonskim česticama, u potpunom skladu s klasičnom kvantnom mehanikom i bez potrebe za posezanjem za relativističkim transformacijama.

Energija bez mase

Energija bez mase je energija u kojoj nema inercije. Ona je posvuda 'prisutna u prostoru' ili se povezuje s različitim stanjima gibanja materijalnih čestica ili tijela. U širem smislu energija bez mase obuhvaća manifestacije etera, kao i stanja fotonske i kinetičke energije. Primordijalne ili eterske manifestacije energije bez mase uključuju gravitonska i antigravitonska stanja pod utjecajem materije ili njezinih čestica i, na dubljoj razini, kozmološke manifestacije tamne energije, i u električnom i u neelektričnom obliku, koje se dovode u vezu s kozmološkom kreacijom materijalnih čestica.

Eterometrija navodi da se svijet materije odnosi isključivo, u strogom smislu riječi, na elektromagnetska i inercijska svojstva čestica energije koja ima masu te da je čak i gibanje materijalnih čestica ili tijela koji nose masu rezultat interakcije energije koja ima masu i energije koja je nema. Međutim, eterometrija se ne bavi per se energijom bez mase u stanjima koja su izravno ovisna o masi, kao što je prijelazna kinetička energija masom određenih čestica ili elektromagnetska energija fotona crnih tijela. Primarno se usredotočuje na proučavanje energije bez mase u neelektromagnetskim oblicima.

Energija gravitona

Gravitoni su čestice prijelazne, neelektromagnetske energije bez mase čiji je impuls (gravitacijski moment) vezan za energiju čestica materija koja ima masu, ali koje se emitiraju iz lokalnog eterskog medija (koji formiraju neprestan i pravilan priljev tamne energije bez mase te kozmološke leptonske rešetke). I gravitoni i antigravitoni mogu se oblikovati i biti smješteni u kompozitnim rešetkama koje tvore lokalni eterski medij. Gravitoni vezani za čestice energije koja ima masu opisuju se matematički i fizički kao čestice koje stoje u odnosu sekundarne superponiranosti s tom energijom koja ima masu. Osim gravitona, eterometrija je pokazala postojanje primordijalnih ili primarnih manifestacija energije bez mase i u električnom i neelektričnom obliku, koje se još nazivaju i tamnom energijom bez mase.

Ambipolarna energija bez mase (orgon i DOR), poznata još i kao Teslino zračenje
 
Električna energija bez mase sastoji se od ambipolarnih naboja u kojima nema inercijskih efekata i koji se šire longitudinalno. Za razliku od monopolarnih naboja (elektroni, protoni) koji su karakteristika običnog elektriciteta koji se vezuje uz masu, ambipolarni naboji neprestano alterniraju između polova, odnosno, preciznije rečeno, konstantno variraju svoj polaritet tijekom širenja prema naprijed. Ambipolarni elektricitet je fenomen bez mase. Hvatanje polja ambipolarne energije od strane monopolarnih naboja rezultira njihovom akceleracijom; deceleracija istih naboja vezanih za masu rezultira lokalnom proizvodnjom fotona crnog tijela.

Paulo i Alexandra Correa objavili su kozmički spektar ambipolarnog zračenja i odgovarajuće spektre crnog tijela koji se emitiraju iz elektrona i protona, nudeći precizne nove jednadžbe koje iz korijena mijenjaju konvencionalnu teoriju  elektromagnetizma. Pokazali su također kako kontinuirani ambipolarni spektar sadrži dva biološki i fizički posebna područja koja odgovaraju Reichovom razlikovanju pozitivne orgonske (OR) energije i tzv. smrtonosnog orgona, odnosno negativne (DOR) energije. Prag između OR-a i DOR-a javlja se pri 79,4 keV. Riječ je o izričito eterometrijskom otkriću.

Latentna toplinska energija ili latentna energija bez mase

Neelektrična energija bez mase postoji i u stanju nevezanosti i vezanosti za masu. U stanjima vezanosti za masu ona je odgovorna za energiju molekularnih faza, intrinzičnu energiju plinova, specifičnu latentnu toplinu, većinu atmosferske energije te energije nekovalentnih veza koje koriste svi živi sustavi. Njezina generička oznaka je molekularna latentna toplina. U stanjima nevezanosti za masu latentna energija bez mase odgovorna je za kozmološko stvaranje prostora i smjera (dijakronizam) te sinkronicitet apsolutnog vremena.

Superponiranost latentne energije bez mase dovodi do onoga što se fizikalno i matematički označuje kao fazna energija koja dopušta stvaranje energije koja ima masu i gravitona (sekundarna superponiranost). Eterometrija tako potvrđuje da je sva energija s masom prijelazni konstrukt fazne superponiranosti latentne energije bez mase, kompozitni efekt sastavljen od jedinica energije etera. Zračenje crnog tijela sastoji se od neionizirajućeg toplinskog, optičkog i supraoptičkog 'elektromagnetskog' (fotonskog) zračenja, tvoreći ono što zovemo radijativnom (osjetnom) toplinom. Ambipolarno orgonsko zračenje indirektno (preko 'medija' koji čine elektroni) dovodi do zračenja crnog tijela s valnim duljinama većim od 300 nanometara (nm). Ambipolarno DOR zračenje indirektno dovodi do fotona crnog tijela (Hallwachs) u UVB i UVC spektru, sve do zračenja crnog tijela od najkraćih 47 nm (kraja spektra crnog tijela).
    
Treba istaknuti da se osjetna toplina, za razliku od latentne, sastoji od kinetona (molekularne topline) i fotona crnog tijela (radijativne topline). Fotoni (ionizirajući ili neionizirajući), kinetoni, gravitoni, ambipolarni naboji i čestice ili jedinice latentne energije bez mase su čestice bez mase povezane s određenim fizičkim interakcijama ili manifestacijama.

Prikaz ovih čestica i prijedlog novog modela i matematičkog formalizma kojim se pristupa njihovim specifičnim svojstvima sažetak su serije sustavnih i različitih eksperimentalnih istraživanja fizičkih i bioloških sustava u sklopu eksperimentalne eterometrije, eterometrijske biologije i eterometrijske teorije sinkroniciteta.

(Izvori: Encyclopedia Nomadica, www.EncyclopediaNomadica.org;  www.aetherometry.com)

student financial help center