Donald Trump i Hillary Clinton - Dvije strane istog novčića

Napisao  Pročitano 2186 puta

Još svega par dana preostaje do američkih predsjedničkih izbora, a napetost raste - poglavito zbog prilično bliskih anketa koje predviđaju borbu za jedan jedini glas.



Svojevremeno sam napisao dva velika članka za 7Dnevno i Večernji o dvima kandidatima pa je pravo vrijeme da ih podijelim.

Hillary Clinton - Najkorumpiranija osoba američke politike i živući sukob interesa

Hillary Diane Rodham Clinton po mnogima je glavni kandidat za buduću američku predsjednicu i favorit protiv republikanskih rivala, bilo Trumpa ili Busha. S obzirom na naslijeđe pozicije američke državne tajnice pod trenutnim predsjednikom Obamom i braka s nekadašnjim predsjednikom Billom, takve relacije i favoriziranje zapravo i ne čude. A niti poveznice s klasičnim oligarsima koji 'vedre i oblače' globalnom političkom scenom.

Bombastični početci karijere

Chicago se kroz godine iskristalizirao kao ključni demokratski bazen, a Yale kao filter za buduće političko-interesne kartele. Clintonica se u mlađim danima nametnula u pravosudnom sustavu i vrlo brzo preuzima sve pionirske (kao prva žena) konce u tvrtkama i institucijama, te ulazi u odabir '100 najutjecajnijih odvjetnika SAD-a' ('The National Law Journal'). No najveći uspon logički ostvaruje postavši prva dama države gdje je po mnogima imala utjecaj 'sive eminencije' i stvarnog predsjednika. Prve kontroverze i optužbe ipak dolaze i ranije - čime se vrlo brzo nametnula kao idealna osoba za pozicioniranje.

Naime, još je krajem sedamdesetih Hillary Rodham upetljana u skandal trgovine stokom gdje je 'nevjerojatnom srećom i igrom slučaja' od 1000 dolara početne investicije kroz deset mjeseci podignula sto puta veću cifru. Kako je to moguće zapitali su se jedino novinari bez pokretanja službene istrage i optužnice - sumnjalo se na sukob interesa, mito i povezivanje s 'Refco' investicijskim fondovima koji su kasnije otišli u terminaciju zbog prijevare i kriminala. Stranka koja je novac isplatila bio je kontroverzni 'Tyson Foods', koji je istom tolikom slučajnošću današnju razinu dosegnuo tijekom Clintonovog mandata.

Afera za aferom, obitelj Clinton uvijek nevina

Karijera joj konstantno raste - ušla je u nadzorne odbore multinacionalki poput 'Lafargea', TCBY' i najpoznatije - 'Walmart' lanca trgovina, a paralelno je radila na reformama zdravstvenog sustava i obiteljskim zakonima. Tijekom ulagačkih dana supružnici su kupovali i zemljišta pod vlastitom tvrtkom 'Whitewater Development Corporation' s partnerom Jimom McDougalom koji je ulagao u političke kampanje i guvernerske utrke Clintonovih, a vezalo ih je i prijateljstvo. Kasnije je isti osnovao banku koja je upravljala financijama investicijskog fonda, te je nakon poznatih malverzacija i skandala 1996. na suđenje pozvana i Hillary. Sukobi interesa, pranje novca, mito i korupcija - samo su neke od tadašnjih krimena.

Naravno, tijekom slučaja smjenjivani su suci (jer ih je postavljao Clinton unatoč tomu što sudjeluje u suđenju), odvjetnici i tužitelji su podilazili osumnjićenoj i rezultat je bio očekivan - pala je mreža s čak šesnaest ljudi, od guvernera Arkansasa, McDougala, bankara, Clintonovih financijera kampanje, do ljudi koji su u pravnom sustavu procesuirali slučaj. Optužnice su uključivale pranje novca, zavjeru, prijevaru, mito, bankarske malverzacije... Pogađate tko o djelatnostima najbližih suradnika i kolega nije znao apsolutno ništa i protiv koga optužnica nije niti pokrenuta? Dapače, Clintonova isprika jedini je dokaz da su uopće sudjelovali u cijeloj priči.

