Ingo Swann i priča o Ljudima u crnom, NLO-u i vodenom punjenju

Napisao  Pročitano 4788 puta

Nakon devedesetih scena vezana uz NLO fenomen polako je prepustila mjesto teoriji zavjere kao širem aspektu, a Ingo Swan poznata je persona svima koji prate tajne projekte američke Vlade i, među ostalim, gledanje na daljinu.



Priča koju je revitalizirao portal Collective Evolution vezana je uz tzv. 'Secret Access Programs' iliti preciznije 'Deep Black Programs', projekte koji ne postoje javno ali se odvijaju u potpunoj tajnosti 'zbog vlastite osjetljivosti', po izvještaju američkog Kongresa. Swanna članak prezentira upravo pomoću navedenog RV-a (pogled na daljinu) i uočavanja Jupiterovog prstena prije znanstvene potvrde i Pioneera 10. Sam projekt potrajao je 25 godina i na temelju istoga napisao je knjigu 'Penetration' u kojoj otvoreno priča o NLO-ima i vanzemaljcima.

Swannova istraživanja nadgledale su isto tako velike legende - Hal Puthoff i Russell Targ, a sve se odvijalo na Stanfordu. Portal je taj uvod iskoristio kao početnu premisu jedne specifične situacije, a radi se o ni manje ni više nego o Ljudima u crnom. Naime, Swannu je jednog dana u kompleks došao gospodin Axelrod koji je prvo probio sve sigurnosne standarde, a zatim je u pratnji dvaju visokih, plavokosih, plavookih blizanaca pod plaštevima bio primoran napustiti lokaciju.

Odvezeni su avionom u nepoznatom pravcu, no po vremenskim odlikama Swannu se činilo da se nalazi u Aljasci. Okruženje je bilo šumsko, a Richard Dolan situaciju podrobno opisuje u svojoj knjizi 'The Cover-Up Exposed 1973-1991'. 'Došli su do omanjeg jezera i Axelrod veli da što zora bude bliža Swann će lakše vidjeti 'kroz borove'. Čekamo i nadamo se sreći. Reci ništa, ne čini buku - otkrivaju toplinu, zvuk i pokret. Zora se približila i Swann odjednom primjećuje maglu ponad jezera. Nakon pet minuta razvoja magle vidjeli smo prozirnu neonsko plavu boju. Mijenjala se prema Swannu ka 'ljutoj ljubičastoj'. Axelrod i jedan blizanac postavljaju ruke na Swannova ramena tijekom 'mreže ljubičastih, crvenih i žutih munja ispucavanih unutar 'oblaka'. Swann kaže da bi skakao da ga nisu držali. Vidio je objekt nad jezerom - gotovo u potpunosti proziran, no kasnije polako uočljiv. Bio je trokutast ili nalik dijamantu, rastući.'

Swann je potom osjetio snažan vjetar koji je njišući borove bacao grane i češere. Objekt se i dalje povećavao ispucavavši zrake raznih oblika, da bi u jednom trenutku blizanac shvatio da su uočeni. Zrake su gađale drveće niskim frekvencijama i na taj način utjecale na floru i faunu - jezero se polako počelo podizati u letjelicu, no u tom trenutku blizanci doslovce odnose Swanna s parametra. Nakon što su pobjegli, Swann je odlučio špekulirati o prirodi svega viđenoga. Pretpostavka je da je on tajnovitoj skupini služio kao svojevrsna 'sonda' koja će otkriti ili naslutiti što je posrijedi. Kako mu za takve aktivnosti trebaju mir, tišina i koncentracija - pristup mu je bio otežan, no bez obzira otkrio je da je vidio 'bespilotnu letjelicu' koja se napajala vodom, možda čak i zbog žeđi - pošto je Zemlja nalik trgovini u susjedstvu. Susret se završio na aerodromu u San Joseu i ekipa se više nikada međusobno nije vidjela. Ljudi u crnom danas su plod mašte strip umjetnika i pisaca, a ovakva svjedočanstva daju nešto drugačiji povijesni moment...

 

student financial help center