Walter Last: Revolucionarni novi smjer u liječenju raka

Napisao  Pročitano 9503 puta

Kako bismo izbjegli fatalne posljedice raka moramo spriječiti upalu stabiliziranjem, a zatim i postupnim eliminiranjem tumora kombinacijom oranih alkalizirajućih i antimikrobnih načina liječenja, proteolitičkih enzima i kurama prehrane sirovom hranom.



Piše: Walter Last © 2013
http://www.health-science-spirit.com

Danas je u liječenju raka naglasak stavljen na uništavanje tumora, a sva su istraživanja usmjerena na pronalazak novih načina koji bi doprinijeli toj misiji. Međutim, mala je količina stvarnih dokaza uspješnosti takvog pristupa i njegove koristi za pacijente, a usto postoji velik broj dokaza da je rak upravo zbog tog pristupa toliko opasan. U više od 30 godina mojega rada s pacijentima oboljelima od raka i sam sam počeo s tim uobičajenim shvaćanjem koje na tumore gleda kao na neprijatelja kojega treba uništiti. No postupno sam, zahvaljujući vlastitu iskustvu i sve većemu broju novih i nezavisnih istraživanja, promijenio svoj pogled na stvari.

Danas na stanice raka i tumore gledam kao na općenito bezopasne tvorbe, a uobičajene načine liječenje držim glavnim uzrokom smrti oboljelih od raka. Vjerujem da uz pravilnu strategiju od raka nitko ne mora umrijeti. Ovdje želim dati kratak pregled prijedloga za promjene u liječenju raka. Već više od stotinu godina raste količina dokaza koji govore o mikrobiološkim uzrocima raka. O tome sam pisao u svojemu članku 'Pleomorphic Microbes: The Hidden Cause of Cancer and Autoimmune Diseases'.1 Niže izlažem svoja današnja shvaćanja razvoja raka.

Rak se može začeti primarnom infekcijom koja postaje kronična u dijelu tijela opterećenu stresom ili ondje gdje postoji zastoj krvnog optoka. A prema Reichu2, do mikrobiološke aktivnosti može spontano doći zbog raspadanja bolesna tkiva. Tijelo pokušava ovu zarazu prostorno ograničiti zatvarajući je u čahuru, a – s druge strane – na nastanak tumora možemo gledati i kao na stvaranje biofilma kojim se mikroorganizmi štite od imunološkog sustava. Na sličan način drveće stvara tumore kore nakon što ih ubodu neke ose. Sve dok je krv dovoljno čista tumor ostaje samo tumor. Nije ni zloćudan niti se pretvara u rak.

No ukoliko se imunološki sustav stalno mora boriti protiv napada, npr., kada se izgubi ravnoteža normalne tjelesne flore, što se često dogodi u crijevima s gljivicom roda Candida, ili kada otrovi ulaze u krv zbog sindroma propusnih crijeva, ili u slučaju stresnih događaja kao što su emocionalne traume ili podsvjesnog straha i šoka zbog dijagnoze raka tada se krv zarazi opasnim (pleomorfnim) mikroorganizmima. Na taj se način aktiviraju i svi manje ili više uspavani mikroorganizmi unutar toga tumora. Kancerogeni mikroorganizmi proizvode metabolite koji blokiraju oksidacijsku proizvodnju energije zahvaćenih stanica. Seeger i Budwig otkrili su blokadu rada sustava citokroma. Dodatno, može doći do blokade ciklusa limunske kiseline tartarnom kiselinom gljiva3 koja istiskuje jabučnu kiselinu. Kancerogeni mikroorganizmi proizvode i hormon rasta koji uzrokuje rast tumora.

