Semir Osmanagić: Misteriozni teksaški prapovijesni zid

Napisao  Pročitano 1618 puta

Najveće arheološko otkriće u Teksasu nalazi se u njegovom najmanjem okrugu. Rockwall County smješten je istočno od Dallasa, na pola sata vožnje.



Već deset godina traje moj flert s misterioznim zidom na sjeveroistoku Teksasa. Napokon, oglas u “The Dallas Morning News” o predavanju u Rockwallu je bio znak da je vrijeme da sjednem u pick-up i krenem na novi istraživački put. Prethodno sam se e-mailom javio Davidu Campbellu u Dallas.

FOTOGRAFIJE MOŽETE POGLEDATI OVDJE

U kontaktu smo od 2007. kada mi je pisao: “Moj kolega istraživač, John Lindsey iz Rockwalla (Texas) je proveo 12 godina istražujući zatrpane kamene zidove. Bio je jako impresioniran vašim radom u Bosni zbog niza sličnosti između vaših lokacija. Starost zida ovdje je toliko velika da bi je arheolozi smatrali nezamislivom. Mi imamo stalne bitke za geolozima koji tvre da je zid prirodnog porijekla. S obzirom da naš projekt nema takav odjek u svijetu kao bosanske piramide, naši protivnici zato i nisu svi ujedinjeni protiv nas, niti su tako agresivni. Johnu će biti drago da vam pokaže uzorke zida, artifakte i ostale dokaze…“

Nakon devet godina, ponovo sam se javio Davidu s namjerom da napokon dođem i da pogledam kameni zid. On odgovara:

“Svijet se okrenuo mnogo puta oko svoje osi od 2007. U međuvremenu sam pomogao Johnu Lindseyu koji je radio na knjizi o kamenom zidu koja ubrzo izlazi. Njegovo predavanje će biti u petak u zgradi suda u Rockwallu, na trećem spratu, u organizaciji “Rockwall County Historical Foundation”.

U Rockwall smo, Sabina i ja, stigli u četvrtak u večernjim satima. Uobičajeno blještavilo teksaških gradova. Rockwall je podignut uz samo jezero i danas ima 40.000 stanovnika. Prvi doseljenici na ovu, sjevernu stranu Teksasa, pristigli su 1841. Tri obitelji su bili pioniri: T.L Wade, B.F Boydstun i Mr. Stevenson. Do tada je običaj bio da se gradovi nazivaju po prvim porodicama koje bi došle. U ovom slučaju je postojalo rivalstvo ove tri porodice i nisu se mogli dogovoriti po kome će novi grad dobiti ime.

U potrazi za vodom, prve obitelji su kopali bunare. Bez obzira koliko duboko išli uvijek su ih, dok su se spuštali u dubinu zemlje, pratili vertikalni zidovi. Impresionirani ovim zidovima odlučili su, 1854. godine, da grad nazovu “Rockwall” (“Rock Wall” - “kameni zid”).

Od tada, više od sto pedeset godina, traje rasprava da li je riječ o prirodnom ili vještački podignutom zidu u dalekoj prošlosti.

Geolozi su gotovo jedinstveni u ocjeni da je to “klasičan primjer geološke formacije”, te “pucanja ploča”, između kojih je “voda nanosila pijesak i glinu, ispunjavajući pukotine i postajući prirodni vezivni materijal”. Teksaški geološki autoritet dr. Robert Hill je 1901. ustvrdio geološki karakter ove formacije i mnogi su njegovi učenici samo potvrdili ovu tezu. W. Stevenson i W. Fawkes sa Smithsonian instituta su 1927. dali  mišljenje o “prirodnoj podzemnoj strukturi u pješčanim nanosima”. Geolog Brooks Elwood je 1988. zaključio: Zid je prirodna formacija. To sam zaključio na osnovu promatranja tri sekcije. Čovjek to nije sagradio.”

I šta na sve to kaže “sveznajuća” Wikipedia? Samo cementira mišljenja geologa:

“Rockwall je nazvan po prirodnom zidu. U doba kada je osnivan 1854. mislilo se da su zidovi vještački, ali su arheolozi i geolozi zaključili da su nastali prirodnim putem.”

I, ovdje bi trebao biti kraj priče.

Ali, moje iskustvo s Wikipedijom, Smitsonianom i geolozima koji tumače “misteriozne” lokacije mi govori da oni jednostavno zataškavaju dokaze o postojanju naprednijih civilizacija u prošlosti i pokušavaju držati većinu u mraku i neznanju.

Ljudi iz sredine XIX stoljeća nisu imali nikakve sumnje u porijeklo zida: on je za njih bio vještačka formacija, na velikoj dubini i velike dužine. Arheolog Count Byron je 1925., a nakon ispitivanja nekoliko otvorenih sekcija zida, zaključio da ga je “sagradila prahistorijska rasa”.

Vlasnik jedne parcele na kojoj se pružao zid, F. Canup, je 1936. iskopavao i pratio zid. Na dubini od nekoliko metara je pronašao polukružnu sekciju na zidu s otvorom (“prozor”, kako su ga nazvali). Sekciju su otvorili za javnost naplačajući jedan quarter.

Dr. John Lonsdale je 1959. korigovao geologa dr. Roberta Hilla da u Rockwall okrugu postoji geološki rascjep, pa ni ovaj u kojem se navodno pruža podzemni zid. Arhitekt John Lindsey 1996. zaključuje: “Nakon što sam pregledao sve dokaze, nedvojbeno je da je akumulirano dovoljno argumenata u prilog vještačkom porijeklu zida.”

Arheolog iz Dallasa dr. Randal Moir je bio vrlo direktan: “Geolozi tvrde da je zid prirodni fenomen, ali ne znaju objasniti kojim “prirodnim” procesima je nastao.”

