Ratko Martinović: Moje iskustvo s LSD-om - Primamljiva linija između rekonekcije i dijabolike

Napisao  Pročitano 3074 puta

Iako je u ovoj mojoj psihodeličnoj odiseji LSD trebao biti posljednja stanica, igrom slučaja i okolnosti situacija se nepredviđeno promijenila i imao sam priliku konzumirati ga u idealnim uvjetima. To mi je naravno bio itekakav 'forte' pa sam se okuražio i evo, tekst je spreman.



Okruženje 'Lost Theory' festivala bilo je savršeno, s više pozornica i različitim ritmičnim (BPM) obrascima. O LSD-u sam svojevremeno pročitao i pregledao masu zanimljivih stvari, raspitao se kod konzumenata i ipak sam imao to neko 'ali', očito poslovično među onima koji ga nisu konzumirali (mediji su odigrali svoje u propagandi). Popularni 'Acid' inače je polusintetski psihodelik koji se sintetizira iz lizerginske kiseline, te je dobiven iz plijesni iliti gljivica s raži. Konzumira se gutanjem natopljenih sličica, kapi na kocki šećera ili unutar želatine. Isto tako, može se kapati direktno u usta ili uzimati intravenozno u prilično malim dozama.

 

Moje iskustvo s gljivama - Psilocibin je vrstan detektor perfidne duhovnosti

 

Moje iskustvo s Ayahuascom (2): Promjena kuta gledanja ključ je transformacije svijesti

Moje iskustvo s Ayahuascom (1): Ljubav je ključ spoznaje života



Hofmann i 'Bicycle Day' kao početak nove ere

Klasični problem s LSD-em je zapravo problem i sa svim psihodelicima - zlouporaba i prekomjerno doziranje. Zato se unatoč prvotnoj primjeni u liječenju psihičkih bolesti uskoro počeo upotrebljavati kao kondiciono sredstvo u vojne svrhe ili pak kao prilično opasna droga u rekreaciji pod djelovanjem alkohola i ostalih opijata. Priča o dr. Hofmannu i njegovom biciklu obišla je svijet, a riječ je o suradnji sa švicarskim sunarodnjakom i kolegom kemičarom Arthurom Stollom s kojim je u Sandoz laboratorijima u Baselu 16. studenog 1938. slučajno otkrio LSD izoliravši ga iz ražene gljivice 'Claviceps Purpurea'. Pet godina kasnije ispisana je povijest.

Naime, 16. travnja spoznaje njegova svojstva pa je tri dana kasnije testirao 250 mikrogramsku dozu, te se razočaran kući zaputio biciklom. To je bila jedna sasvim drugačija vožnja, te je danas upisana u anale kao kultni 'Bicycle Day'. Susjedu je u tom pedaliranju vidio kao zlu vješticu, boje i vizije su mu se rasipale u objekte, a doktor kojeg je zvao ustvrdio je da nema nikakvih popratnih fizičkih eskalacija već je riječ isključivo o halucinacijama. Hofmann je zabilježio da je nakon te opaske sve postalo prilično zanimljivo i uzbudljivo. Patent Sandoza na LSD trajao je do 1966., a korišten je u kliničkim studijama shizofrenije. Paralelno ga je CIA koristila u jednom od stadija MKULTRA programa.

Uspon i pad psihodelične kontrakulture

LSD u potpunosti prelazi u 'mainstream', Aldous Huxley na njemu piše i prenosi spoznaje, profesor s Harvarda Timothy Leary predaje, piše i javno nastupa, a hippie pokret uz 'djecu cvijeća' praktički opstaje na ovom psihodeliku. DEA ga zabranjuje 1966. unatoč 'pozitivnim rezultatima pri kontroliranoj uporabi i uvjetima'. Huxleyev 'The Doors of Perception' je i danas uz brojne Castanedine i Grofove radove uzor knjige o psihodelicima (riječ je o meskalinu), a 'Kapetan Trip' Al Hubbard na LSD je doveo tisuće poznatih osoba iz svih kutaka javnog života. Kako je psihodelična subkultura (kontrakultura) ekspresno izronila, tako je još brže i potonula. Današnji gurui 'Acida' nerijetko dobivaju i po dvije doživotne zbog promocije i proizvodnje dok je svatko tko o tome priča odmah na rubu prozivanja 'manijakom' i 'antidruštvenim elementom'.