U svakom slučaju, pleomorfni mikroorganizmi sve jače blokiraju oksidacijske procese dobivanja energije unutar zahvaćenih stanica pa one počinju energiju proizvoditi anaerobno, slično gljivama. Tumorske stanice ujedno počinju ličiti na stanice gljivica. Sada je ovaj tumor već zloćudan, ali je i dalje ograničen. Ovakva situacija može trajati godinama, pri čemu ovaj tumor polako raste, smanjuje se ili miruje kroz duža razdoblja, ovisno o vitalnosti tijela, snazi imunološkog sustava i osobito o kiselo-lužnatoj ravnoteži odnosno vrijednosti pH limfnog sustava. Što je jače blokirana oksidacijska proizvodnja energije tumora i što se više proizvodi mliječne kiseline to je on zloćudniji, brže raste i metastazira. Od velike je važnosti i to što tumori ne mogu rasti u alkalnim (lužnatim) uvjetima.

Stanice tumora izgledaju, ponašaju se, metaboliziraju i šire se baš kao gljivice. U to se možemo uvjeriti uspoređujemo li ih s gljivicom Candida. Kada je sve normalno, ona je samo bezopasna pa čak moguće i korisna crijevna gljivica, no kada joj zaprijeti istrebljenje pretvara se u opasnu i invazivnu gljivicu. Isto je i sa stanicama raka. Kada se tumori nađu pod sve većim pritiskom zbog prisutnosti mikroba ili zbog agresivnog načina liječenja oni postanu lokalno invazivni i počnu stvarati metastaze u drugim dijelovima tijela.

U modernoj medicini postoji trend uklanjanja čak i vrlo malenih tumora. Zbog toga ožive već prisutne mirujuće mikrometastaze - i nekoliko godina ranije no što bi se to inače dogodilo - dovodeći tako do ranije smrti4, osobito kod mlađih osoba koje odlikuju jake upalne reakcije.

Hoće li konvencionalno liječenje tumora dovesti do razvoja metastaza ne ovisi o veličini tumora ili fazi u koju ga konvencionalna medicina svrsta, pa niti o njegovoj zloćudnosti nego prije o stanju mikroba u krvi te osobito o pH (kiselosti) limfe. U slučajevima kada je konvencionalno liječenje dugoročno uspješno, tumor je ionako bio bezopasan s obzirom na mikrobiološku stanje tijela.

Čak ni metastaze ne moraju biti fatalne. Tumori tek u rijetkim slučajevima ubijaju izravnim pritiskom na vitalne strukture tijela. Umjesto toga, češće ubijaju neizravno, kada su napadnuti lijekovima koji ih uništavaju ili ojačanim imunološkim sustavom kada počnu ispuštati velike količine otrova. Tako se smrt dogodi zbog snažnih i proširenih upala i infekcija koje često dovedu do fatalnih plućnih infekcija ili zatajenja srca odnosno jetre. Svejedno je jesu li ove upale uzrokovali konvencionalni ili prirodni načini liječenja. Većina pacijenata oboljelih od tumora s metastazama koji prežive početno liječenje umiru godinama kasnije od kahekcije – opasnog mršavljenja i gubitka mišićne mase zbog progresivne slabokrvnosti koja dolazi od raspadnutih eritrocita (crvene krvne stanice) napadnutih krvnim gljivičnim mikroorganizmima.

Iz svega je vidljivo kako od raka možemo umrijeti na tri načina:

• tumor postane prevelik i zapriječi normalan rad organa, iako je to rijetko;

• imunološka reakcija i otrovi koje ispuštaju raspadajući tumori dovode do jakih i raširenih upala;

• veći su dio eritrocita onesposobili krvni mikroorganizmi pa oni ne mogu prenositi kisik

Sprječavanje smrti od raka

Kada bismo spriječili ova tri razvoja događaja od raka se više ne bi umiralo. Nedavno je istraživanje pokazalo općeniti princip kojim se to može izvesti, čak i u konvencionalnim uvjetima uz kemoterapiju. Ideja se temelji na tome da se tumor ne uništava nego da se koristi samo toliko kemoterapije koliko je potrebno da on dalje ne raste. Znanstvenik dr. Robert A. Gatenby u jednom je razgovoru rekao sljedeće: 'U modelu raka jajnika kod miša, liječite li ga vrlo jakom dozom, rak nestaje. Čini se kao da je izliječen. No nekoliko tjedana kasnije on se vraća i počinje životinje ubijati. Ovo je standardni ishod. Stoga mi dajemo manje doze lijekova i to isključivo kada je to nužno. Možemo unedogled tumor održavati stabilnim, a miševe na životu.'5

Alkaliziranje je u prirodnoj medicini, umjesto kemoterapije, metoda izbora za stabiliziranje tumora i zaustavljanje njegova daljnjega rasta. Tumor mora, kako bi se širio, otapati okolno vezivno tkivo, a to je moguće jedino ako je to tkivo dovoljno kiselo za aktiviranje proteolitičkih enzima tumora.

