Ratko Martinović: 1894. i 1984. - Godine društvenog inženjeringa

Napisao  Pročitano 1674 puta

Društveni inženjering je disciplina društvenih znanosti u kojoj se razmatraju pokušaji utjecaja na društvo u cjelini. Vlade, mediji i interesne skupine predstavljaju društvene inženjere koji nastoje ostvariti željene karakteristike, kretanja, ponašanja i stavove na ciljanoj skupini ili stanovništvu. To je, u svojoj suštini, deterministički zavjerenički fenomen s (ne)skrivenim namjerama i ciljevima arhitekata nove društvene konstrukcije ili vizije.



KNJIGU 'DRUŠTVENI INŽENJERING' MOŽETE KUPITI OVDJE

1894. Nizozemac Van Marken kuje termin 'društveni inženjeri', u vlastitom eseju, uz tumačenje kako će suvremeni poslodavci jednog dana trebati takve inženjere radi lakšeg utjecaja na ljudske resurse, baš kao što trebaju tehničku ekspertizu u proizvodnoj djelatnosti. 1899. isti naziv se odvojeno koristi u članku u SAD-u, a 1909. William H. Tolman kao bivši urednik magazina u kojem se naziv spominjao piše istoimenu knjigu. 1911. sociolog Edwin L. Earp dovršava djelo 'Društveni inženjer', a osnovna premisa je da su društveni odnosi mehanizam kojemu su potrebni stručnjaci za bolju učinkovitost i upravljanje. Takav stručnjak bi prije same manipulacije društva trebao masu analizirati i evaluirati, da bi odlučio koji je manipulacijski alat u tom slučaju najbolji.

Prvim svjetskim ratom i rastom totalitarnih režima teorija polako prelazi u praksu i sve je veći broj zainteresiranih. Prvi pravi službeni organizirani projekt tako je bio tranzicija ruskog društva iz carstva u komunizam, a slične zadatke analiziralo se i u Britaniji radi lakšeg prelaska s kolonijalizma na kapitalizam. Po istoj osnovi razvijali su se i prelasci u Kini ('Kulturalna revolucija'), Kambodži ('Deurbanizacija'), Jugoslaviji ('Bratstvo i jedinstvo'), Turskoj ('Sekularizacija') itd. Linija dotiče i demokratska društva pa vrijedi istaknuti 'rat za demokraciju', 'multi-kulti', 'europsku pravnu stečevinu' i ostale.

Najveći društveni eksperiment bio je uspon nacističkog pokreta propagandom. Kao što smo vidjeli, 'Mein Kampf' i Joseph Goebbels otvorili su put visokosofisticiranim načinima masovnog pranja mozga, a njihovi financijeri zadovoljno su trljali ruke. Rockefeller Zaklada preuzela je Mengeleova eugenička istraživanja dok su drugi pozornost posvetili tehnikama manipulacije. Ti bihevioristički krugovi posebnom pozornošću promatrali su situaciju u Grčkoj od 1967. do 1974. kada je vojna hunta u tzv. 'Puču Pukovnika' stvorila okruženje kakvo je Orwell predvidio u romanu '1984' - svekoliku medijsku propagandu, novogovor, političku korektnost i proturječnost.

Slogani poput 'Ethnosotirios Epanastasis' koji je označavao 'spasonosnu narodnu revoluciju', odnosno puč na demokratski izabrano vodstvo pravi su primjeri takvih strategija. Proučavanje pojmova poput 'uskrsnuća nacije', 'dizanja iz pepela', 'Velike Grčke', te snažnog povezivanja religijskih alegorija i državnog vodstva uz agresivno financiranje, sporta, kulture i društvenih sloboda s paralelnom cenzurom i represijom bili su idealna kombinacija i recept za analize. Državni terorizam usporedno je rastao i velike su se sile na izravan način miješale u unutarnje i društvene politike zemalja, bez obzira na režime i sustave.

student financial help center