Za samo 25 godina uništili smo 10% od ukupnog područja divljine

Napisao  Pročitano 2099 puta

U nedavnom izvješću je utvrđeno da je tijekom posljednja dva desetljeća izgubljena čak desetina površine od ukupne netaknute prirode.

 

 

To znači da je od 1993. godine na području dvostruko većem od Aljaske uništen sav biljni i životinjski svijet te područje divljine sada obuhvaća samo 23% ukupne Zemljine kopnene mase. Ovo možemo zahvaliti sami sebi, ljudskom fatkoru, zbog rudarstva, ilegalne sječe, intezivne poljoprivrede i istraživanja nafte i plina.

 

Međunarodni tim znanstvenika u istraživanju ističe kako je moguće, ukoliko se ovaj trend nastavi, da neće ostati niti jedno značajno područje divljine i to za manje od jednog stoljeća. Otkrili su i da su gubitkom divljine najteže pogođena područja Amazone i središnje Afrike. Od 3,3 milijuna kvadratnih kilometara divljine uništene od 1993., Amazona činili gotovo trećinu, a daljnjih 14 posto je uništeno u središnjoj Africi. Istraživači su zaključili da je ostalo 30,1 milijuna kvadratnih kilometara netaknute prirode, što iznosi manje od četvrtine ukupne kopnene mase planeta.

 

Područje divljine se definira kao biološki i ekološki netaknut krajolik, uglavnom bez ljudskog uznemiravanja. Mada danas takvih područja gotovo i da nema, ono što najviše zabrinjava je činjenica da se divljina uništava bržim tempom nego što se uspostavljaju zaštićena područja. Stručnjaci ističu da mnogi nisu svjesni činjenice da se područje divljine ne može oporaviti, jednom kada je uništeno. Nakon što nestane, ekološki procesi koji podupiru ekosustave nestaju, i više se nikada ne mogu vratiti u stanje u kojem su bili. Jedina je opcija proaktivno štititi ono što je ostalo.

 

Većina netaknute prirode se nalazi se u Sjevernoj Americi, Sjevernoj Aziji, Sjevernoj Africi i na australskom kontinentu, a jedina ohrabrujuća činjenica je da se većina divljine, 82,3 posto, odnosno 25,2 milijuna četvornih kilometara, još uvijek sastoji od prostranog, neprekinutog područja površine od najmanje 10.000 četvornih kilometara. Da je preostali dio divljine iscjepkan u više manjih područja, bili bismo u daleko težoj situaciji nego u ovom trenutku, jer ne samo da su manje površine teže za održavanje, nego je gotovo nemoguće dobiti točna očitanja o prisutnim ekološkim zajednicama.

 

Iako postoje dobri primjeri programa očuvanja netaknute divljine, u konačnici, pozitivnih primjera je premalo i ako se ovako nastavi, ne piše nam se dobro. Uništavanje divljine i općenito okoliša utječe na svako biće na svijetu, stoga bi trebali osjećati odgovornost i obavezu očuvanja prirode te ostaviti nešto od ljepote kojoj smo svjedočili, i u kojoj smo uživali, i budućim naraštajima.

 

Izvor: Science Alert

student financial help center