SAD i EU više nisu partneri: Je li Trump prekinuo 'Status Quo'?

Napisao  Pročitano 1074 puta

 

 

 

Pitanje koje danima progoni europske medije je - distancira li se SAD od EU u cjelini i posvećuje li se suradnji s pojedinim partnerima?

 

 

Sviđala vam se ili ne Trumpova politika, jedno je sigurno – ona više ne slijedi uigrane obrasce tzv. ‘Status Quo’ odnosa već preispituje i odlučno važe brojne međunarodne veze. Jedna od njih je i (ne)raskidiva veza Europske unije i SAD-a.

 

Trump prekida ‘Status Quo’ sukladno obećanjima

 

Prve trzavice nastale su još tijekom izborne kampanje, produbile su se naoko nespretnim no zapravo strateški vrlo usmjerenim Trumpovim izjavama, a eskalacija započinje prijetnjom državnog intervencionizma pri uvoznim kvotama iz EU gdje dodatno podržava Veliku Britaniju zbog Brexita. Hazarderska taktika u maniri starog trgovca drži EU izvan uobičajene komfor zone, a kakofonija u izjavama s najbližim suradnicima potvrđuje primjenu te ‘dobar-loš policijac’ strategije. Prvo je srušio implementaciju kontroverznog TTIP-a, a zatim je EU karte položila na isto tako kaotični GDPR. Trump je uočio da je Europa postala u potpunosti ovisna o SAD-u i da motiv takvog odnosa leži u prevladavajućem mišljenju kako SAD treba EU te je zato spreman na razne kompromise i povlastice.

 

U tom trenutku stisnuo je odnose u NATO-u zbog neispunjavanja obaveza, raskinuo je nuklearni sporazum s Iranom i Pariški sporazum, bombardirao Siriju, proglasio Jeruzalem glavnim gradom Izraela i odbio komentirati masovni pokolj u Gazi. Dodatno je pogoršao odnose nakon prognoze Brexita i predviđanja urušavanja EU, a geopolitički analitičari smatraju i da je započeo novi Hladni rat s Rusijom. Je li to sve baš tako ili nije, može biti predmetom rasprave no svakako je sigurno da SAD i EU više nisu u savršenim odnosima. A u toj idili nekako najviše uživa upravo Rusija koja je osnažila odnose s Izraelom nakon Netanyahuovog sudjelovanja u Danu pobjede, te se na krilima promjena nada balansiranju između dvaju strana, ne i ulozi oponenta Zapada.

 

Trump ne gleda na EU kao na kompaktnu cjelinu već na skupinu suverenih država

 

“SAD postaje sve nepouzdaniji partner, no najbitnija stavka je da Europa ostaje ujedinjena” izjava je austrijskog kancelara Sebastiana Kurza, a predsjednik Europske Komisije Donald Tusk smatra da je “Trump sve naučio kako je najbolja roka spasa ona na vlastitom ramenu”. Dodao je da uz takvog prijatelja EU ni ne treba neprijatelje, ponašavši se poput prevarene djevojke u trenutku kada navodi da je ‘zahvalan SAD-u jer se barem riješio iluzije’. Kurz je kao temelje problema naveo krizu u Ukrajini gdje je EU svojedobno napravila prvi puč na demokratski izabrano vodstvo u Europi nakon Drugog svjetskog rata i rat u Siriji – gdje bi po njegovom sudu EU bila savršen posrednik u rješavanju sukoba, uz napomenu da to Austrija oduvijek i je. I taj dodatak je prilično indikativan, sudeći po najnovijim Trumpovim odlukama.

 

A one idu u smjeru suradnje s pojedinim državama EU, van konteksta Lisabonskog sporazuma koji je nastoji definirati kao neodvojivu cjelinu iliti megadržavu. Poljska je nakon Velike Britanije prva uočila taj moment i ponudila je dvije milijarde dolara za stalno vojno prisustvo SAD-a unutar svojih granica. Pojačano ulaganje u vojsku vidljivo je i u Slovačkoj, kao i drugim članicama NATO-a koje su se priklonile Trumpovim željama. A da to ne bi bilo sve, pobrinula se Angela Merkel koja je nakon posjeta Sočiju odlučila odbiti Trumpov zahtjev za odricanjem od Sjevernog toka 2, plinovoda koji plin dovodi iz sjevernog Sibira preko Baltika u Europu. EU tako polako postaje ‘tampon zona’, s nešto redefiniranom ulogom u usporedbi s hladnoratovskom. A SAD tek očekuju najveće najavljene promjene usmjerene prema možebitnom ‘sijanju demokracije’ u Iranu i Sjevernoj Koreji, te uvođenju uvoznih kvota za Kinu što će značajno promijeniti geopolitičke odnose. Stvari se polako zakuhavaju.

 

 

 

student financial help center