Slučaj 'samoubojstva' Vincea Fostera

Ono što je po mnogima ipak najbitnija stavka ove velike afere je 'samoubojstvo' Vincea Fostera. Ovaj službenik Bijele kuće navodno je bio umješan u špijunažu i služio je kao karika za transfere 'prljavog novca' na tajne švicarske račune. Izuzev toga radio je kao financijski kurir i računovođa dok ga neki autori otvoreno povezuju s Whitewater slučajem u ulozi ključnog 'perača novca'. Drugi pak smatraju kako je radio na ocrnjivanju obitelji Clinton te je bio unajmljen od strane desničarskih interesnih skupina. Bilo kako bilo, njegova smrt izuzetno je sumnjive prirode, a kao takva bila je i predmet literature koja spada u etiketirani žanr 'teorije zavjere'. Clintonovi su i u tom slučaju amnestirani od krivnje čime su se vjerojatno do krajnjih granica zadužili svojim skrivenim dobrotvorima.

Tu su i afere 'Travelgate' i 'Filegate'. One ukazuju na praksu predsjedničkog bračnog para koja koketira s onima hrvatskih političara. U pitanju su otkazi zaposlenicima ureda za putovanja na čije su pozicije instalirani 'ljudi od povjerenja', koji naravno uključuju obiteljske prijatelje i podobnike - takva praksa nikada prije i kasnije nije zabilježena u administraciji, a u pitanju je sukob interesa i monopolizam na posao putovanja. Druga kontroverza vezana je uz špijunažu koja je očito vrlo draga obitelji Clinton. Direktor osoblja Bijele kuće Craig Livingstone dobio je otkaz nakon što je otkriveno da je od FBI-ja protuzakonito preuzeo stotine izvještaja i dosjea ljudi iz Bijele kuće, kao i članova Republikanske stranke. Nikada nije otkriveno kome je dao papirologiju i tko mu je nalogodavac, a zaključak 'neovisne komisije' je da ne postoje dokazi koji bi povezivali Clintonove sa slučajem.

Prva dama, senator, 'siva eminencija' vanjske politike

Tijekom muževog mandata srušila je sve rekorde u putovanjima (79 zemalja), snažno je radila na vlastitom PR-u, a prigodno je u jeku optužbi za navedene slučajeve iznjedrio Billov skandal s Monicom Lewinsky koji je fokus u potpunosti prebacio na ideološku i etičku komponentu. Hillary je preko noći od beskrupulozne i proračunate pravnice postala simbol patnje svih prevarenih žena svijeta. Na krilima te afere (kažu, jedne od mnogih) Hillary započinje kampanju za upražnjeno mjesto senatora države New York, te osvaja mandat pobjedom nad Republikancem Rickom Laziom. U Senatu stvara lobističke i interesne saveze sa senatorima svih strana političkog spektra i paralelno razvija mrežu sudjelovanjem u rekordnom broju različitih ureda, od onog za proračun do vojnog. Neki je kao senatora okrivljuju za loše reakcije koje su (ne)posredno uzrokovale 11/9, a populističko predstavljanje u javnosti nastavlja kritiziranjem 'Patriot Act' zakona kojeg je kasnije potpisala čime je podržala ukidanje građanskih sloboda.