Jedno istraživanje iz 2009. pokazalo je kako uzimanje sode bikarbone na usta ne samo da sprječava rast tumora i stvaranje spontanih metastaza u modelu metastatskog raka dojke kod miševa nego da ujedno i reducira stupanj zahvaćanja limfnih čvorova i metastaziranja u jetri.6

Ovi su nalazi potvrđeni još boljim rezultatima iz siječnju 2013. u istraživanju koje je detaljno pokazalo kako uzimanje sode bikarbone oralno ne samo zaustavlja rast tumora nego i smanjuje njihovu veličinu. Soda bikarbona alkalizira limfu i sprječava upalu pa tako postupno smanjivanje tumora ne dovodi do problema sve dok se alkalinitet uspješno odražava.7

Ovo istraživanje pruža fascinantne podatke koji govore da je rast tumora usko vezan za pH vrijednost tijela. Mjerenja su unutar zloćudnih tumora pokazala kiseo pH između 6,5 i 6,9, dok obična tkiva imaju pH između 7,2 i 7,4 (kada je ova vrijednost jednaka 7, pH je neutralan). Tumor se širio u okolno tkivo samo kada je pH na rubu tumora bio niži od 7,2. Kada je jedna strana tumora imala pH 6,7, a druga 7,3, tumor se smanjivao na strani višega pH, a urastao je u tkivo na strani nižega pH. Unutar nekoliko dana tumori su se upravo vidljivo pomicali sukladno kiselo-lužnatim svojstvima okolnog tkiva.

Kod miševa koji u sklopu ovog istraživanja nisu bili liječeni cijeli tumor i njegova okolina bili su kiseli, pri čemu je najniži pH (6,57) zabilježen na samom rubu tumora. Kod miševa koji su u sklopu ovog istraživanja bili liječeni, cijeli tumor i njegova okolina bili su lužnati, pri čemu je najviši pH (7,26) zabilježen na rubu tumora. Neliječeni su tumori svoju veličinu u prosjeku udvostručili između drugog i 16. dana nakon usadnje. No oni koji su liječeni sodom bikarbonom rasli su polako do osmoga dana, a onda su se počeli smanjivati do približno polovice svoje veličine, dok je svaki četvrti tumor potpuno nestao do 12. dana. Doza sode bikarbone bila je 17 grama na litru vode, a miševima se davalo da je piju koliko žele.

Nedavno sam svjedočio kako su različiti načini liječenja skloni potrošiti se. U listopadu 2012. jedna je žena s kojom sam se dopisivao dobila dijagnozu četvrtog stadija raka pluća (posljednji stadij prije smrti). U desnom plućnom krilu imala je veliki tumor, a u plućima i srcu velike količine tekućine. U isto je vrijeme poznatom komentatoru i bivšem igraču kriketa Tonyju Greigu dijagnosticiran rak pluća u prvom stadiju. U desnom je plućnom krilu imao jednu malenu zloćudnu leziju. Prošao je operaciju i ostale konvencionalne načine liječenja. Krajem prosinca Tony Greig je umro od srčanog zastoja, a žena koja se liječila alkalizirajućom i antimikrobnom terapijom nije više patila od tekućine u srcu i plućima, srce joj je bilo u izvrsnom stanju, nalazi iz pretraga krvi bili su izvanredno dobri, ona se općenito izvrsno osjećala. Veličina tumora ostala je ista kao i kada je prvi put snimljen u studenom.

