Jeruzalem je novi glavni grad Izraela: Što to doista znači?

Napisao  Pročitano 1920 puta

Jučerašnje proglašenje Jeruzalema za glavni grad Izraela rezultiralo je s 58 mrtvih i 2700 ranjenih Palestinaca. A to je nažalost samo početak...

 

 

Simbol rata između Izraela i Palestine nakon desetljeća ‘statusa quo’ dobio je blagoslov iz Washingtona – Izrael nakon ove nedvosmislene poruke dobio je prigodu da napokon proglasi Jeruzalem vlastitim glavnim gradom. A to može generirati nove velike ratove.

 

Trumpa podržali Cionisti u kampanji pa im vraća uslugu

 

Sporazum iz 1949. došao je nakon Arapsko-izraelskog rata i podijelio je Jeruzalem na dva djela – zapadni kojeg je kontrolirao Izrael i istočni kontroliran od strane Jordana. Šestodnevni rat odvijao se 1967. i stvorio je današnju situaciju. Izrael je zauzeo i anektirao dijelove suverenih država poput Sirijske visoravni, no i Istočnog Jeruzalema čiji Stari Grad od tada postaje temelj prijepora – Palestinci ga smatraju svojim glavnim gradom. Kako ta država nema podršku međunarodne zajednice, odnosno onog dijela pod snažnim utjecajem Cionističkog pokreta – logično je da se svakodnevno događaju konflikti između suprotstavljenih judaističkih, kršćanskih i muslimanskih žitelja. Četvrti su uvjetovane religijom, kao i crkve, trgovine, noćni klubovi. Pretpostavlja se da u Jeruzalemu danas živi tek trećina muslimana dok većinu populacije od ugrubo 800.000 ljudi čine židovi.

 

Izraelska Vlada nalazi se u Jeruzalemu, no središte ekonomije, gospodarstva i međunarodnih veleposlanstava nalazi se u Tel Avivu. UN je na šokantnu Trumpovu odluku o provedbi odluke Kongresa iz 1995. odgovorio rezolucijom koju je potpisalo 128 članica s tek devet protivnika – SAD, Izrael, Gvatemala, Honduras, Togo i par otočnih državica suprotstavile su se UN-u uz 35 zemalja koje su eskivirale odgovornost, poput Kanade, Meksika i Australije. Kako je cionistički pokret praktički jedini podržavao Trumpa u trenucima kada je imao svega 3% podrške, ne čudi njegova odlučnost da im uzvrati uslugom. Koja bi doduše mogla rezultirati pravom katastrofom pošto palestinsko stanovništvo ionako u današnjem Jeruzalemu ima status ‘građana trećeg reda’ – Palestina kao država ne postoji, Izrael ih ne priznaje kao svoje stanovništvo i imaju status apatrida.

 

Stari Grad, Treći Hram i Treća Intifada

 

Kada je stanoviti rabin Chaim Richman kao direktor Hramskog instituta poručio da se radi na nacrtu za izgradnju trećeg hrama u Jeruzalemu, takve priče su prešle iz domene legende i ‘teorije zavjere’ u ozbiljan političko-religijski sektor. Tako će ovo ‘de facto’ priznavanje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela nedvojbeno poslužiti i kao argument za razmatranje ‘ostvarenja proročanstva’. Iz tog razloga su i kršćani ujedinjeni – katolici, pravoslavci i kopti već su se oglasili s kritikom Trumpovog poteza, navodeći da bi sve moglo rezultirati ‘uništenjem povijesnog grada’. A kako je sve počelo? Jeruzalem je naseljen već gotovo 6500 godina, njegovo ime piše na starim glinenim pločicama mezopotamijskih drevnih civilizacija, uništavan je u najmanje dva navrata, napadan je više od pedeset, zauziman više od četrdeset i okružen više od dvadeset puta. Zidine Starog Grada odgovaraju zidinama Sulejmana Veličanstvenog, a grad veličine Zagreba podijeljen je na četiri distrikta – kršćanski, židovski, muslimanski i armenski.