Taj pristup kasnije će postati svojevrsni 'brend' - opravdanje za invaziju na Afganistan gdje će se obračunati sa saudijsko arabijskim teroristima pronašla je u 'borbi za prava talibanskih žena', a napad na Irak amenovala je i s kasnijom potvrdom kako je 'demokratizacija Iraka uspjela i da zemlja funkcionira dobro', unatoč potpunom kaosu. Tada je napisala i zakon kojim je povećala invazijske trupe SAD-a za brojku od 80000 novih vojnika čime je nastojala očajati 'volju naroda Iraka'. Sudjelovanje u Vijeću za međunarodne odnose daje joj ogromnu moć na geopolitičkoj sceni. 'Povlačenje iz Iraka bit će velika pogreška' smatrala je tadašnja senatorica koja se u potpunosti posvetila ulozi državne tajnice i ministrice vanjskih poslova, unatoč činjenici da te funkcije uopće ne obnaša. Lobirala je za vojne korporacije te je uspjela ukinuti odredbu o zatvaranju vojnih baza čime je kontroverznim tvrtkama zadržala ugovore i poslove. Na državnom nivou borila se protiv subliminalnih poruka u video igrama i istospolnim brakovima unatoč sve češćim medijskim 'šuškanjima' kako je upravo ona skrivena lezbijka.

Kreator Arapskog proljeća i uništenja Libije

Sukladno ranijoj praksi, podržala je famozni 'bailout' program koji je iz proračuna poreznih obveznika izvlačio novac za spas onih koji su krizu i stvorili svojim kriminalnim poslovanjima. Kako je svaki njezin potez pomno isplanirani PR, poziciju je dodatno učvrstila kandidiranjem za demokratskog predsjedničkog kandidata pri čemu usko gubi od Obame koji je kasnije na temelju stečenog renomea uzima na ciljanu poziciju - kao državnu tajnicu. 'Hillaryna doktrina' postaje nit vodilja i najbolja izlika, te svojevrsni nadomjestak i nadogradnja čuvenog Bernaysovog 'rata za sijanje demokracije'. Ona militarističku i ekspanzionalističku politiku svrstava pod domenu ranije navedene 'borbe za ravnopravnost spolova' čime dobiva simpatije ženske populacije diljem svijeta pri svojim posjetima ka čak 112 zemalja u mandatu. Iako je netom prije zamjene Johnom Kerryjem mnogi smatraju 'umjerenom', njezina djela su bila sve samo ne smirena i kontrolirana.

Odnosi s Rusijom su na papiru vrlo romantično opisani, no kolizija nakon povratka Putina temelj je današnjeg 'Hladnog rata' – interesni karteli koje je zastupala s njim nisu mogli pronaći zajedničke interese. S druge strane, lobirala je za potpunu izolaciju Irana, bila je zadužena za 'krizni menadžment' nakon WikiLeaks curenja, no najbitnija stavka njezinog djelovanja bila je podrška Arapskog proljeća. Vjetar u leđa tzv. 'Google revoluciji' u Egiptu, svrgavanje Mubaraka i uspon radikalnog Muslimanskog bratstva mnogi joj zamjeraju, kao i kontradiktorne postupke u kojima jednog trenutka lobira za 'demokratske izbore' dok u drugome podržava radikalne oporbene elemente. Vrhunac takve politike bilo je njezino pokretanje invazije na Libiju i svrgavanje Gaddafija. Potpuno uništavanje nekad najbogatije afričke zemlje smatra 'pobjedom demokracije', a današnju kalvariju ovog zgarišta izbjegava kao temu brojnih predsjedničkih debata.

Benghazi kao ključna afera

Protuzakoniti napadi bespilotnim letjelicama na Jemen i Pakistan idu joj na dušu, a simpatije javnosti do kraja osvaja kontroverznim hvatanjem Bin Ladena, glumljenom reakcijom visokog osoblja u Bijeloj kući i bacanjem tijela u ocean po posve nepoznatoj 'muslimanskoj tradiciji'. Niti tu ne staje pa financijski i vojno podriva sirijsku 'oporbu' u borbi protiv demokratski izabranog predsjednika Al-Assada kojeg otvoreno poziva na ostavku ili prihvaćanje puča. Bijela kuća odbija njezin prijedlog naoružavanja sirijske oporbe što rezultira formiranjem ISIL-a, naoružavanog od strane kanala iz Katara i Saudijske Arabije, tradicionalnih američkih 'paravan' država. Nakon podrške Al Qaedi i formaciji Islamske Države, Clintonica podriva i nastanak afričke terorističke klike zvane Boko Haram čime je dosegla zavidan broj sumnjivih delikata kojima je po djelima ravan jedino njezin uzor Henry Kissinger.