Sigurno smanjivanje tumora

Rezultate nedavnih istraživanja koja su istaknula uzaludnost i opasnosti pokušaja uklanjanja i smanjivanja tumora konvencionalnim načinima liječenja (nakon kojih se ili razviju metastaze ili tumor ponovno još i brže naraste) objasnila je zanimljiva prezentacija dr. Gershoma Zajiceka (profesor eksperimentalne medicine i istraživanja raka na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu), naslovljena Treatment accelerates tumour growth (Liječenje ubrzava rast tumora).8

Kemoterapija se osobito pokazala kao uzročnik metastaziranja tumora i njihova bujnijega rasta. Kao rezultat toga, ovi su lijekovi pacijente ubijali brže.9 Kada se tumore 'uznemiri' oni počnu proizvoditi matične stanice koje su, kao nove stanice tumora, daleko zloćudnije i otpornije na liječenje no što je to bio slučaj prije liječenja. Konvencionalna medicina ove činjenice skriva pomoću statistike, otkrivajući i uklanjajući sve manje, bezopasne tumore koji nikada ne bi predstavljali nikakvu prijetnju, brojeći ih kao slučajeve izliječena raka. Osim toga, smrti koje nastupaju nakon liječenja raka često se pripisuju drugim uzrocima pa to stopu smrtnosti od raka dodatno snižava.

Nažalost, probleme donose i mnogi prirodni načini liječenja. To je, u osnovi, slučaj sa svim načinima liječenja koji uništavaju tumore i usput dovode do jakih upalnih reakcija. Dobar je primjer Gersonova terapija odnosno upotreba crnog melema (black salve) i sličnih ljekovitih pripravaka za uništavanje tumora dojki. Oni mogu biti uspješni, ali često i nisu. Pritom mlađe i zdravije osobe dožive najviše problema jer njihov imunološki sustav pokreće najsnažnije upale.

Čak je i uništavanje tumora infuzijom sode bikarbone (metoda Simoncini) opasno i može dovesti do upale i smrti. Takvi se problemi s prirodnim metodama mogu lako izbjeći pribjegnemo li i protuupalnim mjerama poput oralnog održavanja lužnatosti tijela, antimikrobnog liječenja i/ili razdoblja redukcijskih dijeta ili čak posta.

Danas čak i konvencionalna istraživanja pokazuju kako gladovanje zaustavlja rast tumora10 te da je povremeni post11 daleko učinkovitiji od normalne prehrane ili trajne redukcijske dijete. Prednost posta je u tome da on smanjuje tumore bez posljedica u obliku upala. Kada tijelu nedostaje hrane ono zbog dobivanja energije razgrađuje bolesna tkiva i tumore. Dodatna je korist ta što ograničavanje količine hrane ujedno potiskuje i mikrobiološku aktivnost. Ovim se principom služe i neki poznati načini liječenja raka, poput Breussove totalne terapije ili liječenja grožđem (Grape Cure).

Drugi način smanjivanja - a možda i eliminiranja tumora - bez pokretanja upala uključuje snažno alkaliziranje, cezijevim kloridom ili vrlo visokim količinama sode bikarbone kojima se pH mokraća neko vrijeme održava iznad 8. No i ovi oblici liječenja mogu uzrokovati probleme, a u većini slučajeva ne vidim potrebu za ekstremnim koracima.

U prirodnoj se medicini često upotrebljavaju proteolitički enzimi jer oni pomažu uklanjanju bjelančevinastih ostataka i smanjuju tumore, sprječavajući u isto vrijeme upale. Najviše se upotrebljavaju bromelain i papain. Dodatno tome se upotrebljavaju i fibrinolitički enzimi natokinaza i serapeptaza koji sprječavaju pretjerano grušanje krvi (hiperkoagulacija)12 koja je nužna za nastanak metastaza.

Vjerujem kako je najprikladnija i najpouzdanija metoda održavanje tumora u početku stabilnima s pomoću tvari koje alkaliziraju tijelo13, recimo, uz pomoć sode bikarbone i kalijevog citrata koje rasporedimo kroz cijeli dan, a nakon toga njihovo postupno smanjivanje bez uzrokovanja upala. To se može izvesti kombinacijom alkalizirajuće i antimikrobne terapije, proteolitičkih enzima i razdoblja oskudne prehrane sirovom hranom.

