Semir Osmanagić: Izazovi Daorsona

Napisao  Pročitano 2058 puta

Megalitni zidovi Daorsona, misterija su bez konačnih odgovora. Usamljeni, na vrhu klanca, zarasli u travu, napola uništeni. Državna komisija za nacionalne spomenike bila je vrlo određena:



“Arheološko područje - helenistički grad Daorson u Ošanićima kod Stoca proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik). Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. br. 363/1, k.o. Ošanići, općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine.”

Naizgled, sve je jasno. “Helenistički grad Daorson”, tvrde u današnjoj BiH, nekadasnjoj Jugoslaviji, također.

FOTOGRAFIJE MOŽETE POGLEDATI OVDJE

Međutim, ne mogu biti dalje od istine.

“Helensitički” referira na doba osvajanja Aleksandra Velikog u IV stoljeću p.n.e. kada je širio grčku kulturu, umjetnost, pismo, jezik, naciju… na novoosvojene teritorije.

“Grad” podrazumijeva da su antički Grci osnovali utvrdu koja se koristila za stanovanje.

“Daorson”, potice od novčića koji se pripisuje “ilirskom plemenu Daorsi” koje je trgovalo s Grcima.

Vijest od prije deset godina prošla je neopaženo u domaćoj javnosti.

“Doktor Nils Miller Schissel sa Arheološkog instituta u Frankfurtu radio je geomagnetna istraživanja Daorsona te otkrio zidine koje se danas nalaze pod slojem zemlje, a koje su oko 500 godina starije od zidina koje su već otkopane, što dokazuje da ljudi u kontinuitetu žive na ovom području više od 3.700 godina.”

Dakle, prve zidine Daorsona su hiljadu godina starije od pojave antičke grčke civilizacije. i tako pada u vodu nagađanje da je Daorson nastao pod uticajem antičke Grčke.

Često sam govorio o kompleksu niže vrijednosti kojeg su engleski i njemački stručnjaci programirali u balkanske stručnjake u posljednja dva stoljeća. Po njima ništa veliko i civilizacijski značajno nije moglo nastati izvan uticaja antičke Grčke i Rima.  Generacije jugoslovenskih arheologa i historičara, omađijani uticajem zapadnoeuropljana, jednostavno nisu naučili da cijene i istražuju authothone vrijednosti uz Jadransko more. Ono što ne mogu vezati za antičku Grčku jednostavno guraju pod tepih. Taj trend je nastavljen formiranjem malih balkanskih državica.

Skromna arheološka istraživanja utvrdila su doba uništenja Darosona: prvo stoljeće prije naše ere. Barbarski Rim je bio nemilosrdan prema domaćem stanovništvu.

U originalno doba gradnje, građevinski kompleks nije imao funkciju utvrde niti mjesta za življenje. Megalitni zidovi nisu bili međusobno povezani. Višetonski blokovi rezultat su rada istih arhitekata koji stoje iza zidina u Peruu, Uskršnjem Otoku, Meksiku ili Egiptu. Uklapanje blokova, protu-potresna gradnja, blokovi različitih dimenzija (nema dva potpuno identična bloka), ubacivanje manjih blokova zbog fleksibilnosti i bolje povezanosti zidina, identično konveksno lice, četiri metra debeli zidovi, građevinski poduhvat od nekoliko desetina hiljada tona…

Svrha gradnje leži u energetskim fenomenima. Treba utvrditi podzemne energetske tokove, uticaj solsticija i ravnodnevnice na energiju prostora, efekat pojačivanja postojećih prirodnih energetskih izvora… i onda će se moći protumačiti razlog gradnje ovih zidina. Ta energija nesumnjivo ima svoje beneficije na različite aspekte društva.

Sve što je došlo kasnije, značilo je promjenu namjene: iz energetske strukture nastajala je fortifikacijska. Graditelji su zaboravljeni, zidine teško oštećene, ostaju nagađanja savremenika koji pokušavaju sve tumačiti na osnovu pet fizičkih čula. Stoga su i osuđena na beskrajno lutanje.

MEDITACIJA

Fokusirana medtiacija, prvo pitanje mi je bilo u vezi graditelja.

Graditelji, civilizacija, pomagala je i učila ljude kako da pojačavaju energije.

Kako je energija korištena?

Poljoprivreda (sjeme) i uticaj na čovjeka, prosvjetljenje. Dolazili bi na lokaciju jednom sedmično.

Vremenom je broj ljudi rastao, a opadao je uticaj originalnih graditelja. Zatim su se ljudi počeli naseljavati unutar zidina. Vremenom su izgradili odbrambeni, fortifikacijski objekat.

Kamen nije prenošen iz udaljenog kamenoloma, već je nalazište u neposrednoj blizini. Nisu ga u potpunosti topili, već stvarali kašastu masu koju su lako oblikovali. Nije se “prelijevala” s jednog bloka na drugi. Kalupi su bili drveni graničnici koje bi izvlačili između blokova nakon lijevanja. Te graničnike su koristili da poravnavaju strane blokova.

Pećina je otkrivena kasnije, kada su ljudi već živjeli unutar zidina. Proširili su je za odbrambene svrhe.

student financial help center