Optužbe u Libiji za nestanak 143 tone zlata i pomoć pri zapadnjačkoj kontroli tamošnjih naftnih polja polako se guraju 'pod tepih', no napad na Benghazi nanovo aktualizira čitavu situaciju. Smrt američkog veleposlanika Christophera Stevensa koji je poslužio kao 'žrtveno janje' i svojevrsna argumentacija nužnosti vojnog desanta i danas je pod istragom. Clinton je po tko zna koji puta pokazala odlične reakcije u kriznim trenucima (za interesne klike, naravno), te je čitavim nizom lažnih i nepotpunih iskaza obmanjivala američku javnost i obitelji žrtava. Interesantno, ranije je radila optužnicu protiv Juliana Assangea za zlouporabu klasificiranih podataka dok je kasnije i sama optužena za isto djelo u velikoj e-mail aferi povodom slučaja Benghazi. Suđenje je u više navrata eskivirala 'dehidracijom', 'gripom', 'potresom mozga' i sličnim dijagnozama, a cijeli slučaj zataškan je nakon što se pod pritiskom povukla s pozicije državne tajnice, prepustivši poziciju Kerryju. Nakon tridesetak godina po prvi puta vraća se u civilno društvo, no samo kao priprema za najveću ambiciju do sada - utrku za prvu predsjednicu SAD-a.

Rothschild, Rockefeller i Buffet u izbornom stožeru

U njoj je glavni favorit, a nekadašnji obiteljski prijatelj Donald Trump postaje joj glavna opozicija uz teške optužbe o 'ratnim zločinima, mitu i korupciji'. U jeku kampanje okitila se i neslavnom titulom najkorumpiranije osobe 2015. godine u dodjeli 'Watchdog' fonda. Laureat su joj osigurale osnovane sumnje o zlouporabi položaja državne tajnice, korupciji pod domenom lobiranja, sukobu interesa, korištenju državnih mail adresa za vlastito poslovanje, potpuno netransparentnu kampanju iz 2008. godine i dr. Retorika u samoj kampanji joj je izuzetno oštra - poziva na nove ratove, želi bilateralni sporazum s Izraelom o vojnoj suradnji u budućim invazijama na neovisne države, a jedan od glavnih financijera, lobista i simpatizera joj je superkontroverzni Evelyn Robert de Rothschild. Njegova podrška jednoj globalnoj valuti usko je povezana s drugim velikim financijerom Laurenceom Rockefellerom koji joj je i bliski prijatelj. Ova bizarna ekipa krovno je povezana s interesnim kartelom i trustom mozgova zvanim Vijeće za međunarodne odnose koji služi kao Clintoničina dugogodišnja logistika.

Tajkunski oligarh Warren Buffet još je jedan od korporatista uključenih u njezinu kampanju, a on je i prvi najavio njezinu kandidaturu i pobjedu na izborima. U stožer je okupio i praktički sve ključne ljude zaslužne za globalnu financijsku krizu, iste one kojima je Hillary osigurala 'bailout', a snažan novčani priljev osiguravaju i vojne korporacije, iste one koje je podržala u Afganistanu. S tako moćnom ekipom ne samo da je vjerojatni budući predsjednik već je i njezina 'Clinton zaklada' vrlo blizu ostvarenju vlastitih agendi, poput planiranja obitelji, izjednačavanja spolova i sl. Jedini potencijalni problem je to što trostruki mandat jedne političke opcije nije američka praksa - no pravila su tu da se sruše, naročito ako na pravila utječu isti oni koji su ih i napisali. Mediji u posljednje vrijeme navode njezine zdravstvene probleme kao jedinu potencijalnu prepreku kandidaturi, a vrijeme će pokazati je li riječ o naklapanjima ili stvarnoj problematici. Kada su vam najveći protivnici kontroverzni populist Trump i najopskurniji element Bush dinastije Jebb, pozicija vam je praktički na dohvat ruke...

