Višak soli u organizmu: Uzrokuje li procesuirana hrana autoimune bolesti?

Napisao  Pročitano 3842 puta

Moderan način života zapravo znači – jurnjava. U toj utrci zaboravlja se jedan od temelja zdravlja, a to je pravilna prehrana.

 

 

Danas se ljudi sve više hrane prerađenom hranom poput “hrane – smeća” ili “brze hrane” te ne čudi da takva prehrana uzima svoj danak. Tako su i znanstvenici po prvi puta povezali procesuiranu hranu i njen povećan sadržaj soli s autoimunim bolestima. Hrana iz fast food restorana, kao i prerađena hrana iz trgovina predstavljaju najveće izvore unosa natrija iz rafinirane soli.

 

Tim znanstvenika sa Sveučilišta Yale iz SAD-a i sa Sveučilišta u Erlangenu-Nürnbergu, Njemačka, pretpostavlja da uzrok tim bolestima može biti i preveliki unos soli putem prerađene hrane. Oni ističu da je ovo prva studija koja ukazuje da višak soli može biti jedan od okolišnih faktora koji utječu na povećanu učestalost autoimunih bolesti.

 

Autoimune bolesti su one u kojima imunološki sustav sam napada sebe, a u te bolesti spadaju i multipla skelroza, alopecija, astma te ekcemi.

 

Tim je proučavao ulogu T stanica u tijelu. One aktiviraju i pomažu drugim stanicama u borbi protiv opasnih patogena kao što su bakterije ili virusi. Prethodna istraživanja su pokazala da dio tih stanica – poznate kao Th17 stanice – također igraju važnu ulogu u razvoju autoimunih bolesti.

 

U studiji, znanstvenici su otkrili u laboratoriju da izlaganje ovih stanica slanoj otopini ih čini da djeluju više “agresivno”. Također su otkrili da su miševi hranjeni hranom s velikim udjelom soli imali dramatičan porast broja Th17 stanica u svom živčanom sustavu koje promoviraju upalu. Imali su i veću vjerojatnost razviti ozbiljne forme bolesti koje su povezane s multiplom sklerozom kod ljudi.

 

Tada su znanstvenici proveli pobliže ispitivanje tih učinaka na molekularnoj razini te su laboratorijski testovi pokazali da je izloženost soli povećala razine citokina koje oslobađaju Th17 stanice i to 10 puta više nego što je to uobičajeno. (Citokini su proteini koji se koriste za prijenos poruka između stanica.)

 

Jedan od autora studije, profesor David Hafler, sa Sveučilišta Yale, izjavio je da priroda očito nije namijenila da imunološki sustav napada tijelo domaćina, pa je za očekivati da će vanjski čimbenik igrati ulogu.

 

On izjavljuje:

 

“To nisu bolesti loših gena ili bolesti uzrokovanih utjecajem okoliša, već bolesti loše interakcije između gena i okoliša. Ljudi su genetski odabrani za životne uvjete u subsaharskoj Africi, gdje nije bilo soli. Danas, zapadnjačka prehrana ima visok sadržaj soli koja je dovela do povećanja krvnog tlaka, a možda i do autoimune bolesti također.”

 

Hafler je postao zainteresiran za proučavanje veze između soli i autoimunih bolesti kroz proučavanje crijevnih mikrobioma – popisi crijevnih mikroba i rad stanica kod 100 zdravih pojedinaca.

 

Tim je tada primijetio, kada su ljudi u toj studiji jeli u fast food restoranima više od jednom tjedno, značajno povećanje razine destruktivnih upalnih stanica koje imunološki sustav stvara kako bi odgovorio na ozljede ili strane osvajače, ali koje napadaju zdrava tkiva kod autoimunih bolesti.

 

Hafler je podijelio ova otkrića s kolegama s drugima s ostalih sveučilišta koji su radili na tome da otkriju koji čimbenici potiču aktivnost tipa autoimunih stanica poznatih kao Th17 stanice.

 

Th17 stanice mogu promovirati upale što je važno za obranu od patogena, ali one su povezane i s bolestima poput multiple skleroze, psorijaze, reumatoidnim artritisom i ankilozantni spondilitisom. Opcije liječenja za neke od ovih bolesti, kao što su psorijaza, uključuju i manipuliranje funkcijom T stanica.

