Hipnoza: Drevna tehnika manipulacije psihe

Napisao  Pročitano 1322 puta

Kada govorimo o hipnozi, nužno je navesti činjenicu kako se ista primjenjivala tisućama godina unatoč nedostatku znanstveno-teoretske osnove. Naravno, jedan dio znanstvenika će sumnjati i na mogućnost kako su drevni Sumerani poznavali pravu narav hipnoze što bi ih svrstavalo daleko ispred zamišljene slike tog naroda.

 

 

Na glinenim pločicama su škole misterija i svećenstva već tada razlikovale i bilježile različite stadije hipnoze. 'U Manuovom zakoniku, najstarijem pisanom znanstvenom djelu Indije, opisani u slični stupnjevi hipnoze. Autohipnoza i hipnoza spominju se kao sastavni dio Joge, te se smatra kako svaki pravi Jogin mora biti stručan u tom području. U drevno su doba Ramine imperije (opisani u djelima Ramajane) postojali takozvani svećenici - kraljevi, vladari sedam glavnih Rishi gradova. Oni su bili poznati po svojim 'mističnim moćima' između kojih je bilo i zaustavljanje srca na daljinu svojih neprijatelja. Navodno je bila riječ o dobro izvedenoj hipnozi. U starom Egiptu također je korištena hipnoza kao terapijsko sredstvo. U Ebersovim zapisima, tri tisuće godina starom tekstu, navode se metode kojima su se koristili. Bolesnike bi hipnotizirali stavljajući im pred oči sjajne metalne ploče, kako bi im se oči umorile i tako nastupio hipnotički san. Bilo je poznato i polaganje ruku, povezano s odgovarajućim nalozima. Glasoviti po tom pitanju bili su Serapisin hram u Kanopeu, te Izidini hramovi.

 

Dio knjige 'Subliminalne poruke' Ratka Martinovića koju možete kupiti OVDJE

 

Grci su također poznavali hipnozu kao dio djelatnosti iz hramskog okružja. Bolesnici su morali držati određenu dijetu, te se kupati u mirisnim kupeljima. Zatim su išli spavati u hram. Dok su spavali, svećenici bi im šaptali na uho određene sugestije. Tako bi bolesnici pod svetim utjecajem hramske atmosfere aktivirali vlastitu snagu iscjeljenja. Prije nego što su ušli u hram, bolesnici su se morali zavjetovati da će izvršiti sve što im bogovi objave u snu. I tada je bilo bolesnika koji nisu uspijevali pasti u hipnozu. Njima su bili na raspolaganju nadareni svećenici koji bi padali u trans i tako priopćavali volju bogova. U glasovitom hramu u Delfima, posvećenom bogu Apolonu, sjedila je svećenica na zlatnom tronošcu iznad raspukline nad kojom se uzdizala para. Omamljena svećenica zapadala je u trans i odgovarala na postavljena pitanja. U drugim se hramovima trans postizao spaljivanjem halucinogenih biljaka. Tako su se sumeranski, egipatski, grčki svećenici-liječnici, kao i perzijski magovi, te hinduistički jogiji prije mnogo tisućljeća služili glavnim antibiotikom tog vremena - hipnozom.

 

Primjena hipnoze u obliku hramskog sna održala se do sredine šestog stoljeća. Zatim su kršćanski redovnici nastavili sa liječenjem molitvama, posvećenom vodicom i polaganjem ruku. Prva sačuvana predaja o autohipnozi jednog redovničkog bratstva, potječe iz jedanaestog stoljeća. To su bili redovnici Hesihasti sa brda Atos. Oni su izazivali autohipnozu netremice promatrajući svoj pupak. Zbog toga su ih nazivali omfalofizicima ili promatračima pupka. Slavni Paracelsus (1493-1541) ili pravim imenom Theophrastus Bombastus von Hohenheim, podučavao je da je glavi akter ozdravljenja zapravo tzv. 'unutarnji liječnik'. Izvijestio je da su redovnici u Koruškoj liječili bolesnike tako da su im naredili da gledaju u sjajnu kristalnu kuglu. Uslijed toga bi bolesnici obično zapali u dubok san. U tom snu bi im redovnici davali sugestije za ozdravljenje. Taj oblik liječenja uspjela je baciti u zaborav Inkvizicija, jer je spaljivala svakog tko se time bavio.'

 

Uska suradnja začaranosti i hipnotiziranja bila je prilično nezgodna prilikom inkvizicije. Iz tog razloga u sljedećih su se par stoljeća hipnozom mogli legalno baviti isključivo redovnici. Nakon Anastasiusa Kirchera iz sedamnaestog stoljeća koji je navodno hipnotizirao pijetla i stvorio temelje za animalni magnetizam, Maximilian Hell se stoljeće kasnije odlučio na 'magnetske kure'. Pomoću magneta je liječio oboljele, a Anton Mesmer je na tom primjeru dokučio da svatko ponaosob može stvoriti 'fluid' za iscjeljivanje. Tzv. 'Mesmerovo glađenje' postaje vrlo ugledan terapeut, a unatoč ranije navedenoj pogrešnoj pretpostavci pri liječenju, smatra ga se predstavnikom psihoterapije. Da se vratimo na Portugalca Fariju - on je prvi uočio kako ne postoji nikakav 'fluid' iscjeljenja, već je hipnoza stvarala sugestiju koja je pomagala u liječenju bolesti. James Braid prvi tehniku naziva hipnozom po grčkoj riječi 'hypnos' ('san'). Pariški liječnik Liebeault potvrđuje relevantnost tehnike nazvavši je 'umjetnim snom', no znanstvena zajednica sve i dalje smatra šarlatanstvom.

 

Hypolyte Bernheim, profesor s Nancy Sveučilišta, uočava vrijednost rada nabrojanih pionira i sve zaokružuje u posve novu metodu liječenja čime počinje znanstvena primjena hipnoze. Emile Coue razvija znanost autosugestije uz duboko vjerovanje kako svatko može izliječiti samog sebe od bilo koje bolesti. Rus Pavlov pak veže hipnozu i sugestiju uz famozni eksperiment gdje psa dresira za hranu zvoncetom. Nakon nekog vremena psu sline cure čim zvonce pozvoni, bilo hrane ili ne. Na taj način je smatrao kako se isto vrlo lako može primijeniti i na ljudima. 'Svaki trajni podražaj ili podražaj koji se sustavno ponavlja, te putem živčanih kanala dosegne određenu točku na kori mozga, dovodi prije ili kasnije do prinudne pospanosti, a zatim do sna, odnosno hipnoze'. Razvio je teoriju o 'uvjetovanim refleksima', na koje bi se moglo utjecati podsvjesnom manipulacijom i stvoriti nove 'automatizirane mehanizme'.

 

student financial help center