Razlog tomu je nedvojbeno Charles Manson koji je svojim djelovanjem zatro čitavu priču, a igru je uspješno odigrala i CIA koja je hakirala čitav pokret i zaslužno odradila njegovo neslavno okončavanje. Ključno je ipak naglasiti - nikada nije dokazano da LSD uzrokuje psihičku ili fizičku ovisnost, već isključivo opasnost od predoziranja i od nepredvidljivih efekata. Kako je rekao Leary, 'LSD je samo ključ, ono što se događa iza vrata ovisi o konzumentu i okolišu'. Dodao bih kako je riječ o 'alatu', onom kojim se može izgraditi carstvo snova i potpuna rekonekcija, ali isto tako i poštenski izlupati po glavi i otići u potpuno krivom smjeru. A kako bi Ayahuasca rekla - nijedan smjer nije krivi, već je kriva jedino pogrešna percepcija na njega.

Sinestezija i fantazmagorija Acida u šumi

I tako, našao sam se na festivalu u svojstvu predavača, no kada si u Rimu - ne vidjeti papu je popriličan propust. Uzeo sam oko 130 mikrograma (barem sam dobio takvu informaciju) u obliku šarene sličice pod jezik i odlučio s ekipom pohoditi neki od podija. Kako je LSD serotoninski 'antagonist', sinestezija je prvo što vam postaje kristalno jasno. Nevjerojatan intenzitet osjetila i boja uz okuse mirisa i mirise zvukova prelazi vam u svakodnevicu. Prostor oko vas odjednom dobiva nevjerojatnu toplinu i sklad, fenomenalno se osjećate u vlastitom tijelu, hvata vas do tog trenutka nedosanjana opuštenost i povezanost s prirodom. Boje polako dobivaju na intenzitetu, a glazba poprima slojevitu i iznimnu dubinu, osjetite svaki ritam i zvuk kao da je dio vašeg unutarnjeg bića. Mene je privukao Psy-Dub s niskim brojem BPM-ova koji su simulirali otkucaje srca, te smo se zaputili u tom smjeru.

Dočekala nas je prelijepa priroda na tom 'flooru' uz potok, niže drveće, otvorene vatre sa šamanima, ljude obučene u prirodne tkanine i halje, šum vode, lagani povjetarac, pijesak i raslinje... Sve ono što izuzetno teško možete dohvatiti u urbanim džunglama naših gradova - zapravo jedna posve unikatna situacija gdje su svi u istom stanju kao i vi (oni koji nisu lako su vidljivi zbog 'normalnih' ubrzanih pokreta i vibre), gdje je šaman uz vatru, a priroda u svom najljepšem vidu posvuda oko vas. I onda kreće koloplet aktivnosti, zemlja polagano postaje sve udobnija, zvijezde i vjetar stvaraju fantazmagoričnu atmosferu, a glazba upravlja vizijama uz ključan element - vašu psihu. Kao i na bilo kojem psihodeliku, ukoliko želite duboka spiritualna iskustva - morate prvenstveno biti na 'TI' sa samim sobom, spremni i pripremljeni za putovanje koje vas čeka, te skoncentrirani na svaki detalj i nijansu.

Fraktali i krajnosti - osnove LSD-a

'Za loš trip kriv je loš stav i loši uvjeti osobe. Iskustvo pak ovisi o stanju svijesti osobe prije uzimanja LSD-a. Okoliš djeluje na iskustvo, ovisno o društvu, okolnostima ili atmosferi - riječ je o setu i settingu', tumači dr. Leary i s time se apsolutno slažem. LSD može biti okidač za shizofreniju, no ništa više negoli recimo konzumacija alkohola ili lijekova. Ovo govorim jer sam se zatekao u fantastičnom okruženju, no kada sam se digao da bih u daljini poslušao Goa Psy Trance s enormnim brojem BPM-ova - vidio sam Sauronovo oko iz 'Gospodara prstenova', osjećao se izuzetno anksiozno, počeo viđati dijabolične oblike i negativnu energiju. I jasno - nitko me od 'mog' okruženja nije mogao ni šilom otjerati. Tako da je loše iskustvo bilo na dohvatu, ali ga sam nisam želio niti sam htio koketirati s istim. A brojni pojedinci nemaju svijesti ni saznanja pa pod utjecajem društva odlaze u neprirodne okoliše i konzumiraju neugodu. Što se samih vizija tiče, izuzetno su zanimljive.