 

Postavljalo se pitanje – kako se ove visoko patogene, pro-upalne T stanice razvijaju? Vijay Kuchroo s Brigham and Women’s Hospital koja je povezana s Harvardom, a čiji je tim radio na shvaćanju kako su ove imunološke stanice povezane i što pokreće njihov razvoj izjavljuje:

 

“Jednom kada ćemo više raslojiti razumijevanje razvoja patogenih Th17 stanica, možda ćemo moći naći načine kako ih regulirati ili kako regulirati njihovu funkciju.”

 

Kuchroov tim je identificirao određeni gen poznat kao SGK1 koji igra važnu ulogu u razvoju stanica. Ovaj gen nije bio viđen u T-stanicama prije, ali je poznato da igra ulogu u apsorpciji soli u crijevima i bubrezima.

 

Hafler dodaje da su sastavili ova saznanja raznih timova znanstvenika i krenuli dalje. Sada bi se trebala izvršiti testiranja na ljudima, a on je dobio dopuštenje za provedbu studije kod ljudi s multiplom sklerozom i to u vidu smanjenja unosa soli da se vidi jesu li se njihovi simptomi poboljšali.

 

Vjerojatno će proći nekoliko godina prije nego li ta veze bude potvrđena, ali Hafler kaže da za pacijente, koji su već u riziku razvoja autoimunih bolesti, smanjenje unosa soli hranom može biti dobra ideja. Dodao je da bi on sam, da ima MS, razmislio o tome da ne jede prerađenu hranu i da smanji unos soli općenito.

 

Mnogi misle da se zdravo hrane ako samo umjereno sole hranu koju pripremaju kod kuće za objede, no ukoliko jedu i prerađenu hranu poput čipseva, grickalica, pašteta, hrenovki, salama, hamuburgera i sve ostale takve hrane, onda je unos soli daleko veći od onoga što organizmu treba. Primjerice, kanadski Medical Association Žurnal poslao je međunarodni tim istraživača da usporede sadržaj soli iz 2.124 prehrambena proizvoda iz fast food objekata kao što su Burger King, Domino’s pizza, Kentucky Fried Chicken, McDonald’s, Pizza Hut i Subway. Otkrili su da prosječni udio soli varira između tvrtki i između istih proizvoda koji se prodaju u različitim zemljama.

 

Primjerice, prema Centru za kontrolu i prevenciji bolesti, kruh je broj 1 izvor konzumacije rafinirane soli u američkoj prehrani. Samo jedna štruca kruha s prženim češnjakom od Subwaya – samo kruh, bez mesa i sira, ima 1.260 mg natrija, isto koliko i 14 traka slanine.

 

Znači nije poanta u vrlo malom unosu soli jer je dokazano da je i premalen unos soli problematičan, nego u umjerenosti, odnosno izbjegavanju nezdrave hrane – prerađene i fast food hrane. Rafinirana, obrađena i izbijeljena sol je problem.

 

Sol je važna za naše zdravlje te je najdostupniji nemetalni mineral u svijetu. Naša tijela nisu dizajnirana da obrađuju rafinirani natrijev klorid jer nema hranjivu vrijednost. Međutim, kada je sol ispunjena desecima minerala kao što su ružičasti kristali himalajske kamene soli ili sive teksture keltske soli, naše tijelo ih može iskoristiti.

 

“Ove mineralne soli su identične elementima od kojih su naša tijela izgrađena i koji su bili izvorno pronađeni u iskonskom oceanu odakle potječe život”, tvrdi dr. Barbara Hendel, istraživač i koautor “Voda i sol, bit života”. Ona kaže: “Imamo slane suze i znoj. Kemijski i mineralni sastav naše krvi i tjelesnih tekućina je sličan morskoj vodi. Od početka života, kao nerođene bebe, mi smo bili u vreći slane tekućine.”

 

Ona također tvrdi da su mineralne soli zdrave, jer one daju tijelu niz mineralnih iona potrebnih za ravnotežu funkcija. Također vjeruje da premalo minerala, a ne previše soli, može biti krivo za zdravstvene probleme. I u tom pogledu nije usamljena, tako razmišljaju mnogi znanstvenici. Svi oni tvrde da je sol oduvijek bila dio ljudske prehrane, ali ono što se promijenilo je mineralni sastav naše hrane. Umjesto da jedemo hranu bogatu mineralima, ljudi se hrane praznom prerađenom hranom i gaziranim pićima.

 

Jednostavno, sami sebi smo, zbog ne dovoljnog interesa i ne znanja, najveći neprijatelji. No to u svakom trenutku možemo promijeniti.

student financial help center