Preostao je problem liječenja osoba koje su primile konvencionalnu terapiju i sada umiru od kahekcije. Videouratci snimljeni pomoću Grayfield mikroskopije14 (primjerice, Humoral Pathology i Symbiosis or Parasitism) vrlo jasno pokazuju kako je u slučaju raka kasnoga stadija većina eritrocita jako zaražena mikroorganizmima, zbog čega ne mogu funkcionirati. To je očit razlog za antimikrobnu terapiju u kombinaciji s terapijom kisikom. I osobe oboljele od AIDS-a, tuberkuloze i raznih autoimunih bolesti često umiru od kahekcije, što nam i ponovno pokazuje da ta bolest nije posljedica tumora nego da je prije uzrokuju mikrobi.

Promotori i inhibitori rasta

Kako bismo tumor održali stabilnim važno je na najmanju mjeru svesti tvari koje potiču rast (promotori). Glavni je promotor rasta upala, a ona se može suzbiti antimikrobnom terapijom, alkaliziranjem tijela, postom, proteolitičkim enzimima, antioksidansima i protuupalnim ljekovitim biljem. Ostali su česti promotori rasta višestruko nezasićena ulja, fosfati i namirnice bogate fosforom te šećer, žitarice i proizvodi od žitarica, osobito oni rafiniraniji – jer svi oni pojačavaju upalu.

Lako probavljivi ugljikohidrati toliko su štetni u slučaju raka jer se oni stanicama tumora i mikroorganizmima glavna hrana. Veće količine glukoze donose i veće količine mliječne kiseline i veću zakiseljenost tijela, što pak uzrokuje više upala i brži rast tumora.

Još je jedan čest promotor rasta nalik inzulinu 1, (IGF-1), koji nalazimo u kravljemu mlijeku. On može poticati rast svih vrsta tumora, ali osobito jako utječe na rak dojke, prostate, pluća i debelog crijeva. Možda nije slučajno što su baš ovo najčešće vrste raka. Univerzalan promotor rasta tumora je i kronični stres bilo koje vrste: emocionalni, prehrambeni ili onaj od štetnih tvari iz okoliša.

Za svježe povrće i od njega pripravljene sokove, a osobito za zeleno povrće, ciklu i mlado lišće pšenice pokazalo se da mogu poboljšati metabolizam kisika u stanicama tumora i time ih učiniti manje zloćudnima, a možda ih čak i dovesti u normalu.

Nakon toga su iste značajke dokazane i za MSM (metilsulfonilmetan). MSM je zanimljiv jer daje naslutiti zbog čega stanice postanu zloćudne. Stanice jednog posebno agresivnog soja melanoma bile su tretirane 2 %-tnom otopinom MSM-a. Nakon jednoga dana izlaganja ove su stanice postale potpuno normalne, a takve su i ostale zauvijek.

Međutim, DMSO (dimetil sulfoksid) ove stanice nije normalizirao.15 Jedina je razlika između MSM-a i DMSO-a jedan dodatan atom kisika u MSM-u. Moje je tumačenje da je MSM enzimatski reduciran u DMSO, a da se kisik oslobađao u obliku koji je „popravljao“ oksidacijski energetski metabolizam u stanicama melanoma. Ovo je zapravo dokaz kako se stanice raka i obične stanice mogu lako pretvarati jedne u druge, bilo blokiranjem ili obnavljanjem oksidativnih metaboličkih reakcija u kojima se dobiva energija.

Inače bi mikroorganizmi uključeni u razvoj raka sprječavali normaliziranje stanica tumora, ali u ovom slučaju DMSO koji nastaje redukcijom MSM-a sprječava njihovo djelovanje ili ih čak i ubija. DMSO je učinkovit protiv gljivica i mikoplazma. U normaliziranju spomenutih stanica melanoma udružila su se oba učinka: i 'popravak' mitohondrija i inhibicija mikroba. Ipak, u stvarnom liječenju to možda neće biti tako uspješno ne suzbiju li se i mikroorganizmi u krvi.

