Psihonautika - Zabranjena praksa uporabe psihoaktivnih biljaka i supstanci

Napisao  Pročitano 1109 puta

Psihonautika ili 'duhovna plovidba' podrazumijeva metodologiju opisa subjektivnih efekata izmijenjenih stanja svijesti, najčešće postignutih putem meditacije ili psihoaktivnih supstanci.



Istraživač iliti 'mornar' dobrovoljno se podvrgava izmijenjenim stanjima svijesti da bi istražio prateća iskustva. Ovdje dakle nije riječ o eksperimentalnoj ili rekreacijskoj (zlo)uporabi zabranjenih supstanci (droge/lijeka) već o procesu koji često uključuje šamanizam, religijske komponente (najčešće istočnjačke), osjetilnu deprivaciju i korištenje pojedinih supstanci iz biljaka da bi se dosegnulo spiritualno iskustvo.

Psihonauti su tako osobe koje sudjeluju u ovom vidu istraživanja sebe i svijeta u kojem živimo, a kroz desetljeća su postali i svojevrsni vid subkulture koja konstantno varira između 'mainstreama' i opskurnosti. Termin je skovao Ernst Jünger kada je u svom eseju 'Pristupi: Droge i opijenost' (1970.) Arthura Hefftera prozvao 'psihonautom', a proces je povezao s odlaskom kod psihijatra - što je i dan danas okosnica psihodeličnih iskustava.

Tu je i knjiga 'Psihonaut' (1982.) Petera J. Carrolla o psihoaktivnim učincima halucinogenih biljki, meditacije i rituala u svrsi eksperimentiranja sa svijesti i psihofenomenima. Kasnije je termin ušao i u znanstvenu građu te označava 'istraživanje psihe tehnikama poput lucidnog sanjanja, osjetilne deprivacije, uporabe halucinogena ili enteogena u kojoj osoba (psihonaut) istražuje vlastiti um namjerno inducirajući izmijenjena stanja svijesti poradi duhovne, znanstvene ili istraživačke svrhe'.

Ukoliko bi se u ovu definiciju mogli ubaciti i svi šamanski rituali onda bi psihonautika imala već višetisućljetnu tradiciju. Kako suvremene 'mainstream' religije konsenzusno zabranjuju uporabu halucinogenih supstanci (kao i zakoni), šamanske zajednice su praktički ostale jedini okviri za organiziranu, legalnu i nadziranu psihonautiku. Kako one prakticiraju uporabu svetih biljaka, najčešće je riječ o pejotlu / San Pedru (meskalin), jutarnjoj slavi (LSA), gljivama (psilocibin), ayahuasci (DMT), Tabernanthe Ibogi (ibogain), Salviji Divinorum (Salvinorin A), daturi / bunici / mandragori (atropin, skopolamin, hioscijamin) i brojnim drugima. Ukoliko je riječ o znanstvenom istraživanju, u igri su navedene izolirane supstance u zagradi uz ketamin, LSD i sl. Kada pak govorimo o drugim izmijenjenim stanjima svijesti (dekodiranju stvarnosti), onda u priču dolaze meditacija, osjetilna deprivacija, unos dima holotropsko disanje, lucidno sanjanje, ples, smolarenje, molitva...

Sve u svemu, jedan popriličan broj različitih principa i praksi koja su se kroz povijest ukorijenila u naše društvo, unatoč konstantnom sukobu sa suvremenim društvenim normama. Predrasude kako su korisnici psihoaktivnih biljki neke opskurne persone s ruba društva definitivno daju obola cijeloj situaciji, no praktični primjeri govore posve suprotno. Aldous Huxley je pokrenuo psihodeličnu generaciju kultnom knjižicom 'Vrata percepcije' (1954.), a njegov primjer slijedile su legende poput Timothyja Learyja, Johna C. Lillyja, Terencea McKenne, Carlosa Castanede, Richarda Evansa Schultesa, Philipa K. Dicka, Alana Wattsa - sve odreda filozofi, najveći umovi doba, sveučilišni profesori i autori.

Danas se priča zbog restriktivnih zakona vratila na početak. Milijuni korisnika psihoaktivnih biljaka i supstanci stigmatizirani su dio društva, a svega rijetki odlučuju u praksi podijeliti vlastita iskustva. Antropolog Jeremy Narby, svjetski poznati psihijatar Stanislav Grof, autori Daniel Pinchbeck i Graham Hancock neke su od poznatih osoba koje propagiraju temu, a Joe Rogan i Dan Hardy kao renomirane osobe iz MMA svijeta skupili su milijune pratitelja na društvenim mrežama i polako počeli vraćati stvari na svoje mjesto. U sklopu UFC-a u Zagrebu imao sam priliku popričati s potonjim britanskim MMA borcem i stručnim komentatorom, te u mom podcastu poslušajte kako je razgovor tekao...

 

student financial help center