Geolog James Shelton iz New Orleansa nastavlja: “Rockwall je test za preživjelo Njutnovo mehanicističko objašnjenje svijeta. Fizika je odbacila ovu paradigmu primjenjujući kvantnu mehaniku i relativnost. Nova fizika bi nam trebala pomoći da ponovo analiziramo fenomene koje smo predugo gurali pod tepih, prije nego što geolozi u potpunosti izgube svaki kredibilitet.”

Ispade da je ova tema, u najmanju ruku, kontroverzna. Međutim, sile mraka još uvijek vladaju Planetom.

U XXI stoljeću, nema nijedne otkopane sekcije zida u Rockwallu. Nijedne. One koje su postojale su pod pritiskom vlasti zatrpane zbog “strukturne nestabilnosti” i “sigurnosne prijetnje”.

Godine 1998. grupa istraživača je vršila iskopavanja, zaključujući da je visina zida u prosjeku deset metara. Kameni blokovi u zidu nisu karakteristični za ovo područje i nema ih ni na jednom drugom mjestu. Međutim, lokaciju je kupio američki trgovački gigant “Walmart”, zatrpao sekciju zida, izlio betonske temelje na vrhu i na njoj napravio veliki šoping centar.

Interesantno je da gradski centar ima sekcije zida ispod sebe. To će onemogućiti bilo kakvo iskopavanje u bliskoj budućnosti.

Ova lokacija, mada nepoznata u svijetu, zapravo ima buran historijat. Svi pokušaji promocije su propadali, a gradske vlasti neblagonaklono gledaju na entuzijaste koji više vjeruju svojim očima nego geolozima.

Najbolje mjesto za informacije iz prve ruke o zidu je Meyers park na kome se nalazi najstarija kuća u Rockwallu. Na ovu lokaciju je premještena iz grada, renovirana i sada je ujedno i muzej: “Rockwall County Historical Foundation Museum”. U dvosobnoj kući dominantne su dvije teme: život prije 150 godina u ovom dijelu Teksasa i podzemni zid. Dokumenti prikazuju arheološka iskopavanja, artifakte pronađene uz zid na velikim dubinama, historijske fotografije, kosti reptila iz doba dinosaurusa također pronađene uz zid i nekoliko blokova.

U dvorištu je nekoliko redova blokova sa više lokacija koje je spasila nedavno preminula Kevin Richeson.

Ovi blokovi su mi poznati. Isti materijal sam viđao na Bosanskoj piramidi Mjeseca. Obrađeni sa svih šest strana, uglovi od 90 stepeni. Debljina im je 20-30 cm. Masa od po nekoliko stotina kilograma.

Crvena boja upozorava na prisustvo željeznog oksida. U jednom od izvještaja sam pročitao da se na zidu mjeri stalno prisustvo magnetnog polja. Sada znam i zašto. Na bridovima blokova kvarcni kristal. Na profilu blokova vidim sitne kamenčiće i šljunak. Čini se da su blokovi lijevani.

Sada mi postaje jasno da su blokovi stvarali energetski efekat. Ali, treba mi još informacija.

Sabina i ja odlazimo u zgradu Suda. Na trećem spratu ce Jim Carr i John Lindsey imati prezentaciju o zidu. Sa drvene klupe ustaje gospodin sa šeširom i prilazi mi. David Campbell, predstavlja se. Evo ga, iz virtuelne komunikacije u javu.

Predavanje je bilo jako dobro i dalo je dodatne kockice mozaiku:

- Dimenzije zide su 5,2x10 km i zatvaraju površinu od 50 kvadratnih kilometara

- Zid ima pravougaoni oblik

- Orijentacija zida je identična orijentaciji piramida u Teotihuacanu u Meksiku

- Zid dostiže visinu od 15 metara

- Posljednji, najviši nivo zida je niveliran

- Prekrivni kamen, na najgornjem nivou, je obrađen kružno

- Između  pojedinih blokova su ugrađivane metalne kuglice

- Zid starta široko, pa se u nastavku sužava

- Ovakvog kamena nema nigdje u okolini

- Dodatak zidu je sekcija koja imitira raspored zvijezda Orionovog pojasa

- Pretpostavka autora prezentacije je da je zid građen prije 27.000 godina, s obzirom na astronomsku orijentaciju

Pažljivo sam ih saslušao. Ne mislim da su astronomski faktori presudni. Orijentacije prema stranama svijeta nema, dakle, zid nije iz novijeg perioda, nakon kraja zadnjeg Ledenog doba. Nalazeći se ispod netaknutog sloja zemlje, a imajući u vidu visinu od 10-15 metara, starost mu je izuzetna. Ne bih rekao da se radi o desetinama, već stotinama hiljada godina, ako ne i više. Riječ je o periodima kada je Teksas bio suh, a onda pod vodom. Zakoni gravitacije, kakve mi poznajemo, nisu važili za ovaj zid.

Pokušaji iz 2012. da kroz emisiju na “National Geographicu” zid postane ponovo turistička atrakcija, nisu urodili plodom. Emisija nije napravljena afirmativno, u gradu nije bilo interesa za podršku ovoj “kontroverznoj” ideji i prašina je ponovo prekrila možda i najznačajniji arheološki nalaz u Sjevernoj Americi.

Rockwall je gradić na sjeveroistoku Teksasa, čiji stanovnici, osim pokojeg entuzijaste, nemaju interes za prahistorijski, podzmeni zid.

Energetski zid, da dodam. Kao da je sišao sa neke druge Planete, da bi ga nanosi vode, pijeska i gline zauvijek prekrili. I kao da to nije bilo dosta, čitav grad su na njemu podigli.

Tako je osigurano da se više ne možemo sjetiti njegove svrhe.

student financial help center