Boko Haram: Afrički ISIL koji širi teror kontinentom

Napisao  Pročitano 1130 puta

 

 

 

Kada pričamo o radikalnim Islamistima, prve asocijacije su Al Qaeda i ISIL. No, jedna organizacija definitivno se može svrstati u istu razinu s navedenima, a konstantno je medijski minorizirana… Službene vlasti Nigerije navode kako je skupina napokon poražena, nakon desetljeća vladanja – a mi ćemo nastojati shvatiti je li to doista tako.

 

 

Sijanje smrti i uništenja

 

Riječ je o Boko Haram organizaciji. Ovu nigerijsku islamističku skupinu 2002. godine osnovao je Muhammad Yusuf, a kroz svega sedam godina nametnuli su se kao vrlo ekspanzionistički i džihadistički nastrojena ekipa koja kriminal i korupciju razmatra kao ‘nemoral pristigao sa Zapada’. Sekularizam vide kao ključnu opasnost muslimanskog društva i stoga u okupirane krajeve uvode šerijatski zakon i islamski obrazovni sustav – zato su im napadi bazirani na institucije, kršćanske crkve i protivnike. Kriminal i korupciju pak koriste u domeni ‘cilj ne bira sredstvo’.

 

Ostali radikalni muslimanski klerici prozivaju ih zbog tretmana ‘infidela’ – djevojčice kršćanske vjeroispovjesti ne nastoje obratiti već ih koriste kao izvor zarade prodajom u roblje ili brakove, što po tumačima šerijata nije zakonit način djelovanja. Sam naziv grupacije tvore dva termina – ‘Boko’ koji označava ‘prevaru’ (Hausa jezik) i ‘Haram’ kao ‘zabrana’ (arapski) – u slengu označava kritiku prema zapadnjačkoj praksi i kolonijalizmu. Grupa se unutar sebe naziva ‘Jamā’atu Ahli is-Sunnah lid-Da’wati wal-Jihād’ iliti ‘Skupina posvećena Prorokovim učenjima i Džihadu’, te se danas postavlja kao ogranak ISIL-a.

 

Je li BH zaista uništen?

 

Kao što smo naveli, ključna godina prevrata je 2009. kada im je vođa smaknut, a novo vodstvo proizašlo je iz organiziranih napada na nigerijske zatvore iz kojih je oslobođena kritična masa opasnih radikala. Dolazi im i logistička pomoć iz zemalja pogođenih ratom pa im samoubilački napadi na tzv. ‘meke mete’ postaju stalna preokupacija. 2012. zauzimaju sjeveroistok Nigerije i pokreću pravi građanski rat s regularno izabranom zemaljskom vlašću. Službene brojke govore o smaknuću oko 20.000 žitelja te zemlje dok je 2.3 milijuna iseljeno iz svojih domova – ne čudi velika ekspanzija na europske luke poput Marseillea ili Barcelone.

 

Paralelno, Boko Haram otima stotine učenika, djecu bogataša i političara te ih odvode u provinciju Borno i glavni grad Maiduguri – problem im je bio i svega 50% muslimana na teritoriju s 50% kršćana, pa su ga radikali riješili već spomenutim etničkim čišćenjem. Nemoguće je utvrditi kolike su zaista ljudske žrtve u cijeloj priči – nigerijska vlast predvođena predsjednikom Muhammaduom Buharijem je čak i Baga masakr relativizirala sa samo ‘150 ubijenih’ dok zapadni mediji govore o 2000 žrtava. Unatoč tomu što se Boko Haram i dalje razmatra kao veliku sigurnosnu prijetnju – Buhari je upravo proglasio ‘tehhničku’ pobjedu nad skupinom. Dan nakon ‘proslave’ petnaest je bombaša samoubojica napravilo kalvariju.

 

Naftna veza kao osiguranje i ekspanzija

 

Netko bi još i povjerovao proglasu predsjednika da činjenice ne govore o teritorijalnoj rasprostranjenosti po navedenoj Nigeriji, no isto tako i Kamerunu, Nigeru, Čadu, Beninu i sve većoj ekspanziji po drugim afričkim zemljama. Zapadni ‘mainstream’ mediji kao izvor financiranja tako glomazne organizacije navode kriminal, otmice, iznude, islamističke donacije, trgovinu drogom i povezivanje s ISIL-om. No, s obzirom na Nigeriju kao naftnu državu (20. ekonomija svijeta, najbogatija afrička zemlja), prilično je jasno da protekciju i lukrativne prihode ostvaruju i iz drugih ‘zabranjenih’ izvora. Nigerijski političari su već ranije istaknuli da ne uživaju podršku Zapada od trenutka kada je Boko Haram preuzeo naftni biznis.

 

A u više navrata je upravo državna vojska uništavala ili plijenila stotine cisterni s naftom BH-a. Kritičari sumnjaju na sličnu naftnu spregu poput one na relaciji Turska-ISIL, naročito jer se Boko Haram pokazao kao pouzdaniji partner nego korumpirana nigerijska Vlada. Kada pričamo o Africi, nužno je istaknuti i kinesku vezu – ona u ovom slučaju igra Putinovu ulogu prema Assadu. Boko Haram je možda nakon desetljeća ‘paljenja zemlje’ izgubio moć i poziciju, no zasigurno ne i tisuće članova koji su se infiltrirali među civile i čekaju novo naređenje ISIL-ove vrhuške. Možda su izgubili Nigeriju, ali ideološki tek doživljavaju širenje na ostale zemlje u okruženju - već je par dana nakon 'proglašenja njihovog kraja' zabilježen novi napad s 50-tak žrtava...

 

 

 

student financial help center