Donald Trump - 'Podijeli pa vladaj' marioneta za pranje 'zabranjenog' novca

Donald John Trump, Sr. desetljećima hara SAD-om i globalnom showbizz scenom kao korporatist, krupni poduzetnik, investitor i kontroverzni ekscentrik, te po najnovijem - kandidat Republikanaca za budućeg predsjednika SAD-a. Iako njegov prilično provokativan populizam neke doista začuđuje, ta taktika zapravo nije ništa čudno niti novo u osobnom PR-u. Današnja retorika priskrbila mu je kultni status jedine prave oporbe američkom ekspanzionizmu i korporatizmu, no pitanje svih pitanje ostaje - je li Trump doista oporba ili samo još jedna kontrolirana marioneta?

Strategija 'Baci im kost'

A čak i najtvrđi orasi na njega padaju tijekom predizborne kampanje. Izuzev prilično eksponirane izjave o zabrani ulaska za muslimane koja je tipično praksi 'mainstream' novinara izvučena iz konteksta, ovaj njemački Šveđanin (kako si sam tepa u svom bestseleru 'Trump: The Art of the Deal') plijenio je pozornost gostovanjem kod isto tako kontroverznog i bučnog 'teoretičara zavjera' Alexa Jonesa. Etiketirani dvojac je uz brojne obostrane pohvale zaključio da su upravo alternativni mediji najzakinutiji u spektru, a epiteti su uključivali 'autentičnost' i 'originalnost'. Tada su načeli tematiku Hillary Clinton koja je vrlo skoro postala glavna Trumpova meta. ‘Ona je krivac za sve trenutne probleme, ona i njezina politika. Pa pogledajte što je napravila u Libiji, što se događa u Siriji. Tu je i Egipat, ma totalni kaos... Ona je jedan od ako ne i najgori državni tajnik u povijesti zemlje!’

‘Zamislite, priča kako sam ja opasan. Ona koja je pobila stotine tisuća ljudi sa svojom glupošću’. S tim da u pažljivom odabiru riječi 'glupost' uvijek ima apsolutnu prednost nad 'namjerom'. Dodao je i kako njezina korupcija nadmašuje sve do sada poznate granice. Obitelj Clinton nije štedio ni prilikom komentara o bombardiranju Srbije od strane NATO-a, a vrlo brzo na dnevni red došla je i druga kompromitirana dinastija. ‘Tijekom 11/9 imali ste ljude koji su terorističke obitelji postavili u avione i poslali ih iz SAD-a u Saudijsku Arabiju’ Ispremiješan je Jebb Bush tijekom službene republikanske debate. Fox i CNN su promptno poželjeli 'sasjeći' Trumpove tvrdnje, no morali su i službeno priznati kako postoje dokazi o FBI agentima koji zaista jesu pružili uslugu privatnog leta dvima ‘renomiranim saudijskim obiteljima’ tijekom 11/9. Svi ostali letovi bili su zabranjeni i ustanovljeno je kako su avioni poletjeli s aerodroma u Los Angelesu, Washingtonu, Bostonu i Houstonu.

Od korporativnog brenda do simbola 'govora mržnje'

Nakon spomenute hajke zbog 'govora mržnje' spram muslimana Trumpa napadaju i udruge za obranu slobode govora uz etikete 'fašista', peticiju o njegovoj zabrani ulaska u Britaniju do otvorenih prijetnji smrću. Zanimljivo, vodeće anketne tvrtke dobivaju rezultat od čak 55% Amerikanaca koji podržavaju njegove teze. A slično smatra i ruski predsjednik Vladimir Putin koji Trumpa javno hvali, te u zajedničkom 'pripetavanju' dolaze do zaključka kako bi odnosi SAD-a i Ruske Federacije bili znatno drugačiji da se dogodi ta promjena na vrhu. No, ako na stranu stavimo retoriku i populizam, jedino konkretno što bismo slijediti trebali su kapital i interes. A sudeći po tome, Trump je slatkorječiv i tu cijela priča počinje i završava. Iako mu je na prvu cijela kampanja znatno drugačija od protukandidata, kao i nekih ranijih uspješnih primjera - bitno se usredotočiti na 'Slijedi interesne kartele' strategiju.