DMSO se često upotrebljava kao prijenosna tvar u konvencionalnoj kemoterapiji ili protuvirusnoj terapiji zbog sposobnosti laka ulaska u zahvaćene stanice. Kada se u tijelu nalazi rak DMSO se specifično usredotočuje na zloćudne stanice pa se može upotrijebiti kao prijenosnik djelatnih tvari. Ovo je osobito važno i korisno kod liječenje tumora na mozgu do kojih je inače vrlo teško doprijeti. Postoje i izvješća o protukancerogenom djelovanju samoga DMSO-a. On je, po svemu sudeći, koristan kod mnogih vrsta raka poput raka dojki, pluća i prostate te limfoma, a ujedno može i normalizirati stanice leukemije. U jednom su nedavnom istraživanju stanica vrlo invazivnog raka pluća autori napisali sljedeće: 'Otkrili smo kako DMSO može znatno inhibirati invaziju, migraciju, proliferaciju i sposobnost stvaranja kolonija stanica raka...'16 DMSO je također dovodio i do prirodne smrti stanica raka, a dokazano je i da štiti od zračenja, osobito kada je riječ o liječenju raka.

Stoga je možda najbolje kod liječenja raka zajedno upotrebljavati MSM i DMSO. MSM se može otopiti u DMSO-u u koncentraciji od najviše 34 grama na 100 mililitra. Kod raka dojke, melanoma i ostalih tumora koji se nalaze blizu kože ova se otopina može razrijediti u omjeru 2:1 ili 1:1 s vodom i primijeniti kao oblog na mjestu tumora sve dok se tumor naizgled ne normalizira. Unutarnje tumore kojima se ne može pristupiti – kao što su oni na želucu, gušterači, maternici itd. – možda je najbolje često izlagati ovoj otopini na način da se zauzme tjelesni položaj kojim se progutana ili na drugi način unesena otopina navodi u okolinu tumora. U slučaju tumora kojima nije moguće tako prići može se pokušati s kombinacijom jakih lokalnih i oralnih doza. DMSO se jedino ne bi smio unositi rektalno jer može prenijeti otrove u krv.

Preostala pitanja

Glavni je problem s antimikrobnom terapijom neizvjesnost po pitanju koji su pripravci najbolji za čišćenje krvi, u kolikim ih dozama i u kojim kombinacijama treba primijeniti te koliko dugo treba s terapijom ustrajati. Ovo bi se moglo lako procjenjivati pomoću „analize žive krvi“ (engl. kratica: LBA), ali liječnici prirodne medicine obično nemaju dovoljno iskustva s pacijentima oboljelima od raka kako bi mogli raditi smislene usporedbe. Nadalje, najučinkovitiji ljekoviti pripravci protiv pleomorfnih mikroorganizama u većini su zemalja Zapada zabranjeni ili su pod paskom nadležnih zdravstvenih tijela, pa istraživanje toga područja može sa sobom nositi određene rizike. Alternativo nastrojeni konvencionalni liječnici mogli bi u vezi svega ovoga pokazati malo više inicijative. Možda bi se mogao osnovati neki zajednički informacijski centar.

Trebalo bi i istražiti neke druge aspekte poput utjecaja neravnoteže crijevne flore, sindroma propusnih crijeva te ispuna kanala zubnih korijena na krvne mikroorganizme. Postoje dokazi kako i čišćenje krvi postupno eliminira tumore ili ih zadržava u mirovanju. I to treba potvrditi ili dalje istražiti kako bi se pronašli uzroci mogućih neuspjeha.

Dok se ne sastavi konačan pouzdan protokol preporučujem upotrebu širokog spektra antimikrobnih sredstava s dobrim protugljivičnim svojstvima u raznim kombinacijama i dozama, kao što je detaljno opisano u djelu The Ultimate Cleanse17, uz dodatak elektroničkog pročišćivača krvi ili prikladnog frekvencijskog uređaja te, jasno alkaliziranja kojim će se pH mokraće održavati iznad 7. U Njemačkoj su lako dostupni izopatski ljekoviti pripravci za Enderlein terapiju. Detaljan program potražite u mojoj knjizi Overcoming Cancer.18 ∞

Bilješka o autoru:

Walter Last je umirovljeni biokemičar, kemičar znanstvenik, nutricionist i liječnik prirodne medicine. Živi u Australiji. Njegove knjige možete pronaći na http://tinyurl.com/4xkdgcu. S NEXUS-om surađuje već dugo vremena. Njegov članak 'A New Direction in Cancer Therapy' možete pronaći na Internetu: http://tinyurl.com/byzt9hz. Želite li više informacija, posjetite http://www.health-science-spirit.com.

