Okultni Božić - Nekršćanska simbolika proslave solsticija

Napisao  Pročitano 3304 puta

Za početak, sve najbolje za Božić i Novu godinu. Ukoliko ste se pitali odakle dolaze božićni običaji i zašto nemaju veze s kršćanstvom - ovaj tekst je za vas.



DATUM 25.12.

U vremenima kada nije bilo poznato kojeg datuma se rodio Isus Krist (nije ni danas) njegovo rođenje slavilo se sukladno kvartalima židovskog kalendara. Pasha je tako služila kao svojevrsno ujedinjenje svetkovina pa se sve vezano uz Isusa (začeće, rođenje i uzašašće) slavilo ili 25. ožujka (Latini) ili 6. travnja (Grci). Realizacijom blagdana Uskrsa dobio se okvirni razlog za potrebu Božića. Uvodi ga se 336. godine i s obzirom na kontekst vremena povezali su dva blagdana - jedan autohtoni rimski i drugi kršćanski. Klement Aleksandrijski gotovo dva stoljeća ranije hipotezira da bi po povijesnim spisima taj datum morao biti u rasponu od 20. ožujka do 21. travnja, ovisno o interpretaciji. Klerici su zaključili da bi idealan datum bio 25. prosinca upravo zbog poštivanja tadašnje rimske tradicije, a isto tako i religijske simbolike koja Isusa u desetke navrata izjednačava sa Suncem. Konsenzus dovodi do odabira.

SATURNALIJE, YULE I NATALIS SOLIS INVICTI

Neke od svečanosti koje su vjerojatno poslužile kao model prvotnog Božića bile su rimske Saturnalije, Keltski blagdan Jul (Yule) i rimski blagdan Natalis Solis Invicti koji se održavao 25. prosinca. Najpoznatije rimske zimske svetkovine bile su Saturnalije (Saturnalia) – vrijeme opuštanja, gozbe, razveseljavanja i odmor od formalnih pravila. Običaj je bio da se daruju maleni darovi (Saturnalia i Sigillaricia), najčešće lutke za djecu i svijeće za odrasle. Posao se odgađao, a slavili su i robovi. Pilo se, kockalo i pjevalo, a česta je bila i javna golotinja. 25. prosinca Rimljani su slavili Dies natalis Solis Invicti ili 'rođendan nepobjedivog Sunca'. Naziv Sol Invictus dopuštao je slavljenje nekoliko božanstava povezanih sa Suncem. Car Aurelije proglasio je taj dan blagdanom diljem cijelog carstva. Održavao se nakon najkraćeg dana u godini (22. prosinac) i kroz tri dana zimskog solsticija označavao je 'dizanje Sunca iz pećine', s jasnim konotacijama prema Uskrsu.

BADNJAK I JULBOCK

Skandinavci su održavali zimske julske svetkovine, krajem prosinca do početka siječnja. Palile su se julske cjepanice (panj, badnjak) u čast Thoru, bogu grmljavine, s vjerovanjem da će svaka iskra iz vatre predstavljati novorođenu svinju ili tele nadolazeće godine. Gozba bi trajala dok panj ne bi izgorio, uglavnom dvanaestak dana. Skandinavci još uvijek Božić nazivaju Julom, a u Engleskoj je riječ Yule sinonimna s Božićem. Poznat je i julski ovan ili pak koza, Julbock, koji je bio simbol tih svetkovina u Skandinaviji. U Njemačkoj su postojali blagdani Mitwinternacht (noć u sredini zime) i Wintersonnenwende (zimski solsticij), a također i dvanaest divljih noći - Rauhnächte - u kojima se slavilo, jelo i pilo. Danas se umjesto cjepanice ili panja često pravi i istoimeni kolač, najčešće s čokoladnim premazom boje drveta.