O njegovom bogatstvu dosta toga je javno prezentirano - Trump organizacija, trgovina i obnova nekoć kultnih nekretnina, Trump Tower, dionice, licenca Miss Universe, sportske akvizicije... Osim brendiranja vlastitog lika i djela, javnost ga je najviše prepoznala u NBC-evom showu 'The Apprentice' gdje je kroz vrlo oštar korporativni pristup osobno birao kandidata za jedno od visokopozicioniranih menadžerskih pozicija u svom carstvu. Kroz četrnaest godina postao je jedno od najplaćenijih TV lica u povijesti s utrškom preko dvjesto milijuna dolara. Suradnja je završena nakon Trumpovih izjava o imigrantima. Njegova poslovanja izgledaju praktički besprijekorno, no malo pomnijom analizom dolazimo do konstantnih kontroverzi i problema koje su se uvijek rješavale suptilnim bankarskim pogurancem u kritičnim trenutcima, nerijetko izvan svih granica rizika.

Rockefeller kao uzor, Cohen kao savjetnik

Što se političke karijere tiče, bitna je spomenuta poveznica s interesnim kartelima. Iako ga kao uzora nikada nije službeno priznao, samo je jedan političar u posljednjih pedesetak godina koristio sličnu populističku strategiju - Republikanac koji je djelovao na vlastitu ruku, imao često krajnje libertarijanske stavove dok je s druge strane bio ponajveći konzervativac suvremene Amerike (Rat protiv droge). Privatno i javno gradio je pompozne građevine, trošio javni novac na vlastite ideje, dodatno ojačao i brendirao prezime, u CEO odbore postavio članove vlastite obitelji koje je kasnije i na poziciji moći favorizirao, te je bio glavni i odgovorni egoist koji je druge isključivo povinovao pod svoju čvrstu ruku. Trump ga je imao priliku upoznati u ranoj punoljetnosti, a pratio ga je petnaestak godina tijekom njegove političke karijere. Riječ je o bivšem potpredsjedniku SAD-a Nelsonu Rockefelleru. S tim da zbog arhaičnosti termina 'Rockefeller Republikanac' Trumpova titula seže u domenu 'neoliberalnog Republikanca'.

Religijski sebe proziva 'prezbitarijancem' iako je onaj kolokvijalniji dio vezan uz 'švedsko' podrijetlo nešto kasnije relativizirao njemačkim naslijeđem - zato ne čudi da su ga brojni muslimani nakon 'okršaja' povezivali s judaizmom, naročito zbog djeda i bake koji su rođeni u njemačkom Kallstadtu. 'Barack Obama je najveći neprijatelj Izraela - nevjerojatno je kako ih tretira, mislim da je čak i prema neprijateljima pozitivnije nastojen', Trumpove su riječi, a isprepletenost s cionističkim pokretom javno se intenzivira udajom kćeri Ivanke za Jareda Kushnera, te se nastavlja akvizicijom Michaela Cohena za voditelja predsjedničke kampanje. Cohen je ranije suptilno radio na kampanji Baracka Obame, no netom nakon osvajanja mandata ga napušta i današnju politiku SAD-a povezuje s politikom zemalja 'Trećeg svijeta'. Ovog odvjetnika i samoprozvanog 'savjetnika bogatih obitelji' Trump dovodi prema 'vanjskoj preporuci' i sve što danas vidimo dio je njegove strateške zamisli. Cohen je inače višegodišnji 'izvršni dopredsjednik‘ Trump Organizacije.

