Povijest uporabe psilocibinskih gljiva: Od Južne Amerike do Europe i Egipta

Napisao  Pročitano 1696 puta

Već smo u više navrata pisali o psilocibinskim gljivama s halucinogenim svojstvima, a ovoga puta prenosimo članak o njihovoj povijesti s portala Net.



Psilocibe, skupina gljiva s više od 200 vrsta diljem svijeta koristi se od pamtivijeka u magijskim ritualima, no teško je reći od kada, prenosi Ancient origins. Crteži na stijenama u sjevernoj Africi pokazuju da su ih ljudi u Sahari koristili prije 11.000 godina. Zabilježeno je i kako su se prije 6000 godina koristile u magijskim obredima i na Iberskom poluotoku, a antropolozi i paleontolozi pretpostavljaju kako se ljudi već davno prije počeli uzimati psilocibe, jedino nemamo dokaza za to.

Maje i Asteci su pak prilično detaljno zabilježili kako su jeli teoananacat, “meso bogova”. Kipovi, slike i brojni simboli pokazuju da su uzimali halucinogene gljive kako bi komunicirali s božanstvima tijekom bogoslužja. Koristili su ih i drugi narodi Centralne Amerike: Nahue, Mazateci, Mizteci i Zapate. Sve sumnje jesu li se drogirali gljivama riješila je statua stara 1800 godina koja nevjerojatno liči vrsti Psilocybe Mexicana.

Po svemu sudeći, tijekom brončanog doba korištenje gljiva u na zapadu polako pada u zaborav. Drevni Egipćani obožavali su gljive (toliko da su bile rezervirane za visoku klasu, a običan puk ju nije smio jesti), gljive su jeli i Grci (koji su čak i savladali kako uzgajati neke vrste), no ne postoje dokazi o korištenju psilociba u obredima. Ipak, neki etnolozi smatraju kako su psilocibe u korijenu dionizijskih orgija, a osobito Eleuzinskih misterija, (obreda kulta grčkih boginja Demetre i Perzefone u Eleuzini).

Obredi, ceremonije kao i sama vjerovanja kulta držana su u tajnosti a za inicijaciju se vjerovalo kako poklonika spaja s bogovima, donosi mu božanske moći i nagrade u zagrobnom životu. Postoje slike i grnčarija na kojima su prikazani neki detalji misterija. S obzirom da su obredi uključivali vizije i zamišljanja zagrobnog svijeta, Eleuzinske misterije sigurno su uključivale uzimanje psihoaktivnih tvari, a mnogi tvrde da su to upravo bile psilocibe.

Za razliku od bunike i ostalog ljekovitog bilja koje se (usprkos Crkvi) koristilo tijekom čitavog srednjeg vijeka, psilocibe su pale u zaborav. Tek se sporadično spominju slučajevi u kojima su se ljudi otrovali gljivama, a simptomi odgovaraju psilobicama. Znanost se za psihoaktivne gljive zainteresirala tek nakon 1950. kada je Albert Hofman (koji je sintetizirao LSD) izolirao aktivne spojeve psilocibin i psilocin iz gljiva koje je uzeo od plemena Mazatec tijekom ekspedicije u Meksiku. Kasnije je spojeve pronašao i u europskim srodnicima.

student financial help center