Izvori:

1. Last, Walter, „Pleomorphic Microbes: The Hidden Cause of Cancer and Autoimmune Diseases“, http://tinyurl.com/a8ps9qt
2. Cantwell, Alan, Jr, „Dr Wilhelm Reich: Scientific Genius - or Medical Madman?“, New Dawn, 9. lipnja 2004., http://tinyurl.com/4jlx2su
3. Shaw, William, Dr, „The Yeast Problem & Bacteria Byproducts“, The Great Plains Laboratory, Inc., http://tinyurl.com/82z79t3
4. Last, Walter, „Proof that Cancer Surgery Increases Mortality“, http://tinyurl.com/3ob6o3o
5. Keim, Brandon, „To Survive Cancer, Live With It“ (razgovor s dr. Robertom A. Gatenbyjem), Wired.com, 27. svibnja 2009., http://tinyurl.com/pmtel5; v. i: Robert A. Gatenby, „A change of strategy in the war on cancer“, Nature 27. svibnja 2009.; 459(7246)
6. Robey, Ian F. i sur., „Bicarbonate Increases Tumor pH and Inhibits Spontaneous Metastases“, Cancer Research 15. ožujka 2009.; 69(6), http://tinyurl.com/mvb7up
7. Estrella, Veronica, Tingan Chen, Mark Lloyd i sur., „Acidity generated by the tumor microenvironment drives local invasion“, Cancer Research, objavljeno na Internetu 3. siječnja 2013., http://tinyurl.com/anuen9q
8. Zajicek, Gershom, „Treatment accelerates tumor growth“, 9. studeni 2012., http://tinyurl.com/ah238o7
9. Gucciardi, Anthony, „Woops! Study Accidentally Finds Chemotherapy Makes Cancer Far Worse“, Natural Society, 7. kolovoza 2012. (ažurirano 18. studenoga 2012.), http://tinyurl.co m/avdu3tj
10. Hrana za rak dojki, „Fasting protects normal cells and sensitizes cancer cells to chemotherapy: American Association for Cancer Research (AACR) Meeting, April 2010", objavljeno 6. svibnja 2010., http://tinyurl.com/2d954k9
11. McKeever, Kevin, „Periodic Dieting May Cut Breast Cancer Risk“, MedicineNet.com, 4 August 2009, http://tinyurl.com/a3sfhuw
12. Last, Walter, „Hypercoagulation“, http://tinyurl.com/b995onm
13. Last, Walter, „Alkalizing with Sodium Bicarbonate and Potassium Citrate“, http://tinyurl.com/acu4cle
14. Grayfield Optical Inc, videouratci na Internetu, http://tinyurl.com/d9c4n55
15. Caron, Joan Mclntyre i sur., „Methyl Sulfone Induces Loss of Metastatic Properties and Reemergence of Normal Phenotypes in a Metastatic Cloudman S-91 (M3) Murine Melanoma Cell Line“, PLoS ONE 2010; 5(8):ell788, http://tinyurl.com/aqxlwc2
16. Wang, Chi-Chung i sur., „Dimethyl Sulfoxide Promotes the Multiple Functions of the Tumor Suppressor HLJ1 through Activator Protein-1 Activation in NSCLC Cells“, PLoS ONE 2012; 7(4):e33772, http://tinyurl.com/czwatek
17. Last, Walter, „The Ultimate Cleanse“, http://tinyurl.com/4cxzpu7
18. Last, Walter, Overcoming Cancer. A Guide to Self-Healing, 2012., 6. obn. izd., http://tinyurl.com/3o3xrfn

student financial help center