Cionist Stewart Rahr ključ kampanje

Tko poznaje američki izborni sustav jasno mu je kako je glavni savjetnik ključan za osvajanje izbora - od Hordana i Cartera do Clintona i Carvillea, te Busha i Rovea. Cohen je od početka odlučio ići na kontroverzu pa je ispolitizirao let privatnim Trumpovim avionom kroz možebitno kršenje federalnih zakona, a zatim je dugo vremena odbijao činjenicu kako kreću u predsjedničku kampanju. Za poznavatelje MMA sporta, poznat je i kao izvršni direktor Trumpove odjevne linije i bivše borilačke organizacije 'Affliction'. Politički se i sam angažirao u više navrata prešavši 2003. u redove Republikanaca, no nikada nije prešao početnu razinu kalkulacije i pretkampanje. Sve dok nije odlučio pomoći u tuđim izborima. Spomenuli smo 'vanjsku preporuku', a ona je u ovom slučaju došla od Stewarta Rahra. To i ne čudi s obzirom na nelogičnost angažiranja prilično neiskusnog savjetnika u ključnoj roli - takvo povezivanje dovodi do zaključka da strategija i odabir riječi dolaze iz istog vanjskog izvora, te nisu spontano Trumpovo ili Cohenovo mišljenje.

Kontroverzni 'celebrity' milijarder Rahr poznat je po prijateljstvu s Trumpom i velikim brojem globalnih zvijezda, a osim čitavog niza afera poput one vezane uz pištolj u Trump Toweru slavljen je i po omiljenom hobiju cionističkih oligarha - filantropiji. Nekadašnji vlasnik najveće svjetske farmaceutske kompanije Kinray Inc. i kolega iz Queensa najpoznatiji je donator kampanje svijesti o Holokaustu, te veliki izraelski mecena s više stotina milijuna dolara ulaganja u institucionalni razvoj te zemlje. Distributivnu mrežu farmaceutske industrije zamijenio je današnjim investicijama i aktivnom promocijom cionističkih principa. Trumpovu kampanju ne financira direktno, ali je zadužen za postavljanje ljudi od povjerenja, savjete od najvišeg značaja i svu ostalu logistiku - naime, populistički tajkun izbjegao je bilo kakve probleme na način da čitavu izbornu utrku financira iz vlastitog džepa. To zaista nije niti teško s obzirom na milijarde koje posjeduje.

Klasični 'Podijeli pa vladaj'

'Vaš premijer Benjamin Netanyahu je velika osoba, pobjednik, respektiran - glasajte za njega, odličan momak, lider, Izraelac', poznata je Trumpova video podrška kontroverznom izraelskom premijeru tijekom izbora prije dvije godine, a kao što smo ranije naveli - Obamu često proziva kao 'najgoreg neprijatelja cionizma' uz kritike svojim prijateljima i demokratskim financijerima. U Tel Avivu je pak kupio više prestižnih lokacija za nekretnine te ih je kasnije ustupio izraelskim tvrtkama 'u usponu'. Posebno zanimljivo zvuči činjenica da je ranije financirao i toliko grubo kritiziranu Hillary Clinton u njezinim kampanjama, kao i brojne trenutne republikanske rivale. Rockefellerovu metodu prezentira i reformskim dualizmom imigrantske restrikcije - europski zdravstveni sustav. Muslimanima bi privremeno zabranio ulazak u SAD, Meksikance proziva 'silovateljima' dok kanadski sustav hvali, Izrael favorizira, a Putina proziva velikim državnikom. Cohen pak Trumpove fanove etablira kao 'tihu većinu'. Zbunjujuća i često kontradiktorna retorika namijenjena je polarizaciji - i upravo to nameće se kao ključna stavka njegove figure.