 

Stari Grad je zapravo simbol prijepora. On se nalazi u Istočnom Jeruzalemu gdje su i Brdo hrama iliti Haram al-Sharif, samostan Deir es-Sultan, Bazilika Svetog groba, Zid plača i džamija al-Aqsa, koji poput ‘bureta baruta’ iz mjeseca u mjesec proteklih pedeset godina generiraju incidente i sukobe. Kako su muslimanski religijski glavešine od početka željeli dogovore i sporazume oko očuvanja baštine i kako je Vatikan zbog situacije priznao i državu Palestinu – židovi praktički ostaju jedini faktor koji žele supremaciju nad starom jezgrom, čak i pod cijenu sukoba i rata. Jordan je odabran kao svojevrsna treća strana u upravljanju jezgrom, pošto državom upravlja hašemitska dinastija – izravni potomci plemena Banu Hašem proroka Muhameda. Izraelske ultra-desne stranke pak svaki pokušaj dogovora razmatraju kao ‘slabost’ i ‘kukavičluk’ pa je i premijeru Netanyahuu značajno smanjen strateški prostor prilikom pregovora. Rusija i Iran podržavaju formaciju Palestine, SAD je ne priznaje, a Kina i EU kao isto tako značajni globalni igrači deklarativno odbijaju samovolju Izraela, no u praksi zapravo ne čine ništa i čekaju razvoj situacije. Zato su sve snažnije glasine o Trećoj Intifadi.

 

Osnivač Cionista Theodor Herzl bio je za glavni grad na Karmelu

 

Intifada je naziv za ustanak Palestinaca protiv Izraelaca – prva je trajala šest godina (1987.-1993.) i bila je građanska s improviziranim oružjem (200 mrtvih Izraelaca i 2000 Palestinaca), druga je trajala pet godina (2000.-2005.) i bila je oružana pobuna Hamasa i Palestinskog Jihada (1000 mrtvih Izraelaca i 3000 Palestinaca). AIPAC (Američko-izraelski komitet za javne odnose) već je naveo da bi proglašavanje nove Intifade moglo biti najopasnije do sada. Irački šijitski vođa Muqtada al-Sadr već je najavio da je Trump objavio otvoreni rat islamu, libanonski Hezbollah podupro je formaciju Treće Intifade, a izlazak SAD-a iz nuklearnog sporazuma s Iranom dodatno je homogenizirao ionako napete arapske strukture. S druge strane, Saudijska Arabija svakako stoji sa strane kao izraelski ‘džoker u rukavu’. Čak su i cionisti oko ove teme polarizirani pošto je njihov osnivač Theodor Herzl bio protiv Jeruzalema kao glavnog grada – njegova vizija bila je prijestolnica na planini Karmel na sjeveru Izraela, pa su tradicionalisti i dalje uz njegovu ideju.

 

SAD je u proteklih šezdeset godina u Izrael uložio oko 135 milijardi dolara izravne pomoći, uz nepoznatu cifru ukupne pomoći koja potencijalno doseže i trilijune dolara. Uz takvo asistiranje izraelskoj ekonomiji ne čudi što ta država unatoč stalnim sukobima generira uspjehe i dosta progresivno sudjeluje u znanstvenim dostignućima. Okupacija Golanske visoravni, vojna agresija na Siriju, neprirodna koalicija s vehabističkim elitama Saudijske Arabije i prešutni mir sa snagama ISIL-a u svjetskoj su javnosti Izraelu potpuno narušile sav onaj ugled i poštovanje kojeg su žitelji te države imali nakon Drugog svjetskog rata. Iako Iran optužuju za destabilizaciju i nuklearni potencijal, jedina prava atomska sila i vojni destabilizator Bliskog istoka je Izrael – unatoč tome što nije politički korektno pitati ih posjeduju li nuklearni arsenal. U tom svijetu licemjerja Jeruzalem od početka nosi simbol glavnog grada. A Arapi će vrlo skoro proglasiti Treću Intifadu. Osim ako Trump opet ne šokira i da Palestini pravo na pojas Gaze, no bez Jeruzalema. Tada se opet preraspodjeljuju karte i interesi…

student financial help center