Novo Osmansko Carstvo: 'Sultan' Erdogan osvojio reformirani mandat

Napisao  Pročitano 963 puta

Nakon referendumom osiguranih ustavnih promjena oči svijeta jučer su bile uprte ka Turskoj, odnosno njihovim velikim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

 

 

Pitanje svih pitanja bilo je hoće li Erdoğan nakon sinoćnje noći postati Sultan. I teško je na to odgovoriti prije nego vidimo kako će izgledati ustroj nove Turske.

 

Tijesna ali ogromna pobjeda

 

A nakon dugo vremena situacija je bila napeta. Odnosno, nije se odmah znalo hoće li Erdoğan slaviti u prvom krugu i dobiti parlamentarnu većinu. Za europske prilike nevjerojatnih 90% izlaznosti dovoljno govori o razini regrutacije glasačkog tijela obaju strana – tako je Erdoğanov ‘Narodni Savez’ osvojio 53.84% glasova, a oporbeni ‘Nacionalni Savez’ značajnih no ne i presudnih 34.03%. Kurdski HDP povukao je 11.05% glasova. Oporbu su činili CHP (narodni republikanci), IYI s predznakom desnice, konzervativni Saadet i Demokrati. Prilično šarolika skupina pa se može zaključiti da im je jedina ‘nit poveznica’ bilo rušenje Erdoğana. Time je njegova pobjeda još značajnija, a zanimljivo je da se upustio u koaliciju s MHP-om, ekstremnim desničarima koje će koristiti kao štit za možebitnu radikalizaciju države.

 

Što se predsjedničkih izbora pak tiče, Erdoğan je osvojio 52.84% – što je po mnogima alarmantni prikaz podjele turskog društva. Muharrem İnce kao lider oporbe povukao je 30.68% glasova pa se mnogi pitaju gdje je nestalo 4% razlike u stranačko-predsjedničkom glasanju. Oporbeni fanovi za to rasipanje glasova već su optužili Meral Akşener kao ‘Erdoğanovog korisnog idiota’, no pitanje je koliko je rezona u tim optužbama. Iako su turskog predsjednika mnogi optuživali za lažnu demokraciju, on je ovim izborima zapravo pokazao da je i takav sustav značajno bolji od nekih europskih – poput onog talijanskog gdje je predsjednik prvo rušio, a zatim po nalogu Bruxellesa i ucijenio pobjednike izbora. To mu je nakon Orbánove čestitke i bilo prvo obraćanje javnosti.

 

Turska snažnije ulazi u BIH i Srbiju

 

Erdoğan je ovako dokazao da i sam može svladati zapadnjački guranu progresivnu ljevicu koja unatoč financijskom i ideološkom pogurancu nije dovoljno jaka da pobjedi konzervativnu religijsku Tursku. Iz konteksta velike izlaznosti mnogi zaključuju i da je tzv. ‘državni udar’ prije dvije godine doista i postojao, vjerojatno ranije predviđen i ugušen od strane Erdoğanove tajne službe, ne i sama fikcija iz njegove kuhinje. Ovaj puta imao je i više sreće jer je izbjegao drugi krug u kojem bi rezultat visio o potpunoj mobilizaciji birača. Koliko se Erdoğan pribojavao rezultata dovoljno govori i činjenica da su njegove agencije unaprijed i protuzakonito rano proglasile njegovu pobjedu, a bliski mu političari poput Orbána, Izetbegovića i Vučića čestitaju pobjedu prije proglašenja.

 

Erdoğan sad postaje punokrvni ‘Sultan’ – u predsjedničkom sustavu u kojem nadzire i cijeli parlament. Može davati dekrete i veto, postavljati svoje suce i državne odvjetnike, mijenjati ekonomsku paradigmu države, izglasavati vojne intervencije i gušiti pobune u Kurdistanu. Sivi Vukovi i MHP postaju dio vlasti, a Kurdi ostaju ‘teroristi’. Sigurno je i da će poput kolege Orbána Turska značajno pojačati financiranje nekadašnjih država Osmanskog Carstva poput Makedonije, BIH i Srbije, kao i ‘čitlučenje’ nekadašnjih posjeda u privatnom kontekstu. Suradnja s Rusijom postaje nužnost, kao i s Iranom – čime će odnosi s EU i SAD-om doći u ‘Stand By’, naročito nakon stalnog miješanja u izborne procese. Turci sada imaju apsolutnog vođu o kojem će ovisiti i ekonomija i savezi i možebitni ratovi. Hoće li to biti pozitivno ili negativno, vidjet ćemo vrlo brzo…

student financial help center