BOR I UKRASI

Stablo-čuvari (Irminsul, Torov hrast i Igdrasil) dolaze iz germanske tradicije. Prema Adamu iz Bremena, jednom od najvažnijih njemačkih srednjovjekovnih kroničara, u Skandinaviji su germanski poganski kraljevi žrtvovali po devet mužjaka (broj devet bio je veoma važan u nordijskoj mitologiji) od svake vrste u svetim lugovima svake devete godine pred drvcem bora. Zato i danas u nekim zemljama na božićno drvce ide devet ukrasa. Rimski mozaici s prostora današnjeg Tunisa prikazuju mitski trijumfalni povratak grčkog boga vina i muške plodnosti, Dioniza. Dioniz nosi grančicu zimzelenog stabla. Iz tog razloga su Grci i Rimljani štovali upravo zimzeleno drvce koje je danas putem fuzije kršćanstva i paganizma postalo neizostavan dio svetkovine. Iz 1570. dolazi prvi pisani dokaz (ljetopis bremenskog ceha) o jeli ukrašenoj jabukama, orasima, datuljama i cvijećem. Šezdeset godina ranije doduše latvijska Riga prezentira prvo božićno drvce, a Martin Luther želio je drvcem simbolizirati noćno nebo. U Hrvatsku badnjak i bor dolaze paralelno s penetracijom germanskih običaja sredinom 19. stoljeća. Jabuke na drvcu predstavljale su plodove stabla spoznaje dobra i zla, Adam i Eva postavljani su uz darove, a svjetlucave vrpce označavale su zmiju. Vrh jelke ukrašavaju ili anđel ili zvijezda Danica koje su također u konotaciji sa zmijom s rajskog drveta - Lucifer (svjetlonoša) sin je Zore, zvijezde Danice. Pogani za proslavu zimskog solsticija tako nerijetko koriste drvo (cikličnost života) sa Suncem na vrhu i zmijom kao simbolom blokiranog trećeg oka (epifize). Neki ga pak povezuju sa simbolom iz Senmutove grobnice (Egipat, 1473. pr. Kr.) gdje služi kao medij za invokaciju.

DJED MRAZ ('BOŽIĆNJAK')

Djed Mraz (Djed Božićnjak, Božić Bata, Santa Klaus) je pak izmišljeni lik koji djeci donosi poklone za Novu godinu ili Božić ukoliko su bila poslušna proteklu godinu. 'Otac Božić' kao takav je štovan već u Engleskoj 16. stoljeća, kao podebeli čovjek sa zelenom opravom i krznom. Hrvatska tradicija često spominje i darivanje malog Isusa što je velika opreka superiornoj germanskoj tradiciji. Polako je kroz stoljeća djedica dobio dugu bijelu bradu (Yuletide) i konja koji je danas doduše zaboravljen (Odinov Sleipnir) ili zamijenjen sobovima sukladno Odinovom okruženju. Nizozemski Sinterklaas postao je okosnica svetkovina u SAD-u tijekom naseljavanja kontinenta i s vremenom se razvijao u ovo što vidimo danas. Konačno zaokruživanje današnjeg lika i djela Djeda Mraza dolazi tridesetih godina prošlog stoljeća tijekom Coca-Coline božićne kampanje. Njegovo odijelo je od zelenog dobilo boje brenda, preuzeti su Odinovi sobovi i njegov prolaz kroz dimnjak tijekom solsticija, smješta ga se u hladna sjeverna područja, šalju mu se pisma, a njih čitaju i sukladno željama spremaju darove vilenjaci. Ono čime ćemo završiti temu je njegovo ime. Prikladno mu je ime vezano uz Svetog Nikolu, no netko u Coca-Colinom PR timu tih predratnih godina je smatrao da bi 'Old Nick' i 'Santa Claus' bili idealni. Zašto nije 'Sinter Klaas', sa slovom 'K' već gramatički netočno 'C'? Okvire suvremenoj sotonističkoj crkvi dao je nadimak demonskog Satana, Lucifera iliti Lucasa. Lucius i Lucifer latinska su imena koja označavaju 'svjetlonošu' ili 'iluminaciju' (prosvjetljenje). Ukoliko uzmemo 'Santa Claus' i razmatramo ga kao anagram - dobivamo 'Satan Lucas'. S obzirom na ogroman utjecaj Aleistera Crowleya u spomenutom vremenu, doista je sve moguće...

A VAMA ŽELIM SRETAN BOŽIĆ I SVE NAJBOLJE POVODOM BLAGDANA!

student financial help center