Zombiji - Postoji li znanstveno objašnjenje za 'hodajuće mrtvace'?

Napisao  Pročitano 2604 puta

O ovoj temi postoje brojne priče, mitovi, kao i sve znane legende, filmovi, serije i brojne videoigre.



Osnovna definicija zombija je 'nemrtva' osoba koja potiče iz karipskog i kreolskog vjerskog sustava voodooa. Ovi zombiji su ljudska tijela oživljena medicinom voodooa. Ostali oblici zombija potiču od filmova horror žanra koji ih promoviraju od samih početaka filmske industrije. Prema voodoo predaji, mrtvo tijelo može biti oživljeno s bokorom ili mambom. Oni slijede odluke osobe koja ih je oživjela i ne poznaju vlastitu volju.

DIO KNJIGE 'SVJETSKE MISTERIJE I TAJNE' RATKA MARTINOVIĆA

Sama riječ 'zombi' dolazi iz Konga i predstavlja ime njihovog zmijskog božanstva. 1937. godine Zola Neale Hurston, istražujući haićansku kulturu, susreće se sa slučajem Felicije Felix Mentor, koja je umrla 1907. god. u dobi od 29. godina. Njezini suseljani su smatrali da ona već 30. godina hoda ulicama iako je bila zakopana. Hurstonica je vjerovala da su svjedoci pri svakom slučaju kada su vidjeli pokojnu Feliciju bili pod utjecajem snažnih droga. Na kraju je ipak napomenula da će jednog dana, pri znanstvenoj obradi voodoo magije, znanstvenici naići na brojne posve nove načine liječenja.

Par desetljeća kasnije, Wale Davis izdaje dvije knjige o zombijima - 'Zmija i duga' (1985) i 'Etnobiologija zombija s Haitija' (1988). U njima autor tvrdi da mrtvac može oživjeti pomoću dva praha: Coup de poudre (udarni prašak) koji sadrži TTX (tetrodoxin) koji s količinom od samo 1 miligrama osobu može prividno umrtviti na par dana. Drugi bitan prah je disocijativni halucinogen bilo koje vrste, te on osobu ostavlja bez vlastite volje. Izuzev ove dvije kemikalije povezane u ritualu tu je i teorija kako osoba biva toliko uvjerena u proces 'zombifikacije' da joj isti postaje stvarnost poput placeba, pošto su svi poznatiji slučajevi zombija iz stvarnog života došli upravo iz tog sustava vjerovanja, a nikada iz Zapadnog svijeta.

Osim ovog sustava poznate su i legende o oživljenim mumijama, zatočenim dušama, utvarama, umjetnim Golemima, hodajućim kosturima i čitavom nizu živih mrtvaca. Malo moderniji pristup zombi fenomenu bi bio onaj prezentiran u dijelu '1984' Georgea Orwella u kojem su ljudi samovoljno i prešutno postali 'hodajući mrtvaci' i poslušnici Velikog brata. To je naravno simbolički prikaz onoga što je kasnije realizirao dr. Andrija Puharich prilikom eksperimenata vezanih uz određene frekvencije i raspoloženje ljudi izloženih istima...

student financial help center