Dekodiranje stvarnosti kod svakog psihodelika je u temelju drugačije. U filmu 'Matrix' prezentirano je kao rasipanje nama poznate realnosti kroz brojke '0' i '1', na Ayahuasci je riječ o ornamentalnom zrcaljenju, na gljivama o brojnim arhetipnim simbolima... A na LSD-u se materija cijepa na fraktale, fragmente i osnovne oblike. Naravno, dok ste u prirodnom okruženju i ambijentalnoj glazbi. Kada se sve to promijeni, osjetite 'duhovnost' sintetike i tehnologije - ukoliko je to pravi naziv. Hladnoća, grubost oblika i metalna stvarnost također imaju svoje čari i fascinantne su vizije unutrašnjeg svijeta tog 'umjetnog' svemira koji ima svoje zakonitosti, emocije i prezentaciju stvarnosti, drugačiju, a opet sličnu našoj. Puno mi je jasnija transhumanistička LSD kovanica 'Kiberdelija'. Suvremena umjetnost i naoko sterilne postavke iz muzeja dobile su mi posve nove vrijednosti i značajke, do te mjere da bih ih danas gledao na jedan posve drugačiji način. A kada idete u rekonekciju s prirodom, iskustvo je strašno toplo - doslovno se utapate u okoliš, zemlja vam je najljepši ležaj na planeti, svaka travka ima svoju vrijednosti, vatra je prekrasna, drveće razgranato, vjetar glasnik, a ljudi savršenstvo.

Simbolika i dijabolika - dva lica istog novčića

Uživate u bogatstvu ljudske raznolikosti, fascinirani ste licima, rasama, nesavršenim savršenostima, osmijesima, tugom, pokretima - u svemu počinjete uviđati neko skriveno bogatstvo, kulturu, umjetnost... Naježite se spoznajom kolika je ljepota u svakome oko vas i guštate kada ste svjesni da isto vide i svi drugi. Malo je i šokantno kada po prvi puta u životu vidite iznad domene nečijeg fizičkog tijela, odjeće i kulturalnih normi (nećemo se lagati, svi imamo predrasude) - sretni ste što ste dio nečega tako spektakularnog, a tako 'zdravo za gotovo' normiranog. Mogao bih redova i redova napisati o dobrim iskustvima, no LSD ipak ima nešto što ga razlikuje od psilocibinskih 'patuljaka' ili DMT-ove 'majke prirode'. A to je ta dijabolična narav, poput nekog opakog psihijatra koji u sebi ima iscjeliteljske moći izgubljenih amazonskih šamana, no isto tako i 'Hannibala' koji čuči i svakog trenutka je spreman iskočiti, ovisno o jednoj jedinoj vašoj naredbi. Moj otponac bio je želja za suočavanjem sa samim sobom. 'Ajmo, Acid, pokaži mi moju pravu narav, golu i bosu'. Nakon svega par trenutaka osjetio sam iznimnu povezanost s vatrom ispred sebe. Privlačila me je svakim svojim tinjanjem, vukla i grijala kosti. U vatri sam vidio nešto izuzetno erotizirano, s animalnom seksualnom energijom i na trenutke sam pomišljao što bi bilo kada bih je spoznao u njezinoj punini.