Ovakve strateške premise nisu neuobičajene i klasična su taktika kandidata čija savjetnička klika dolazi iz cionističkih redova. 1912. godine takvom polarizacijom slavio je Woodrow Wilson, nešto kasnije je demokratska strategija uzrokovala reizbor Theodorea Roosevelta, a najsvježiji primjer onaj je Rossa Perota koji je 1992. razlomio Republikance i na predsjedničko mjesto instalirao Billa Clintona (imao je svega šest milijuna glasova prednosti nad Bushom Seniorom, dok je Perot 'oteo' čak dvadeset milijuna glasova). S obzirom da nitko od republikanskih kandidata nije imao petlje otvoreno ući u ovaj otvoreni prostor antiimigrantske 'većine', Trump je na dogovor s Rahrom i cionističkim pokretom odlučio upotrijebiti svoju ionako agresivnu osobnost - istu onu kojom je još davne 1973. dobivao optužnice za 'rasnu diskriminaciju'. Kasnije je platio stotine tužbi, a najpoznatija je ona vezana uz Obamin rodni list - unatoč tomu što Obamina strana priče nije do kraja potkrijepljena, Trump je priznao poraz i uplatio pet milijuna dolara u humanitarnu zakladu. Konstantna iritacija, promjena mišljenja i legitimacija izgubljenim tužbama trebali bi biti dovoljni za javnu kompromitaciju no Trump očito posve iracionalno i dalje osvaja simpatije, govoreći upravo ono što polovica republikanskog glasačkog tijela i želi čuti.

Moćan igrač međunarodnog 'pranja novca'

A česta taktika mu je i 'poguranac' onima koje treba pogurati. Izuzev već spomenutih poslovanja u Izraelu i akvizicije podobnih preporuka cionističkog pokreta, istraživački novinari i Pulitzerovci David Cay Johnston i Wayne Barrett još su 1992. povukli paralele između sumnjive kupnje lokacije današnje Trump Plaze po cijeni koja dvostruko premašuje tržišnu vrijednost. Mjesto je otkupio od Salvatorea Teste, filadelfijskog mafijaša, a niti kasnije konekcije s kasinima, reketom i utjerivanjem dugova teško je odvojiti od tipičnih talijanskih peripetija. Čak je i Trump Tower gradio uz tvrtke Anthonyja Salerna (Genovesi) i Paula Castellana (Gambino). Osim spomenutih talijanskih kartela, tu je Felix Sater s tradicionalnom funkcijom 'Trumpovog višeg savjetnika'. Sater je godinama optuživan kao 'karika' između ruske, talijanske i židovske mafije, te je služio kao 'čvrsta ruka' viših nalogodavaca. Unatoč tomu što je radio vrata do vrata uz Trumpa, imao funkciju savjetnika i vodio poslovanje - Trump danas tvrdi da ga 'zapravo i nije predobro poznavao'. S obzirom da je reketario i varao čak i cionističke obitelji poput Gottdienera, a Trump danas ima poveliku podršku upravo od strane tog interesnog kartela - nameće se pitanje je li upravo on 'marioneta' između viših i nižih kanala vlasti, trener strogoće.

Baš taj kasino biznis ključna je i završna točka ove analize - kockarski koncern 'Resorts International' za kojeg magazin 'The Spotlight' u članku iz 1978. progovara kako predstavlja osnovu kontrolne mreže između Rockefellera, Rothschilda, CIA-e i mafijaških kartela, kao svojevrsna spona. Pranje obavještajnog i mafijaškog 'zabranjenog' novca ostvarenog kroz prodaju droge iz 'okupiranih' zemalja ova međunarodna kockarska franšiza etablirala je kroz 'nadzorni odbor' kojeg su ga svojevremeno činili David Rockefeller, IOS, Tibor Rosenbaum (Mossadov švicarski bankar), Baron Edmond de Rothschild i William Mellon Hitchcock. Nakon velikog pritiska javnosti, brojnih optužnica i antimafijaških zakona - klika mrežu odlučuje prepustiti u privatne ruke. 1987. godine na sufliranje s najviše instance korporativni kockarski kartel i 'praonicu love' kupuje jedan njujorški trgovac nekretninama u usponu. Cionistički pokret ga hvali, on kritizira protivničke interesne kartele i konstantno ispaljuje rasističke komentare, stavljene pod domenu političke nekorektnosti. Oko sebe okuplja Mossadove i CIA-ine ljude, glavni savjetnici su mu cionisti i osuđeni mafijaši, promovira kult ličnosti i sa snažnom retorikom ulazi u politiku. Iako na prvu asocira na nekoga iz Rockefeller carstva, varate se - njegovo ime je Donald Trump.

student financial help center