Nije to sad bilo - skočiti u nju ili ne skočiti - jer sam ipak bio jako daleko od toga. Ali da je bilo 'Vatro hodaj samnom', a da je LSD postao poput dr. Jacobyja iz 'Twin Peaksa' (za što sam uvjeren da i simbolizira), to da. 'Htio si vidjeti tko si doista ti, a to je kao da se igraš s vatrom. A da bi spoznao sebe, moraš spoznati vatru'... Tu sam spoznao kako je riječ o jednom prilično zajebanom igraču. Seksualna energija konstantno je prilično čudna, pa je takva i ostala, a što je sve duže trajalo vizije su postajale slojevitije, intenzivnije, brže sekvence i teže razumljive. Kao da ste u nekom kinu i konstantno vam se mijenjaju filmovi, gotovo napreskokce i nekontrolirano. To je definiralo moje misaono stanje u stvarnosti - izuzetno teško držim koncentraciju zbog priljeva ideja, no isto tako temeljito nešto sažmem kada uđem u 'momentum'. Fraktali su i dalje priljevali u neslućenoj brzini, no šetnjom kroz šumu i festival dolazile su vizije žlica, vilica, sintetičkih materijala, neonskih boja, čudnih i bizarnih oblika... Svaki puta kada bih pomislio na vlastitu narav, pojavljivalo se dijete s onim tipičnim dječačkim hvalisanjem (koje je btw sadržano i u ovaj članak, tipa 'ja sam probao LSD i mislim da imam nešto pametno za reći) izraženim kroz neartikulirano glasanje, specifično za dijete koje još nije naučilo niti govoriti kako spada. Ayahuasca mi je rekla da sam arhetip 'djeteta koje se igra', a LSD očito smatra da sam i dalje u neodrasloj fazi razvoja ličnosti.

Je li problem u alatu ili u majstoru?

Ono što je ključno navesti je i duboka mistična pozadina svega. Iako meskalin slovi za ultimativnu religijsko-simboličnu mistiku, uvjerenja sam da je film Alejandra Jodorowskog 'The Holy Mountain' nastao upravo pod utjecajem LSD-a. Sve ima taj nekakav misticizam koji je riječima teško objašnjiv. Gotovo bizarne vizije vuku na Salvadora Dalija i nadrealne krajolike s istaknutim arhetipnim simbolima, jednorozima i mitologijom. Unatoč svoj navedenoj toplini uz rekonekciju s prirodom, hladnoću uz rekonekciju s tehnologijom ili dijaboliku iz negativnog vibracijskog polja onkraj razuma - konstantno osjetite tu mističnu prisutnost, kao da skupa s vama korigira i nadzire prostor-vrijeme u kojem ste zatečeni. Nakon desetak sati djelovanje Acida prestaje i vraćate se u 'našu' stvarnost. Jasno je da će nakon ovog teksta biti značajnih polemika, poglavito od strane konzervativne klike s dogmatičnim 'programima' - no i dalje stojim pri tome da Ayahuascu treba probati svatko, no LSD ipak samo oni koji osjećaju da su za to spremni. Jer ući sam sa sobom na frontalni okršaj može biti fantastično iskustvo, no isto tako i najgora noćna mora.

Štetnost LSD-a nije u ovisnosti, predoziranju ili društvenoj nepoćudnosti. Alkohol, lijekovi i nikotin na kratke i duge staze daleko su opasniji opijati i droge, daleko češće se zlouporabljuju, ali je isto tako njihova zlouporaba daleko prihvatljivija. Muž koji ima 'tešku ruku' prihvatljivija je društvena komponenta od osobe koja vidi 'bijele miševe'. Zato smatram da je štetnost LSD-a upravo u toj psihičkoj postavci osobe prije uzimanja - sumnjam da bi osoba koja se fizički obračunava sa slabijima od sebe imala prelijepo iskustvo u konfrontaciji sa svojim stvarnim 'JA'. Dapače, možda bi zbog šoka ostala zarobljena u beskonačnoj petlji. U jednoj od vizija sam spoznao i autistično dijete koje je konstantno u nadrealnoj sferi - pitanje je bilo je li to nuspojava ili namjera. Ako je to namjera, onda bi se svi mi trebali zapitati koliko je ovaj 'realni' život išta više realan od nadrealnog. Ukoliko su krediti, stresovi, depresije ljepši od sreće, ljubavi i interkonekcije - droga zvana 'stvarnost' definitivno postaje ovisnost. A današnja civilizacija je tom stvarnošću konstantno predozirana...

student financial help center